Pandemija koronavirusa, uz sve zdravstvene, socijalne i ekonomske posljedice koje sa sobom nose takve pošasti, iznjedrila je i brojne oblike profiterstva, putem kojih razne interesne grupe pokušavaju iz pandemijskog haosa za sebe izvući što veću materijalnu ili barem političku korist. Jedan od aktuelnih primjera pokušaja profitiranja na pandemijskoj nesreći jeste i zahtjev za uvođenje prelevmana i carina na uvoz svježeg i rashlađenog goveđeg i svinjskog mesa iz Evropske unije, koji je, na insistiranje Vlade Republike Srpske i resornog entitetskog ministarstva, Vijeću ministara BiH uputio državni ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Staša Košarac.
Naravno, ideja izvorno potiče od predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika, suverena manjeg bosanskohercegovačkog entiteta, koji je, nakon prošlogodišnjeg izleta u monetarnu politiku putem nebuloznih poziva na posezanje za deviznim rezervama države, odnosno oslobađanja viška sredstava komercijalnih banaka iznad obavezne rezerve “radi očuvanja finansijske i ekonomske stabilnosti“, ovoga puta upustio u akrobacije u stočarskim cipelama te kao spasonosno rješenje za probleme domaćih primarnih proizvođača mesa ponudio jednostrano kršenje sporazuma o slobodnoj trgovini sa EU. Konkretno, predloženo je uvođenje carina na svinjsko i goveđe meso od 10 posto, uz prelevmane po kilogramu od 2,5 KM za govedinu i 1,5 KM za svinjetinu, koji bi važili najmanje 200 dana od stupanja na snagu.
Zaštitne mjere
“Smatramo da bi uvođenjem takve takse na neki način zaštitili proizvodnju i okrenuli naše mesoprerađivače domaćim proizvođačima koji bi mogli da im obezbijede potrebne sirovine. To bi bila mjera koja bi bila privremena, a na Vijeću ministara BiH je da utvrdi koji je to vremenski period“, obrazložio je ovu inicijativu Boris Pašalić, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS.
Sličnim argumentima svoj zahtjev je potkrijepio i Košarac, poručivši da “uvođenjem prelevmana i carinskih stopa na uvoz izlazimo u susret našim poljoprivrednim proizvođačima i omogućavamo im nastavak i razvoj proizvodnje“.
“Naš cilj je da adekvatnim politikama podstičemo razvoj domaćih poljoprivrednih kapaciteta. Uvođenje prelevmana i carinskih stopa dio je seta mjera za zaštitu i unapređenje poljoprivredne proizvodnje u RS i Federaciji BiH. Istovremeno, aktivno radimo na otvaranju novih tržišta za plasman domaćih proizvoda, u namjeri da tržišne viškove svedemo na minimum”, obrazložio je svoj zahtjev Košarac, uz opasku da su u toku konsultacije i usklađivanje tehničkih pojedinosti s Evropskom komisijom o predloženim mjerama, što je obaveza iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP)“.
Spomenutim SSP-om i iz njega proizašlim privremenim sporazumom o slobodnoj trgovini između BiH i EU, predviđeno je uvođenje zaštitnih mjera poput predloženih carina i prelevmana, ali isključivo u slučaju “kada se neki proizvod jedne strane uvozi na teritoriju druge strane u tako povećanim količinama i pod takvim uvjetima da prouzrokuje ili prijeti da prouzrokuje ozbiljnu štetu domaćoj industriji sličnih ili direktno konkurentnih proizvoda na teritoriji strane uvoznice“ te “ozbiljne poremećaje u bilo kojem sektoru privrede ili teškoće koje bi mogle izazvati ozbiljno pogoršanje ekonomske situacije u nekoj regiji strane uvoznice“.
U kojoj mjeri su ispunjeni navedeni preduvjeti, najbolje ilustriraju zvanični podaci Agencije za statistiku BiH, prema kojima je lani ukupan broj zaklanih goveda u našoj zemlji iznosio 56.595, što je činilo neto proizvodnju goveđeg mesa u iznosu od 14.466 tona. Ukupna količina uvezenog goveđeg mesa (svježeg i rashlađenog) u 2020. godini iznosila je 27.910 tona, od čega se 98,3 posto ili 27.435 tona odnosi na uvoz iz EU. U istom periodu, iz BiH je izvezeno 2.555 tona govedine, uglavnom u Tursku (2.495 tona ili 97,6 posto od ukupnog izvoza).
Kada je, pak, riječ o svinjetini, u bh. klaonicama u 2020. ih je zaklano 100.213, a neto proizvodnja svinjskog mesa u BiH je iznosila 7.621 tonu. Uvoz svježeg i rahlađenog svinjskog mesa prošle godine je dostigao 10.988 tona (sve iz EU), dok se izvoz zaustavio na skromne 142 tone, prodate Sjevernoj Makedoniji.
U prošloj godini, u BiH je uvezeno i 1.826 tona smrznute govedine te 3.047 tona smrznute svinjetine, čiji bescarinski uvoz je ograničen godišnjim kvotama.
Imajući u vidu navedene pokazatelje, Vanjskotrgovinska komora BiH, u koordinaciji sa entitetskim privrednim komorama, kreirala je i nadležnim institucijama države i entiteta uputila svoj Prijedlog za uvođenje mjera s ciljem zaštite domaće primarne proizvodnje goveđeg i svinjskog mesa, kao i zaštite klaoničke i prerađivačke industrije mesa i prerađevina od mesa. Tim prijedlogom, na osnovu kalkulacije bazirane na razlici između godišnjih potreba BiH od 33.700 tona (godišnja potrošnja od 31.200 tona plus 2.500 tona izvoza) i primarne domaće proizvodnje od 14.000 tona, predviđeno je uvođenje bescarinske uvozne kvote od 19.700 tona svježe i rahlađene govedine.
“Sve uvezene količine preko navedenog iznosa od 19.700 tona smatraju se prekomjernim uvozom i na njih se uvode zaštitne mjere kako je predviđeno predloženom odlukom primarnih proizvođača“, precizira se u Prijedlogu.
Prema istom principu, na osnovu razlike između godišnjih potreba BiH (18.467 tona) i njene primarne proizvodnje (7.621 tona), predloženo je uvođenje bescarinske uvozne kvote za svježu i rashlađenu svinjetinu, u količini od 10.800 tona.
“Predlažemo da se ove mjere donose na vremenski period od jedne godine te da se svake godine obnavljaju nakon provedene analize. Ako dođe do povećanja primarne proizvodnje, kvota za bescarinski uvoz bi se smanjivala i obrnuto. Također, ako bi došlo do povećanja izvoza, kvota za uvoz bi se povećavala i obrnuto“, napominje se u Prijedlogu, kojim se Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH sugerira da ujedno razmotri i reviziju kriterija za raspodjelu kvota, u smislu davanja prednosti klaoničarima i mesoprerađivača u odnosu na kompanije koje ne vrše preradu mesa (trgovce goveđim i svinjskim mesom), kao i da preko nadležnih inspekcijskih organa spriječi zloupotrebu prodaje zamrznute govedine i svinjetine, kao svježe i rashlađene.
Kao direktni efekti usvajanja ovakvih mjera, u Prijedlogu se navode zaštita domaćih primarnih proizvođača goveđeg i svinjskog mesa u granicama prosječne proizvodnje u protekle tri godine, omogućavanje potrebnog uvoza goveđeg i svinjskog mesa po konkurentnim cijenama i onemogućavanje prekomjernog uvoza, osiguravanje dovoljnih količina mesa za potrebe klaonica i sprečavanje njegovog poskupljenja i nestašice, omogućavanje mesoprerađivačkoj industriji da osigura sirovinsku bazu pošto su količine zamrznutog goveđeg i svinjskog mesa koje su na kvotama nedovoljne za ukupnu proizvodnju, zadržavanje cjenovne konkurentnosti domaćih mesoprerađivača u odnosu na proizvode uvezene iz EU i CEFTA zemalja, garantiranje opstanka bh. klaoničke i prerađivačke industrije koje zapošljavaju oko 11.000 radnika te stvaranje pretpostavki za uspješne razgovore sa Evropskom komisijom o uvođenju mjera zaštite koje imaju realne mogućnosti da budu prihvaćene bez ugrožavanja već ugovorenih izvoznih aranžmana (voće, povrće, jaja, pileće meso, mlijeko).
Ugrožena konkurentnost
“Suština je u tome da naši primarni proizvođači stalno govore da žele zaštitu od prekomjernog uvoza, ali ako bi se donijela odluka kakvu su oni predložili, a koja podrazumijeva da se prelevmanima i carinama optereti sav uvoz svježeg i rahlađenog goveđeg i svinjskog mesa, što znači da bi sa 3,5 KM po kilogramu bio opterećen i potrebni uvoz, onda više ne bismo bili konkurentni, ni sa cijenom svježeg mesa, niti gotovih proivzoda koji se prave od uvoznog mesa“, ističe u izjavi za Business Magazine Nemanja Vasić, potpredsjednik VTK BiH.
Iz navedenih razloga, on prijedlog za uvođenje carina i prelevmana na svu svježu i rahlađenu govedinu i svinjetinu uvezenu iz EU ocjenjuje apsurdnim, potencirajući da bi to značilo da “naš prerađivač uvozi meso sa carinom i prelevmanom, pravi od njega gotov proizvod, a svi drugi proizvođači iz susjednih zemalja to isto meso uvoze bez carine i prelevmana i prave jeftiniji gotov proizvod“.
“Normalno da naš proizvođač ne bi mogao proizvoditi po istoj cijeni kao njegovi konkurenti iz CEFTA zemalja, jer je za 3,5 KM u startu skuplji, tako da u tom slučaju imate naš kulen po cijeni od 10 KM i uvozni za manje od sedam KM…
Znači, takva odluka bi se morala odnositi i zemlje CEFTA, a i na gotove proizvode, što je je komplikovan i princip koji EU ne bi prihvatila, pogotovo u vremenu kada mi pokušavamo da izdejstvujemo izvoz svježeg mesa na evropsko tržište. Možete misliti – oni nama odobravaju bescarinski uvoz, a mi idemo u kontra smjeru i počinjemo im uvoditi carine i ostalo.
Zato je ovaj naš prijedlog kompromisan i prihvatljiv za Evropsku komisiju, jer ne podrazumijeva drastične mjere – i dalje bi se nastavio bescarinski uvoz, ali samo do granice potreba, a carinjenje prekomjernog, koji bi ugrožavao domaću proizvodnju, dao bi se ispregovarati“, konstatira Vasić.
On pritom ukazuje i na još jedan, prema njegovom mišljenju simptomatičan detalj, da bh. proizvođači, unatoč bescarinskom režimu, ne izvoze meso na CEFTA tržište.
“Govori li to da oni nisu konkurentni i znači li to da bi trebali natjerati domaće prerađivače da od njih kupuju skuplje meso? Kako protumačiti to da Bijeljina, naprimjer, kao najveći bh. region za proizvodnju mesa, kojoj su geografski bliže mesne industrije u Sremskoj Mitrovici i Beogradu nego sarajevski i banjalučka, baš ni gram ne izvezu tamo? Znači li to da su preskupi?
Ne može se ići u tako jednostrano rješenje, da se spašava samo primarna proizvodnja, a da se upropasti prerađivačka i klaonička industrija, koja zapošljava 11.000 radnika“, potcrtava Vasić.
Istrajavajući na stavu da prijedlog koji je Košarac proslijedio Vijeću ministara BiH “nema teoretske šanse da prođe“ i da je on “samo lijepa priča za uši i zamajavanje, bez želje da se primarnim proizvođačima stvarno pomogne“, Vasić se pita kako je uopće moguće da se uvođenje carina i prelevmana na sav uvoz inicira uprkos tome što domaći proizvođači podmiruju samo 27 posto ukupnih potreba bh. tržišta.
“Moguće je da država odluči da joj treba para od carina i prelevmana pa ih uvede, ali to je kratkog daha, jer će onda svi prerađivači i klaoničari propasti, jer neće biti konkurentni, ali ipak ne vjerujem da će iko riskirati da ljudi ostanu bez posla i da se ugase naši prerađivački kapaciteti da bi se spasilo nešto gdje ustvari nema nikakvih viškova.
Priča o viškovima nije tačna – u ovom momentu, bikovi koštaju od 4,20 do 4,30 KM po kilogramu, što je ekstra cijena, a nema ih na tržištu. Dakle, vi idete štititi nešto čega nema na tržištu, ima ga samo u priči!
Isto tako, nema ni svinja, a pojedini proizvođači poručuju prerađivačima da izdrže pet do sedam mjeseci!? Za to vrijeme, izgubili bi 20 miliona KM – nema industrije koja to može izdržati, niti ima potrebe da se na takav način jedni štite na račun drugih!
Treba se naći kompromis i zato je naš prijedlog napravljen razumno, na način da oni te svoje proizvode mogu prodati, ali ne da podižu cijenu, što je njihova ideja“, poručuje Vasić.
