Američka centralna banka (Fed) promijenila je pristup inflaciji, pojačavajući naglasak na ekonomski rast i veće plate, što će natjerati i druge, uključujući Evropsku centralnu banku (ECB), da preispitaju svoje mandate, piše Reuters.
Nova strategija, objavljena 27. avgusta, signalizira da je osmišljena kao poticaj ekonomiji, budući da će prelaz na ciljanu prosječnu stopu inflacije Fedu omogućiti da tolerira njeno prekoračenje nakon usporavanja ekonomskih aktivnosti. Time Fed sugerira da će podizanje ključnih kamatnih stopa odgoditi za povoljniju fazu ekonomskog ciklusa i da će dopustiti snažno jačanje potražnje za radnom snagom, a time i veće plaće, podupirući porodice s niskim primanjima. Takav pristup, kako ocjenjuje Reuters, zadat će glavobolju drugim velikim centralnim bankama iz dva razloga.
Prvi je slabljenje dolara, koje pogađa izvoznike širom svijeta. Ta mogućnost sigurno će biti važna tema ovosedmične sjednice ECB-a, budući da će snažan euro izvozno orijentiranim državama eurozone otežati izlazak iz najveće recesije u istoriji. Zemlje poput Njemačke i Francuske tradicionalno generiraju rast izvozom, kojem jačanje domaće valute šteti. Tome treba dodati i trgovinske ratove između SAD-a i nekih njegovih ključnih partnera, podsjeća agencija.
Dolar je od sredine marta oslabio više od 10 posto prema košarici drugih šest najznačajnijih svjetskih valuta, skliznuvši na najniže nivoe u više od dvije godine, pa je glavni ekonomist ECB-a Philip Lane prošle sedmice upozorio da je “kurs važan, iako ga ECB ne cilja”.
“Ako postoje sile koje utiču na kurs eura prema dolaru, to utiče na naše globalne i evropske prognoze i na utvrđivanje naše monetarne politike”, rekao je Lane.
Neki ekonomisti kažu da bi već sadašnji kurs mogao srezati rast eurozone za 0,2 do 0,4 posto, a analitičari iz Reutersove ankete predviđaju nastavak slabljenja dolara.
U normalnim okolnostima tome bi bilo lako parirati, ali ECB, kao i japanska centralna banka, gotovo da više nemaju prostora za ublažavanje ionako izuzetno popustljive monetarne politike.
Neki ekonomisti tvrde da bi ECB jednostavno trebao slijediti Fedov primjer i biti fleksibilniji u ciljanju inflacije, ali to bi značilo da bi se očekivani rok podizanja ključnih kamatnih stopa pomakao još dalje u budućnost, nakon završetka osmogodišnjeg mandata Christine Lagarde.
“Nove tržišne ekonomije, u koje se najvećim dijelom usmjerava dolarska likvidnost, imat će koristi, barem u početku. Evropa će možda morati iznaći nove instrumente kako bi poduprla ekonomiju u kontekstu kontinuirano niskih američkih kamatnih stopa”, tumači bivši funkcioner ECB-a Benoit Coeure.
Dodatna komplikacija je Fedova eksplicitna namjera da pomoge porodicama s niskim primanjima, budući da time naglašava svoju ulogu na području socijalne politike. To se može protumačiti kao svojevrsna reinterpretacija mandata i važan je presedan, budući da i druge centralne banke nakon višegodišnjeg perioda blage monetarne politike preispituju mandate kako bi usmjeravale preraspodjelu bogatstva i dohotka, ocjenjue Reuters.
“Lično mislim da ima prostora za razmatranje takve ideje koju neki izlažu – da bi se monetarna politika više trebala fokusirati na radna mjesta i primanja”, rekao je viceguverner japanske centralne banke Masazumi Wakatabe.
Čini se da su i u ECB-u skloni reinterpretaciji mandata, sudeći prema konstataciji predsjednice Lagarde da su “rizici koje su izazvale klimatske promjene tako veliki da ih Banka naprosto ne može ignorirati”.
Centralni bankari su birokrati koje nisu birali građani, a borba protiv klimatskih promjena i nejednakosti spada u domen politike, pa bi centralne banke mogle postati mete političkih napada koji bi mogli potkopali njihovu neovisnost, upozorava Reuters,
U ECB-u, pak, tvrde da njihov mandat već nalaže podršku općim ekonomskim mjerama Evropske unije, no već i takvo tumačenje znači promjenu, s obzirom da je fokus Banke trenutno potpuno usmjeren na inflaciju, zaključuje Reuters.
