Bagatela, ali samo na prvi pogled. Osim računa za telefon i internet, Hrvatima su životni troškovi manji od onih prosječnog stanovnika Europske unije, izračunao je tamošnji središnji statistički ured.
Prema Eurostatu, kod nas su 13 posto jeftinija alkoholna pića i duhan, odjeća i obuća osam posto, namještaj plaćamo 19,3 posto manje od prosječnog Europljanina, automobile 6,9 posto, javni prijevoz 13,1 posto, a restorane i hotele 19,9 posto. U kazalište ili na rekreaciju odlazimo po 21,4 posto nižim cijenama od prosječne u EU, i hrana nam je 5,9 posto jeftinija, a stan i režije čak 56,7 posto.
Nije loše? Pa nije dok se Eurostatove indeksacije ne dovedu u korelaciju sa stvarnim životom. A realnost je u mjesečnim primanjima, odnosno u činjenici da je prosječnom Hrvatu neto plata oko 900 eura, dok prosječni stanovnik EU zarađuje 47 posto više, 1916 eura.
Uzmemo li za primjer nekoliko artikala iz, kod nas, “jeftinijih” kategorija, dolazimo do računice da, primjerice, jedan Zagrepčanin za litru ulja mora izdvojiti 19 kuna, za majicu 70, a za pivo u kafiću 18 kuna. U isto vrijeme Europljanin ulje plata 20,14 kuna, majicu 75, a konobaru platiti mora, ne ostavi li napojnicu, 20 kuna i 50 lipa. Razlike su to između kune i pet, dok je razlika u platama naših Zagrepčanina i Europljanina gotovo 7600 kuna.
Probat ćemo to još “plastičnije”. Odluči li se naša dvojka čitavu platu potrošiti na, recimo, ulje, s tim da ga Zagrepčanin kupuje po svojoj, a Europljanin po svojoj cijeni, prvi će iz dućana kući donijeti 357 litara, dok će drugi uspjeti kupiti točno dvostruko više, 714 litara.
“U usporedbama, i na to stalno upozoravamo, trebala bi se gledati medijalna, ne prosječna plata jer ona je strašno varljiva”, kaže predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever. Još jedna stvar ključna je, kaže, a to su zadnji podaci za inflaciju koji govore da je rast cijena hrane u Hrvatskoj veći i brži nego u ostatku EU, piše novinarka Večernjeg lista Mateja Šobat.
