Balenciaga je luksuzna modna kuća čiji se počeci vežu za Španiju, a trenutno ima sjedište u Parizu. Kompanija nudi modnu odjeću, torbe, cipele i nakit za žene, muškarce i djecu te opslužuje kupce širom svijeta. Njen osnivač, Cristobal Balenciaga je bio na glasu kao kouturier beskompromisnih standarda, a Christian Dior ga je nazivao “gospodarom svih nas”. Njegove suknje s mjehurićima i neobične, ženstvene, a opet modernističke siluete postale su zaštitni znakovi kuće. Balenciaga je zatvorena 1972. godine, a ponovo je otvorena pod novim vlasništvom 1986. godine.
Balenciaga je danas u vlasništvu francuskog multinacionalnog holdinga Kering, a na njenom čelu je Cédric Charbit kao izvršni direktor, dok je kreativni direktor Demna Gvasalia. Prihod kompanije u u 2018. godini dostigao je rekordni iznos od milijardu dolara te ima 1.325 zaposlenih.
Drugačiji dizajn
Cristobal Balenciaga je rođen u malom ribarskom mjestu Guetaria u Španiji 1895.godine. Od ranih godina provodio je mnogo vremena uz majku koja je radila kao krojačica. U tinejdžerskim godinama najistaknutija žena njegovog grada, Marquesa de Casa Torres, postala mu je pokroviteljica i klijentica, poslavši ga u Madrid na formalni trening u krojenju. Uspjeh mu je brzo došao – 1917. godine Cristobal Balenciaga otvorio je svoju prvu kuću visoke mode, s podružnicama u Barseloni, Madridu i San Sebastianu, koju su poštivali španska kraljevska porodica i aristokracija. Vrijedan i po svojoj naravi perfekcionist, nije odustao od svog sna ni za vrijeme teških vremena građanskog rata u Španiji. Godine 1937. godine odlučio je preseliti svoju modnu kuću u Pariz, stvarajući čak i tokom Drugog svjetskog rata.
Kao što je bilo relativno često u pariškoj modi, Balenciaga je bila društvo s ograničenom odgovornošću, u obliku partnerstva između samog Balenciage, njegovog dizajnera šešira i prijatelja Vladzija Zawrorowskog i Nicolasa Bizcarronda, baskijskog poduzetnika koji je osigurao početni kapital. Prethodni Balenciagin uspjeh u Španiji i postojanje tri tamošnje kuće, iako su bile u problemima 1937. godine, možda bi mogli objasniti Bizcarrondovu vjeru u Balenciagu i njegovu spremnost da ga podrži. Osnovana 1937. godine uz početno ulaganje od 100.000 francuskih franaka, vrijednost Balenciagine modne kuće porasla je na dva miliona franuskih franaka 1946. godine i na 30 miliona francuskih franaka 1960. godine.
Do 1939. godine, Balenciaga je u francuskoj štampi hvaljen kao revolucionarna snaga u modi, sa kupcima koji su se borili za pristup njegovoj kolekciji. Tokom Drugog svjetskog rata klijenti su riskirali putovanje u Evropu radi Balenciaginog dizajna, posebno njegovog proslavljenog četvrtastog kaputa. U poslijeratnim godinama Balenciagini su projekti postali pojednostavljeni i linearni. Odjeća koju je stvorio bila je drugačija od popularnog, zaobljenog oblika pješčanog sata kakav je Christian Dior promovirao svojim Novim izgledom. Balenciaga je pogodovao tekućim linijama koje su mu omogućile da promijeni način na koji se odjeća odnosi na žensko tijelo.
Godina 1953. označila je revolucionarnu prekretnicu u modnom svijetu – Cristobal Balenciaga promijenio je tradicionalni nivo struka, dopuštajući mu da bude fluidan i bez obzira na stvarni ženski struk. Iste godine široka tunika i haljina Sack iz 1957. godine bili su dijelovi Balenciaginog divljenja jednostavnim linijama i oblicima, poput krugova i polukrugova. Haljina Baby Doll s kraja 1950-ih predstavljala je potpuno novu siluetu visokog struka. Tokom kraja 1950-ih i početka 1960-ih Cristobal Balenciaga nastavio je hrabro eksperimentirati, ali ovaj put s materijalima. Njegova vezanost za teške krpe i okićene vezove dovela ga je do potrage za nekom novom vrstom tkanine za svoje dizajne. Tako je tkanina gazar d’Abraham, izrađena u Abrahamovoj kući švicarskih tkanina, postala bitni dio mnogih ležernih i večernjih haljina i odijela. Izdvojeni ovratnici s ključne kosti i skraćeni rukavi kako bi mogli prikazati nakit na rukama pojavili su se na popisu prepoznatljivih obilježja Balenciaga kolekcija.
“Žena ne treba biti savršena ili čak lijepa da nosi moje haljine. Haljina će sve to učiniti za nju”, govorio je Cristobal Balenciaga.
Vjerne klijentice poput vojvotkinje od Windsora, Pauline de Rothschild i Glorije Guinness nastavile su cijeniti diskretne, ali važne dodire koje je pružio u svojoj odjeći. Mnogi privatni i profesionalni klijenti patronizirali su kuću 30 godina. Na vrhuncu, Balenciaga je pokazao svoje kolekcije 200 veletrgovaca i izradio po mjeri oko 2.325 odjevnih predmeta godišnje za privatne klijente, a neki od njih kupovali su čak 50 posto do 80 posto odjevnih predmeta godišnje. Glavne robne kuće kupile su modele Balenciaga imajući na umu određene kupce, kao što su Lydia Moss, Fortnum i Mason i Harrods u Londonu, Hattie Carnegie, Henri Bendel, Bloomingdale’s, Saks Fifth Avenue i Bergdorf Goodman u New Yorku. Veletrgovci su kupovali imajući na umu serijsku proizvodnju, šireći stilove Balenciage prilagođavanjem odjeće. Za njih, svaki je model imao oko osam do 10 izvedenica, od kojih je svaka reproducirana 400 do 500 puta.
Neposredno prije otvaranja posljednje radionice, Balenciaga je imala 318 zaposlenika. Balenciaga je svoje krojače cijenio više od svojih voditelja radionica te ih je plaćao 20 do 30 posto više od voditelja između 1953. i 1954.godine. S obzirom na reputaciju kuće za visokokvalitetno krojenje, ovo prioritiziranje ne čudi, niti činjenica da su kvalificirani zaposlenici na mjestima od povjerenja ostali u firmi tokom dužeg razdoblja. U slučaju poznatih voditelja radionica, većina se zadržala 20 do 30 godina. Štaviše, čini se da su iz španskih podružnica stigli “novi” stariji zaposlenici, vjerovatno zato što se Balenciaga mogao osloniti na njihove standarde i iskustvo.
Kraj jedne ere
Balenciaga je obukla neke od najglamuroznijih žena pedesetih i šezdesetih, uključujući holivudsku glumicu Avu Gardner, modnu ikonu Gloriju Guinness i Monu von Bismarck, jednu od najbogatijih žena na svijetu, koja je od couturiera naručila sve, od haljina do vrtlarskih hlačica. Volio je oblačiti žene koje su imale snažan osjećaj za stil, a njegovi su klijenti često bili izuzetno odani.
Zatvaranje Balenciaga modne kuće 1968. i smrt Cristobala Balenciaga četiri godine kasnije, označili su kraj jedne ere. Ipak, majstorovo inovativno rezanje uzoraka, upotreba novih materijala i hrabri arhitektonski oblici i dalje su ostavili veliki uticaj. Godine 1986. grupa Bogart stekla je vlasništvo nad modnom kućom Balenciaga i unajmila Michela Gomu kako bi kompaniju usmjerio u pravom kreativnom smjeru. Imao je zadatak dizajnirati svijetlu i šarenu liniju konfekcije pod nazivom Le Dix. Tokom svog mandata kreativnog direktora, ovaj istaknuti ukrasitelj interijera i dizajner podigao je Balenciagu u status visoke mode.
Nicolas Ghesquière, koji je 1997. godine preuzeo mjesto kreativnog direktora vratio je Balenciagi slavu kao originalne kuće visoke mode. Skromna, uglavnom crna kolekcija, IT torba Lariat, gladijatorske čizme i hiper-cvjetni printovi bile su neke od njegovih najvatrenijih kreacija i pomogle su mu da zacementira svoje mjesto u naslijeđu Balenciage. Tokom njegovog mandata, Kering holding je 2001. godine stekao Balenciagu.
Ghesquièra je naslijedio Alexender Wang koji je uzornim kreacijama osnivača, sportskim štihom ažurirao kapute u čahurama, suknje i balone. Godine 2015. modni provokator, Demna Gvasalia zamijenio je Alexandera Wanga kao umjetničkog direktora u Balenciagi. Do 2015. godine prihod Balenciage iznosio je oko 400 miliona dolara, a dolaskom Gvasilie prodaja je skočila za 60 posto u 2016. godini i za 40 posto u 2017. godini.Gvasalijine najnovije kolekcije relativno su bez logotipa, odrasle, malo prilagođenije. Njegove kreacije usmjeren su prije svega potrošačima.
„Balenciaga je kuća koja prije svega izrađuje odjeću. Ali ne mogu zanemariti stvari koje ljudi žele kupiti. Mogu pokazati kolekciju punu večernje odjeće, ali bilo bi licemjerno, jer to nije ono što ljudi kupuju; to nije ono za što imaju novca. Žele kupiti tenisice i žele kupiti majice. To nije nešto što iko može promijeniti, ali isto tako ne mislim da markirana majica predstavlja bilo kakav oblik uvrede za luksuz”, kaže Gvasilia.
Naravno, cijene ovise o vrsti komada, ali kolekcija se može pohvaliti širokim rasponom komada kao što su čarape Balenciaga sa zaštitnim znakom od 90 američkih dolara, do 4.152 dolara za Balenciaga Painted Biker jaknu, što sigurno čini da Balenciaga zauzima svoje mjesto kao luksuzna marka. Jedan od najpoznatijih proizvoda su Speed Sock patike predstavljene 2017. godine. Riječ je o patikama koje imaju konstrukciju nalik na čarapu s velikom potplatom, a koštaju između 500 i 700 dolara.
