Pandemijska i ukrajinska kriza, u kombinaciji sa različitim oblicima profiterstva koje takve vanredne okolnosti sa sobom nose, posljednjih mjeseci katapultirale su cijene energenata, čiji je nezadrživ rast širom svijeta izazvao lančani talas poskupljenja robe široke potrošnje i galopirajuću inflaciju, kojima se kraj ni ne nazire.
Čak i sa laičke tačke gledišta, povećanje potražnje za naftom i njeno poskupljenje sasvim su logična posljedica nadolazećeg ratnog sukoba u kojem je glavni akter jedna od vodećih svjetskih vojnih sila – Rusija, a sličan je slučaj i sa prirodnim gasom, koji uvijek cjenovnim kretanjem prati naftu, tim prije što je taj energent značajan ruski adut u, za sada, samo ekonomskom ratu protiv Zapada, u smislu najefikasnijeg sredstva za odgovor na zapadne sankcije uvedene zbog ataka na Ukrajinu. Međutim, s obzirom da u posljednje vrijeme nije bilo nikakvih dramatičnih vremenskih neprilika koje bi značajno uticale na proizvodnju ili potrošnju električne energije, na prvi pogled nema uočljivih razloga za ogroman rast cijene tog energenta. Pojašnjenja u vezi s tim, Business Magazine potražio je u evropskoj Energetskoj zajednici, od Milke Mumović, stručnjakinje za električnu energiju i statistiku u Sekretarijatu te organizacije.
BM: Šta su osnovni uzroci velikog rasta cijene energenata u Evropi (i svijetu) – u kojoj mjeri su ta poskupljenja utemeljena na tržišnim principima, a koliko su ona plod špekulativnih radnji i svojevrsnog ekonomskog rata Istoka i Zapada?
MUMOVIĆ: Povećanje cijene električne energije na evropskim spot tržištima uglavnom je potaknuto rastućom cijenom električne energije iz elektrana na plin i višom cijenom dozvola za emitovanje ugljika. Cijene plina stalno rastu od proljeća 2021., premašujući povijesne rekorde iz sedmice u sedmicu. To je, zajedno s proizvodnjom hidroelektrana i vjetroelektrana nižom od prosječne, dovelo do porasta spot cijena u Evropi, čineći električnu energiju iz elektrana na fosilna goriva konkurentnom. Povećanje proizvodnje električne energije iz ugljena i nafte zahtijevalo je od proizvođača da kupuju više dozvola za emitovanje ugljika, čime se povećava cijena ugljika. Visoke spot cijene potaknule su rast cijena u bilateralnim ugovorima između prodavača i kupaca električne energije. Dok su postojeći bilateralni ugovori ostali na snazi prema dogovorenim uvjetima, svi novi ugovori su barem djelomično uračunali izgubljenu dobit zbog neprodaje na tržištu po višim cijenama…
BM: Unatoč tome što ste rekli, s laičkog stanovišta i dalje je prilično nerazumljivo ovako drastično poskupljenje električne energije, posebno u Bosni i Hercegovini – ima li na tom planu ikakvih nejasnoća kada se problem tretira sa stručnog aspekta?
MUMOVIĆ: U BiH gotovo da nema proizvodnje električne energije iz prirodnog plina, a proizvođači električne energije nisu dužni plaćati porez na ugljik niti kupovati dozvole za emisiju ugljika. Dakle, ta dva faktora nisu odgovorna za rast cijena električne energije u BiH. Budući da je tržište BiH otvoreno za konkurenciju, mogućnost prodaje električne energije u inozemstvu po višim cijenama pokreće cijenu električne energije, jer proizvođači imaju mogućnost prodavati svoju električnu energiju na slobodnom tržištu.
BM: Kada je riječ o BiH, opravdavanje ekstremnog poskupljenja električne energije za industrijske kupce rastom njenih cijena na svjetskom tržištu zvuči prilično neuvjerljivo i u koliziji s ekonomskom logikom, budući da je BiH izvoznik električne energije te joj rast tržišnih cijena može samo odgovarati, a ne biti izgovor za povećanje cijena za domaće potrošače – s Vaše tačke gledišta, koliko je navedeni stav ispravan?
MUMOVIĆ: Racionalno ponašanje svih kompanija je da svoje proizvode prodaju tamo gdje mogu dobiti najvišu cijenu. Proizvođači električne energije se ne razlikuju u tome. Kako proizvođači iz BiH mogu slobodno prodavati električnu energiju bilo kojem veleprodajnom i maloprodajnom dobavljaču, razumna poslovna logika je reagirati na rastuću tržišnu cijenu i preispitati postojeći trgovački portfolio kako bi optimizirali profit.
BM: Uoči usvajanja zakonskog rješenja kojim je u Federaciji BiH rast cijene električne energije za industrijske kupce ograničen na 20 posto, iz Energetske zajednice je upozoreno da je taj potez u koliziji sa Direktivom o tržištu električne energije, odnosno međunarodnim obavezama BiH, ali nikada nije objašnjeno na koji način je ustvari spomenutim limitiranjem cijene “spriječena, ograničena ili poremećena konkurencija“. U tom kontekstu, koliko je osnovan utisak da se na BiH vrši kontinuiran pritisak u smjeru drastičnog povećavanja cijena električne energije domaćih proizvođača kako bi se otvorio prostor za strane trgovce koji bi u konačnici mogli u cijelosti preuzeti kontrolu nad bh. tržištem i potrošače u BiH dovesti u situaciju da zbog prevelike cijene sebi uopće ne mogu priuštiti električnu energiju?
MUMOVIĆ: Nema pritiska da se poveća cijena za krajnjeg korisnika, ali postoji obaveza BiH, prema Ugovoru o Energetskoj zajednici, da osigura da cijene električne energije budu tržišne i određene na konkurentnom tržištu. Proizvođači električne energije moraju ostvariti dovoljan prihod kako bi osigurali kvalitet usluge i sigurnost snabdijevanja, a da ne spominjemo imati resurse za ulaganje u modernizaciju i sanaciju okoliša termoelektrana, kao i nove, zelene tehnologije potrebne za dekarbonizaciju energetskog sektora.
Dugogodišnji stav Sekretarijata je da se regulirane niske cijene električne energije trebaju postupno približavati tržišnoj cijeni, kako bi se zatvorio jaz između reguliranih i tržišnih cijena, a pritom se pobrinuti da oni koji sebi ne mogu priuštiti takvo povećanje troškova budu zaštićeni.
Zakonodavstvo Energetske zajednice pruža okvir za rješavanje energetskog siromaštva i zaštitu ranjivih kupaca. BiH je dužna definirati ugrožene kupce i poduzeti odgovarajuće mjere za rješavanje energetskog siromaštva. To uključuje postojanje nacionalnih energetskih akcionih planova, osiguravanje socijalnih davanja kako bi se osiguralo potrebno snabdijevanje ranjivih kupaca električnom energijom te podržavanje poboljšanja energetske efikasnosti.
BM: Uporedo sa insistiranjem na liberalizaciji tržišta u smislu izjednačavanja cijena električne energije domaćih proizvođača sa onima u EU, konstantno se ukazuje i na potencijale energetskog sektora za privlačenje stranih investitora – šta BiH dobija eventualnim dolaskom tih investitora, s obzirom da iskustvo sa TE Stanari pokazuje da BiH tim projektom nije dobila praktično ništa osim dodatnog zagađivanja okoliša, jer se sva struja iz Stanara izvozi, a u TE su uglavnom zaposleni kineski radnici?
MUMOVIĆ: Energetska tranzicija, koja znači zdraviju budućnost za građane BiH rješavanjem zagađenja iz elektrana na ugalj, koje trenutno dostiže nivoe znatno iznad normi EU, zahtijevat će od BiH da postavi ispravne signale cijena kako bi privukla ulaganja u čiste energetske tehnologije i omogućila ulazak na tržište novim igračima. Samo konkurentno tržište dat će investitorima pouzdan signal cijene – da, integracija tržišta dovela bi do konvergencije cijena, posebno na veleprodajnom nivou, a time i do viših cijena. Stope energetskog siromaštva na zapadnom Balkanu među najvišima su u Evropi, a situacija je dodatno pogoršana pandemijom COVID-19 i nedavnim skokom cijena. BiH se treba usredotočiti na uvođenje mjera za pomoć energetski siromašnim domaćinstvima i dugoročno uklanjanje temeljnog uzroka energetskog siromaštva. Fokus bi trebao biti na tome da domovi budu energetski efikasniji, što znači niže račune za energiju. EU, međunarodne finansijske institucije i donatori imaju značajne programe u BiH za podršku ulaganjima u energetsku efikasnost u zgradama. Novi Centar za ublažavanje energetskog siromaštva Sekretarijata također će podržati BiH u razvoju odgovarajućih politika i mjera za smanjenje energetskog siromaštva.
Cijene prirodnog gasa
“Imajući na umu da je mandat Sekretarijata Energetske zajednice praćenje usklađenosti s pravnom stečevinom Energetske zajednice, želimo naglasiti da bi građani BiH imali velike koristi od provedbe reformi tržišta plina u okviru Ugovora o Energetskoj zajednici, donoseći veću transparentnost, likvidnost i potencijalnu konkurenciju te davanje nekih pokazatelja nivoa potražnje za plinom, što je važno za buduća ulaganja. Predviđanje cijena plina nezgodan je posao, jer na formiranje cijene plina utiče mnogo faktora, uključujući raspoložive zalihe koje ovise o globalnom tržištu snabdijevanja. Na konkurentnom tržištu dobavljači su motivirani da maksimiziraju količine isporuka u vrijeme visokih cijena, ali se svi proizvođači ne ponašaju na taj način (Gazprom). U kratkoročnoj i srednjoročnoj budućnosti možemo očekivati nestabilne cijene plina. Cijene bi tokom ove godine trebale ostati na relativno visokom nivou, uz situaciju u Ukrajini koja diže cijene. Deeskalacija rusko-ukrajinske napetosti imala bi opuštajući učinak na cijene, kao i dodatne isporuke ukapljenog prirodnog plina iz SAD-a i drugih regija”, glasi odgovor iz Sekretarijata Energetske zajednice na pitanje o trendu koji možemo očekivati u narednom periodu kada je riječ o cijeni prirodnog gasa, u kontekstu sve intenzivnije ukrajinske krize.
Kretanja na naftnom tržištu
Na upit o tome šta su glavni faktori koji će u narednom kratkoročnom periodu diktirati kretanja na tržištu nafte i naftnih derivate, odnosno kada i pod kojim uvjetima se može očekivati zaustavljanje rasta njihovih cijena, iz Energetske zajednice kažu:
“Prije svega, želimo istaknuti da su mnoge zemlje liberalizirale tržišta goriva na kojima cijene određuju uvjeti ponude i potražnje na tržištu. To je slučaj u Bosni i Hercegovini, gdje je tržište naftnih derivata u potpunosti liberalizirano od 2000. godine. U nekim zemljama vlada ili postavlja gornju granicu cijena (kao u Moldaviji, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji) ili fiksira cijene (kao na Malti ).
Mnogi faktori utiču na kretanje cijena na tržištu nafte i naftnih derivata. Među glavnim su potražnja za sirovom naftom, za šta Međunarodna energetska agencija predviđa porast, i ponuda, gdje je OPEC+ ključni igrač. Pandemija COVID-19 ovdje će i dalje igrati glavnu ulogu. Ostali faktori uključuju kvalitet nafte, fluktuacije kursa (budući da je cijena goriva u dolarima) i špekulacije u trgovanju terminskim ugovorima za naftu. U trenutnim uvjetima na tržištu nafte, teško je prognozirati potražnju i ponudu u kratkom roku. Mnogi analitičari smatraju da će cijena sirove nafte biti niža početkom 2022. zbog solidnog rasta proizvodnje sirove nafte u SAD-u, ali to neće biti dovoljno da se nadoknadi nedostatak opskrbe ako OPEC+ ne bude u mogućnosti isporučiti svoju kvotu proizvodnje. Ako se jaz između proizvodnje OPEC+ i njegovih ciljnih nivoa nastavi, napetosti u opskrbi će rasti, povećavajući vjerovatnost veće volatilnosti i pritiska na povećanje cijena.
