U svijetu dizajna, područje arhitekture je možda jedna od najcjenjenijih disciplina u kojoj su najinovativniji i najperspektivniji arhitekti slični rock zvijezdama po svojim avangardnim kreacijama. Od nove generacije arhitekata koji oblikuju svijet kakav danas poznajemo, možda nema veće zvijezde od danskog wunderkinda, Bjarkea Ingelsa- arhitekte, osnivača i kreativnog partnera Bjarke Ingels Group (BIG). U Danskoj je Ingels postao poznat nakon što je projektirao dva stambena kompleksa u Ørestadu : VM Houses i Mountain Dwellings. Godine 2006. osnovao je Bjarke Ingels Group, koja je do 2015. narasla na 400 zaposlenika, s zapaženim projektima uključujući stambeni kompleks 8 House u Kopenhagenu, VIA 57 West na Manhattanu, sjedište Google North Bayshore, Superkilen park i Amager Resource Center (ARC) postrojenje za pretvaranje otpada u energiju koje uključuje skijašku stazu i zid za penjanje na vanjskoj strani zgrade. Od 2009. godine Ingels je pobijedio na brojnim arhitektonskim takmičenjima.
Talenat za crtanje
U New York se preselio 2012. godine, gdje je BIG pobijedio na takmičenju za dizajn nakon uragana Sandy za poboljšanje otpornosti Manhattana na poplave. Godine 2011. The Wall Street Journal proglasio je Ingelsa Inovatorom godine za arhitekturu, a 2016. godine magazin Time ga je proglasio jednim od 100 najuticajnijih ljudi. Ono što je izvanredno u Ingelsovom radu je njegov nekonvencionalan pristup projektiranju zgrada koje spajaju modernizam s održivošću. Uspio je proizvesti robustan i progresivan opus u tako mladoj dobi o kojem je većina arhitekata veterana ili čak njegovih savremenika mogla samo sanjati. U vremenu u kojem bi većina arhitekata sa svojim dizajnom igrala na sigurno, Ingels je jedan od rijetkih vizionara koji se ne boji promijeniti obrise svijeta. Оd januara 2022. godine, Іngеlѕ іmа рrосіјеnјеnu nеtо vrіјеdnоѕt оd vіšе оd pet mіlіonа dоlаrа.
Rođen 2. oktobra 1974. godine u Kopenhagenu, Danska, Ingels je jedino dijete inžinjera Knuda Bundgaarda Jensena i stomatologinje Elisabet Ingels. Ništa u njegovom ranom životu nije upućivalo na to da će Ingels, napustiti Dansku, a kamoli postati svjetski arhitektonski wunderkind. Odrastajući u skromnoj, prizemnoj kući nedaleko od glavnog grada, igrao se s Lego kockicama kao svaki mladi Danac. Njegov rani cilj nije uključivao arhitekturu: bio je štreber iz stripova.
“Nikad to nisu bili superheroji nego Evropljani, posebno Italijani sa svojim vrlo erotskim grafičkim romanima. Ja sam ih sam nacrtao”, kazao je Ingels u intervjuu za RobbReport.
Roditelji su ga potaknuli da iskoristi svoje talenat za crtanje studirajući arhitekturu. Godine 1993. započeo je studij arhitekture na Kraljevskoj danskoj akademiji likovnih umjetnosti kako bi dodatno unaprijedio svoje vještine crtanja, ali i naučio osnove dizajna. Tek nakon nekoliko godina školovanja, istinski je počeo cijeniti arhitekturu kao željenu umjetničku formu i mogao je vidjeti kako gradi uspješnu karijeru. Kasnije se preselio u Barselonu gdje je nastavio studij na Escola Tècnica Superior D’Arquitectura. Tamo je, još kao student treće godine, uspio uspostaviti svoj prvi ured i pobijediti na svom prvom takmičenju u dizajnu. Nakon toga se vraća kući kako bi završio školovanje te diplomira 1999. godine.
Veliki projekti
Od 1998. do 2001. Ingels je radio u Uredu za metropolitansku arhitekturu ( OMA ), holandskoj arhitektonskoj kompaniji koju je osnovao Rem Koolhaas. Nakon toga se udružio s kolegom iz OMA-e Julienom de Smedtom kako bi uspostavio kompaniju za dizajn pod nazivom PLOT. Sa sjedištem u Kopenhagenu, kompanija je privukla veliku pažnju na međunarodnom nivou svojim inovativnim i inteligentnim dizajnom. U sklopu PLOT-a, kompanija je uspjela izvršiti narudžbe na raznim skandinavskim lokacijama i na kraju je nagrađena Zlatnim lavom na Venecijanskom bijenalu arhitekture 2004. godine za svoje predložene planove nove muzičke kuće u Norveškoj.
Ingels je nastavio dalje graditi reputaciju uglednog arhitekte projektiranjem stambenih projekata koji su bili u suprotnosti s unaprijed stvorenim predstavama javnosti o tome kako stambene zgrade izgledaju. Jedan od njegovih velikih značajnih otkrića bio je dizajn i završetak nagrađivanih VM Houses u Kopenhagenu tokom 2005.godine. Rezidencije su definirane oštrim linijama i reflektirajućom staklenom fasadom pri čemu jedna zgrada oponaša oblik slova V, a druga slovo M kada se gledaju s neba. Još jedan slično projektiran stambeni blok pod nazivom Mountain Dwellings dovršen je 2008. i smješten je tik uz VM Houses kako bi formirao masivnu četvrt modernog izgleda. Kada se PLOT raspao 2005. godine, Ingels je 2006. godine pokrenuo vlastitu kompaniju pod nazivom Bjarke Ingels Group ( BIG ), gdje je nastavio inovirati koncept pristupačnih stambenih projekata koji su stavljali veliki naglasak na funkcionalnost i održivost i estetiku koja oduzima dah. Ubrzo nakon osnivanja vlastite arhitektonske kompanije, Ingels i njegov tim u BIG-u zaljuljali su industriju osmišljavajući dizajne stambenih zgrada, ali i fokusirajući se na povezane aspekte kao što su urbanizam, dizajn interijera, dizajn krajolika, dizajn proizvoda, kao i posjedovanje namjenskog odjel za istraživanje i razvoj pod nazivom Big Ideas (Velike ideje) za izradu koncepata koji bi mogli generirati rješenja za sadašnje i buduće arhitektonske izazove. Kombinacija talenta i energije donijela je Ingelsu nekoliko visokoprofiliranih narudžbi u Danskoj, iako su gotovo svi bili domaći, BIG je od samog početka obećavao, zahvaljujući Ingelsovom instinktu za biznis. Kada je njegova nova kompanija počela zarađivati, svaki je dizajn stavio na svoju web stranicu – bilo da je riječ o konceptu, neuspjelom takmičenju ili prijedlogu klijenta – kako bi potaknuo zanimanje i sugerirao, da je BIG veća operacija nego što jest.
Bila je to 2010. godina koja se pokazala prekretnicom za BIG i samog Ingelsa. Tada se s punim radnim vremenom preselio u New York. Pod vodstvom Ingelsa, BIG je bio odgovoran za mnoge dovršene strukture kao što su, Muzej moderne umjetnosti Gyeonggi u Južnoj Koreji, Skladište 421 u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i VIA 57 West u Sjedinjenim Američkim Državama. Također, Ingels je i projektirao LEGO kuću u Billundu, Danska, Telus Sky Tower u Alberti, Kanada, Battersea elektrana u Londonu, EuropaCity u Parizu, Međunarodni finansijski centar Rose Rock u Tianjinu, Kina i 2 World Trade Center u New Yorku.
Sada Ingels ima oko 500 zaposlenika, raspoređenih u uredima u Danskoj, Londonu, Barseloni i New Yorku. Kompanija i dalje prenosi dizajne na web stranicu s prividnom transparentnošću, iako gosti ureda u Kopenhagenu nemaju isti kreativni prostor – strogi znakovi upozoravaju posjetitelje da ne snimaju i ne postavljaju slike iz unutrašnjosti zgrade. Zabrana objavljivanja je posebno ironična jer je Ingels strastveni Instagramer, dijeleći sa svojih 870.000 pratitelja slike svog užeg kruga prijatelja koji uključuje Noma chefa Renéa Redzepija, te poslovne i fotografije iz privatnog života, poput godišnjih putovanja u Burning Man, SAD, gdje je upoznao svoju partnericu, arhitekticu Španjolku Ruth Otero, s kojom ima sina Darwina. Dok se neki promatrači podsmjehuju njegovoj besramnoj samopromociji, drugi, uključujući njegovu prijateljicu i kustosicu Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku, Paolu Antonelli, smatraju drugačije.
“On je nevjerovatan komunikator i ima sjajan osjećaj za znatiželju, entuzijazam i avanturu, što možete vidjeti s njegovog Instagrama. Dobar je u tome jer može vidjeti kako su se promijenili javni i privatni prostori”, kaže ona.
Mala sirena u Shanghau
Tokom Shanghai Expo-a 2010.godine, Danska je pod njegovim vodstvom debitirala s duhovitim paviljonom. Uvijek šarmantan i povezan, Ingels je ostvario pravo da posudi originalni kip Male sirene s rive u Kopenhagenu i postavi ga u Kini na nekoliko mjeseci. Napunio je bazen vodom iz luke u Kopenhagenu, a zatim stvorio niz spiralnih biciklističkih staza oko bazena, gdje su posjetitelji mogli ili prošetati ili posuditi jedan od paviljonskih bicikala kako bi kružili, u stilu velodroma.
“Bilo je to kao premještanje Kipa slobode na šest mjeseci”, prisjeća se. “Tako smo u paviljon postavili kameru, koja je prenosila živu sliku na golem ekran postavljen na mjesto gdje ona inače stoji”.
Široko hvaljen, taj mu je projekt donio priznanja, narudžbe i pozivnice — uključujući i izložbu arhitekture Venecijanskog bijenala iste godine. Na jednoj tamošnjoj večeri bio je na testu Ingelsov sunčani optimizam. Njegovo oduševljenje potencijalom za čovječanstvo navodno su srušile njegove kolege, čiji je pogled na budućnost bio negativniji. Bio je to rijedak trenutak kada je Ingelsov genijalni afekt puknuo: kaže se da je pobjegao s večere, zalupivši vratima za sobom – nakon što je naglasio da ostali ne bi trebali otići dok svaki ne pročita nekoliko tekstova iz Wired magazina. Na pitanje da li se ovaj incident zaista desio, Ingels uvijek izbjegava dati odgovor.
