Predstavnici bosanskohercegovačke poslovne zajednice govorili su o ostvarenim poslovnim rezultatima i izazovima s kojima su se susretali u protekloj godini koju su obilježile turbulencije na svjetskom tržištu, ali i neformiranje vlasti u BiH.
U kakvom su poslovnom ambijentu se poslovalo u BiH, saznajte kroz odgovore predstavnika bh. poslovne zajednice na pitanja:
Kako ocjenjujete poslovni ambijent u BiH tokom 2019. godine uopće?
– U 2019. godini mnoštvo je zakona, strategija razvoja i drugih bitnih dokumenata, čekalo na usvajanje u parlamentima u BiH. Poredeći statističke pokazatelje prvih devet mjeseci 2019. sa istim periodiom u 2018. godini, možemo zaključiti da je došlo do usporavanja rasta i da određeni sektori trpe pad. Na nivou BiH, došlo je do pada izvoza za 1,7 posto, a povećanja uvoza za 2,3 posto. U FBiH smo imali pad izvoza od 1,86 posto, a porast uvoza za šest posto. Na kraju septembra 2019. u odnosu na kraj 2018. godine, u FBiH je povećan broj zaposlenih za više od 14.000. Također, broj nezaposlenih je u padu i manji je za oko 25.000. Na ovakve pokazatelje su uticali i vanjski faktori na koje teško možemo uticati, ali i unutrašnji faktori kao što je poslovni ambijent, a koji je u rukama domaćih stručnjaka, vlada i parlamenata. Poslovni imidž isključivo je rezultat rada bh. kompanija i ostao je na zadovoljavajućem nivou.
S kojim izazovima u poslovanju ste se susretali u prethodnoj godini?
– Odnosi velikih ekonomskih sila usložnjavaju trgovinske i druge odnose u svijetu i dovode do nestabilnosti tržišta i do novih izazova za kompanije koje su u direktnoj vezi sa intenzitetom industrijske proizvodnje u zemljama EU. Jedan od najvažnijih problema u BiH su različiti propisi u entitetima. Doprinosi na plaće i veliki broj parafiskalnih nameta otežavaju poslovanje privrednih društava, dovodeći ih u nekonkuretnu poziciju sa kompanijama iz zemalja regiona. Nedostatak radne snage u zemljama EU, pojednostavljenje dobijanja radnih viza za Njemačku i politička nestabilnost u BiH značajno utiče na odliv produktivne radne snage i predstavlja veliki izazov za BiH i domaće kompanije. Uvođenje kvota za izvoz čelika u EU direktno je pogodila domaće kompanije, te pokazala da institucije BiH nemaju snagu da se izbore za status svojih izvoznika. Kompanija Aluminij, kao jedan od najvećih izvoznika, zaustavila je proizvodnju, što će se odraziti na rad mnogih kompanija koje se bile u poslovnim relacijama sa proizvodnjom aluminija.
Koji je to najprioritetniji ekonomski potez koji bi nova vlast trebala preduzeti s ciljem poboljšanja poslovnog ambijenta?
– U mnoštvu faktora nužnih za poboljšanje ambijenta za poslovanje, izdvojio bih konačno uređenje sistema infrastrukture kvaliteta u BiH, koje bi generalno uticalo na uređenje tržišta i učinilo ekonomski prostor naše zemlje kompatibilnijim sa zahtjevima tržišta EU. Zbog postojanja različitih tehničkih propisa, uz nepriznavanje tijela za ocjenjivanje usklađenosti u entitetima BiH, sistem infrastrukture kvaliteta u BiH predstavlja barijeru domaćim kompanijama i industrijski sektor trpi značajne posljedice. Neophodno je donošenje strategije infrastrukture kvaliteta na nivou BiH, potpisivanje ACAA sporazuma sa EU u određenim oblastima metalne i elektro industrije, imenovanje međuentitetske radne grupe s ciljem pripreme plana aktivnosti usmjerenih ka jačanju sistema infrastrukture kvaliteta, utvrditi dinamiku preuzimanja direktiva novog pristupa, te identificirati resorne institucije kao ključne u ovom procesu, ali i definirati strateške grupe proizvoda za bh. privredu te na osnovu te procjene pružiti podršku razvoju tijela za ocjenjivanje usaglašenosti.
