BiH je u 2018. godinu ušla sa iznimno neizvjesnom ekonomskom situacijom. Prije svega, zato što se radi o izbornoj godini, pa će sasvim sigurno biti dosta buna i štrajkova, ali i dodvoravanja radnicima i narodu kao izbornoj bazi. Kako će u takvom ozračju izgledati ekonomska situacija, kada se ima u vidu da institucije sistema samo za sebe traže 50 posto bruto domaćeg proizvoda! Piše Enes Plečić
Godina u koju smo ušli 1. januara u ekonomskom pogledu prilično je neizvjesna. Iz prethodne unijeli smo kapital od 3,3 posto povećanja industrijske proizvodnje i nešto malo više trgovine i potrošnje, ali i sa već donesenim odlukama o povećanju poreza, akciza i putarina na naftne derivate, koje će neminovno dovesti do rasta troškova života i još većeg opterećenja ne samo usluga, već i proizvodnje.
Evidentno je, dakle, u kakvom se teškom ozračju odvija svakodnevni život 3,534 miliona Bosanaca i Hercegovaca po zvaničnom popisu, ili ti Srba, Bošnjaka, Hrvata i Ostalih, koji si u prošloj godini prema prethodnim podacima ostvarili bruto domaći proizvod (BDP) od 29 milijardi KM ili tačno 8.000 KM po stanovniku. To je prema svim parametrima jedan od najnižih državnih računa u Evropi. Jedino je niži u Moldaviji i Kosovu.
VLAST TRAŽI 15 MILIJARDI KM
Sve vlade i drugi organi vlasti, od nivoa države i entiteta, do nivoa kantona i općina, od naroda i privrede u vidu poreza, doprinosa, naknada, taksi, a i kazni na proizvode, usluge i rad, traže od radnika i poslodavaca da im za njihove uvjete rada, socijalne potrebe, plaće i infrastrukturu u 2018. godini osiguraju 15 milijardi KM.
Tako je Vijeće ministara predložilo, a Parlamentarna skupština BiH usvojila Budžet za 2018. godinu koji, kao i prošle godine, iznosi 950 miliona KM. Ova sredstva uglavnom su namijenjena za više od 7.000 zaposlenih u državnim orgnima i tijelima, funkcioniranje državnih organa u zemlji i inozemstvu (ambasade i konzulati) te za profesionalne oružanje snage BiH, njihove plaće, osposobljavanje i opremu.
Država, inače, prema Ustavu, ima veoma malo izvršnih funkcija, nema gotovo nikakvu ulogu u investicionim poslovima i izgradnji infrastukture, a za servisiranje stranih dugova je supsidijarni organ koji potpisuje ugovore s kreditorima, dok korištenje i novac za otplatu kredita preuzimaju entiteti. U 2018. godini ove obaveze samo prema stranim kreditorima iznose više od 1,6 milijardi KM.
Budžet Federacije BiH za ovu godinu iznosi 2,875 milijardi KM i u odnosu na prošlu godinu povećan je za 127,4 miliona KM. Za potrebe otplate vanjskog i unutrašnjeg duga namijenjeno je 1, 241 milion KM, dok je novo zaduživanje domaće i vanjsko planirano u iznosu od 613 miliona KM.
Novi krediti uglavnom su namijenjeni za izgradnju putne mreže i autoputa na Koridoru 5C od Zenice prema Doboju i dalje prema mostu kod Svilaja na rijeci Savi, gdje je već završeno pristupnih 10 kilometara autoputa i dio nove centralne granične postaje. Zna se da će za to ići i dio novca prikupljenog povećanjem akciza za sva pogonska goriva od 15 feninga po litru (10 feninga za autoputeve i pet za ostalu putnu mrežu)
Najveći dio federalnog budžeta finansira se porezima, ali se i za jedan dio budžetskih stavki koriste vlastiti izvori iz dobiti javnih preduzeća i usluga koje vrše institucije sistema na nivou FBiH. Za podsticaje privredi i poljoprivredi i investiciona ulaganja planirano je oko 10 posto budžetskih sredstava ili oko 260 miliona KM.
Budžet Republike Srpske za 2018. godinu iznosi 3,347 milijardi KM i za 91 milion je veći od budžeta u 2017. godini. Na otplatu dugova otići će 775 miliona KM ili 104 miliona više nego lani, a za ostale potrebe i finansiranje institucija sistema približno 2,5 milijardi KM. U bužet su uključena i sredstva za penzije.
No, nisu to jedina budžetska sredstva. U FBiH još postoji 10 kantona koji, također, imaju neka zakonodavna prava i vlastite budžete koji u masi premašuju 2,5 milijardi KM, a najviši je budžet Kantona Sarajevo koji iznosi 783 miliona KM. Tu je i pet regija u RS koje, također, imaju neka budžetska sredstva od oko pola milijarde KM. I naposljetku, u BiH djeluju 143 općine i Brčko distrikt BiH, čiji su budžeti veći od milijardu KM.
Ukupno nas, dakle, samo budžeti institucija sistema koštaju 11,125 milijardi KM. Pored budžeta tu su i socijalni fondovi koji se finansiraju iz doprinosa na plaće i iz plaća po principu neograničene solidarnosti mjesec za mjesec.
Doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje, zatim za zdravstvo i socijalnu zaštitu, te za zapošljavanje i brigu o nezaposlenim lani su iznosli 4,3 milijarde KM. U 2018. izdvajanja će sasvim sigurno biti nešto viša.
Naravno, doprinosi i porezi odnose se samo na one poslodavce i radnike koji su figurativno rečeno uhvaćeni, jer po dosta pouzdanim podacima gotovo trećina poslodavaca i oko 30 posto zaposlenih radi u sivoj ekonomiji i ne plaćaju bilo kakve obaveze niti se njihova bruto dodana vrijednost ili zarada, prikazuje u bruto domaćem proizvodu BiH. Sa ovim novcima da je malo više sreće i državne discipline imali bi BDP više od 45 milijardi KM.
DESTIMULACIJA RADA
Kako smo pomenuli, bruto domaći proizvod BiH po proizvodnom principu lani je iznosio nešto malo iznad 29 milijardi KM. Ove godine sasvim sigurno biće nešto veći i prvi put trebao bi premašiti 30 milijardi KM. Međutim, podaci o izraženim novčanim željama i datim stavkama, govore da će i s tim povećanjem, budžeti i fondovi za 2018. godinu, također, premašiti 50 posto BDP-a države. To je prema svim parametrima jedno od najviših poreskih i vanporeskih opterećenja proizvodnje i potrošnje koja legalno radi, ne samo u Evropi, već cijelom svijetu.
U državama EU maksimalna zbirna budžetska i socijalna opterećenja rada su do 30 posto BDP-a, s tim da se jedan dio ljudima vraća kroz socijalne fondove i druge pogodnosti, posebnu zaštitu porodica sa više djece i niskim primanjima.
Opterećenje rada i bezprizorno visoki budžeti u kojima nema razvojnih i investicionih stavki strahovito destimulativno djeluju na rad i ekonomiju u cjelini, tako da se ni u 2018. godini u pogledu rasta proizvodnje i usluga ne mogu očekivati veći pomaci.
Nesporno je, tako, da će se povećanje akciza i putarina na motorna goriva odraziti na povećanje svih cijena kako u veleprodaji, tako i maloprodaji. Dizel na benzinskim pumpama već od 1. februara koštat će minimalno 2,10 KM, a bezolovni benzin i do 2,15 KM po litri. Ovo će biti cjenovnik benzinskih pumpi zbog novog Zakona o akcizama BiH, pri postojećim nabavnim cijenama. A kako se očekuje rast cijene sirove nafte moguća su još već tekuća poskupljenja i cijena motornih goriva i do 2,50 KM po litri.
Kada je u pitanju gorivo ne radi se samo o povećanju putarine za 0,15 KM, već čitavom nizu novih nameta. Dodajte povaćenju putarine PDV, pa ćete odmah dobiti rast cijene ne za 0,15 već 0,18 KM. Nadalje, osim povećanja nameta na naftna goriva, novim Zakonom uvodi se i taksa za puteve i autoputeve na tečni naftni gas, odnosno plin u iznosu od 0,15 KM po kilogramu za puteve i 0,25 KM po kilogramu za autoputeve. To znači da će ovaj energent poskupiti za 0,40 KM, plus PDV. Isto tako, predviđeno je dodavanje akcize na biogoriva i biotečnosti u iznosu od 0,30 KM po litri, plus putarina na ovaj derivat u iznosu od 0,40 KM po litri. To znači da će novi nameti za ovaj derivat iznositi 0,70 KM po litri. A bit će o povećana akciza na ulje za loženje sa 0,30 na 0,45 KM po litri!?
Sasvim sigurno u mjesecima koji slijede za očekivati je čitav niz povećanja cijena ostalih proizvoda i usluga.
Za privredu, prema pokazateljima koje ističu privatni poslodavci, pri ovakvim društveno – ekonomskim kretanjima, visini poreskih izdvajanja i napuhanim budžetima, za neko veće dizanje cijene rada nema prostora i mjesta. Čak bi moglo doći do realnog pada nadnica, jer poreska izdvajanja i cijene ulaznih inputa nesrazmjerno rastu. A sindikati u FBiH traže neto povećanje minimalne cijene rada na čak 624 KM, sa postojećih prema Općem kolektivnom ugovor 406 KM!?
Za javnih sector za sada zime nema. Uostalom, njihove plaće i naknade za rad, u prosjeku su gotovo sto posto veće nego u proizvodnji, trgovini u uslugama.
Ako je sadašnja prosječna neto plaća u BiH 843 KM, prema statistici prosječne neto plaće u proizvodnji, trgovini i uslugama ispod 600 KM, dok su u javnom sektoru uključujući finansije iznad 1.200 KM. Iz tog razloga su tako visoki budžeti.
Jedino su u javnom sektoru uspjeli da snize plaće u javnom obrazovanju. Svi drugi na budžetima u prosjeku dvostruko više zarađuju od industrijskih, trgovačkih i uslužnih zaposlenika, a od radnica na lohn poslovima i do tri puta.
Drugi oko nas rastu znatno brže, tako da mi iz godine u godinu nazadujemo. Naših 3,3 posto industrijskog rasta, u odnosu od naprimjer hrvatska tri procenta u 2017. godini, znači da smo od te susjedne države samo u jednoj godini zaostali za pet procenata, imajući u vidu poziciju Hrvatske koja je prema bruto domaćem proizvodu tri puta razvijenija od BiH. Našoj zemlji, kratko rečeno, treba godišnji rast svih ekonomskih parametara od sedam do osam procenata, samo u odnosu na postojeće u okolnim državama, da bi ih pratila. A za nešto više, da bi ih sustizali, treba nam rast od 10 do 15 posto.
Može li se šta promijeniti nakon izbora u jesen 2018. godine? Prema milijardama koje su od osiromašne privrede za svoje potrebe do sada tražile sve izvršne vlasti, teško je očekivati nešto bolje.
