Nakon dugogodišnje pasivnosti. koja je uslijedila po okončanju promašene privatizacije bazirane na eksperimentalnom konceptu rasparčavanja velikih privrednih sistema radi oživljavanja ratom unišene ekonomije na krilima malih i srednjih preduzeća, po kojem je, mahom po diktatu stranih konsultanata plaćenih stotinama miliona konvertibilnih maraka, nekadašnja društvena imovina pretvorena u državnu, a potom proslijeđena domaćim ratnim profiterima i bjelosvjetskim mešetarima, međunarodna zajednica ponovo se direktno uključila u kreiranje ekonomske strategije u Bosni i Hercegovini. Naravno, jednako kao i na političkom, sugeriranje reformskih koraka na ekonomskom polju odnosi se isključivo na jedan dio naše zemlje – Federaciju BiH, čijim su čelnicima američki ambasador Michael Murphy i šef Delegacije Evropske unije u BiH Johann Sattler uputili pismo kojim traže da federalne vlasti otkoče usklađivanje domaće legislative sa medunarodnim standardima u oblasti sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma te provedu brojne ekonomske reforme, među kojima je kao jedna od ključnih potcrtana transformacija preduzeća u državnom vlasništvu, koja, između ostalog, podrazumijeva da bi “FBiH trebala dati prioritet uspostavi zakonskih okvira koji će omogućiti javno-privatno partnerstvo i koncesije te potaknuti privatna ulaganja“.
“Konkretno, koncesije za rad aerodroma se ne mogu dalje racionalno odgađati“, upozorava se u dijelu pisma koji je privukao najveću pažnju domaće javnosti i otvorio širok prostor za različita tumačenja njegove suštine.
Različita tumačenja
Potrebno je depolitizirati upravljanje javnim resursima općenito te iskorijeniti korupciju i nepotizam, ali promjena vlasništva nije najbolje rješenje za ovaj problem, smatra Igor Gavran
Za razliku od pismom prozvanih entitetskih institucija vlasti, odakle mudro šute smišljajući solomonsko rješenje kojim će nahraniti međunarodne vukove, a glasačke ovce zadržati na broju, federalni opozicionari likuju iščitavajući Murphyjev i Sattlerov dopis kao “nametanje programa rada nametnutoj Vladi FBiH“ i pritom izražavajući uvjerenje da su “sada na redu aerodromi, a sutra će od Vlade biti traženo da proda telekom, elektroprivredu, rudnike itd.“.
Lijepih riječi za ovaj neuobičajeni američko-evropski diplomatski performans nemaju ni domaći ekonomski stučnjaci, koji su gotovo plebiscitarno protiv toga da se sva preostala državna imovina privatizira ili izda pod koncesiju. Jedan od njih je i ekonomski analitičar Igor Gavran, čije stajališta se poprilično podudara sa viđenjem da je sugestija da bi “FBiH trebala dati prioritet uspostavi zakonskih okvira koji će omogućiti javno-privatno partnerstvo i koncesije te potaknuti privatna ulaganja…“ ustvari svojevrstan poziv na privatizaciju federalnih telekoma i elektroprivreda, koji su praktično jedine preostale kompanije u državnom vlasništvu.
“Uopšte se ne slažem da je ovo oblast kojoj treba dati prioritet u situaciji kontinuiranog pada životnog standarda većine stanovnika, još uvijek relativno visoke stope inflacije i već dugo vremena nerealno visokih cijena, nepovoljnog poslovnog okruženja i nedovoljne podrške domaćoj privredi, visokih poreskih i drugih opterećenja poslodavaca i niskih primanja zaposlenih i drugih kategorija, neefikasne javne administracije, pravne nesigurnosti, sistemske korupcije na svim nivoima, cijelog niza urgentnih problema s kojim se građani i privreda suočavaju… Nemoguće mi je pored svega navedenog i pomisliti da je pitanje javno-privatnog partnerstva i koncesija prioritet! Čak i da zamislimo da se pronađe savršen model za ovu oblast, riječ je o dugoročnim procesima, koji u kratkom roku ne donose apsolutno nikakvu korist ni građanima, niti rješavaju njihove trenutne probleme.
Kada je riječ o razumijevanju konkretnog cilja ovakve ‘sugestije’, Vaša je pretpostavka i meni najlogičnija – da se ono najvrednije što je još preostalo u javnom vlasništvu prepusti privatnim (sasvim izvjesno stranim) vlasnicima ili im se povjeri upravljanje putem koncesije, bez ikakve garancije da će takav proces biti manje podložan korupciji i zloupotrebama nego je sadašnje upravljanje javnim resursima, niti da će takvi novi strani vlasnici i koncesionari biti efikasniji.
Da privatni strani vlasnik automatski podrazumijeva efikasnije upravljanje, onda bi, naprimjer, vjerovatno domaća rafinerija nafte proizvodila gorivo koje bi bilo mnogo jeftinije na pumpama u BiH nego je danas, a cijela naftna privreda ne bi bila u abnormalnom akumuliranim gubitku i dugovima – a to ni slučajno nije jedini primjer loše privatizacije, već tek kap u moru. I naš model privatizacije je bio direktna posljedica sličnih međunarodnih ‘sugestija’ iz poslijeratnog perioda, a ne znam da li bi se danas iko usudio reći da je bio dobar izbor (osim onih koji su se tim putem nezakonito i nemoralno obogatili)“, ističe Gavran u izjavi za Business Magazine.
Uz opasku da je i sam termin javno-privatnog partnerstva “već previše puta zloupotrijebljen na štetu javnog, a na neopravdanu i enormnu korist privatnog dijela partnerstva“, on napominje da ne smatra da privatizacija, koncesije i javno-privatno partnerstvo nikada nisu dobro rješenje, ali da je jako skeptičan prema mogućnosti da domaće vlasti bez temeljite reforme i jačanja pravne države mogu i kreirati, a pogotovo implementirati takav okvir bez korupcije, zloupotreba i goreg ishoda od sadašnjeg stanja.
“Strateške javne resurse, poput telekomunikacija, energetike i komunalnih usluga, nikada ne bi trebalo potpuno privatizirati, čak ni u savršenom pravnom okviru, jer jednostavno to ne rade ni druge zemlje, s pametnijim vlastima, a one koje su to već učinile su uglavnom osjetile i dosta negativnih efekata.
Ukratko, potrebno je depolitizirati upravljanje javnim resursima općenito te iskorijeniti korupciju i nepotizam zbog kojih se njima već decenijama loše upravlja, ali promjena vlasništva, pogotovo u aktuelnim uslovima nepostojanja funkcionalnog pravnog poretka, nije najbolje rješenje za ovaj problem“, potctava Gavran.
S druge strane, iz Delegacije Evropske unije u BiH sugestije o otvaranju preostalih federalnih javnih preduzeća prema privatnom kapitalu obrazlažu prije svega ukazujući da su ona “često politički zarobljena i neefikasna i imala bi koristi od restrukturiranja na transparentan način u javnom interesu, uključujući privatizaciju i javno-privatna partnerstva”.
Javno-privatna partnerstva i koncesije mogu biti opcija za provođenje sveobuhvatne analize potrebne za strateške odluke kao što je privatizacija, napominju iz Delegacije EU u BiH
“Nedostatak političke volje za usvajanje reformi koje će stimulirati ekonomski rast djeluje kao kočnica investicijama i radnim mjestima. Naprimjer, nedavni zvanični podaci pokazuju da je Hrvatska građanima Bosne i Hercegovine izdala oko 25.000 radnih dozvola, dok se, prema podacima državne Agencije za statistiku u 2023. godini broj zaposlenih u BiH povećao za samo 5.000. Pojednostavljeno, pet puta više bosanskohercegovačkih građana našlo je posao u Hrvatskoj nego u BiH.
Procjenjuje se da u Bosni i Hercegovini ima oko 500 javnih preduzeća, ali postoji nedostatak transparentnosti i jedinstvenog javnog registra. Nedostaju i javno dostupni podaci o njihovom upravljanju.
Javno-privatna partnerstva i koncesije su modeli koji pretpostavljaju da imovina ostaje u državnom vlasništvu, ali operacijama upravlja privatni sektor. U tom smislu, javno-privatna partnerstva i koncesije mogu biti opcija za provođenje sveobuhvatne analize potrebne za strateške odluke kao što je privatizacija”, ističu iz Delegacije u izjavi za Business Magazine.
Koncesije za aerodrome
Nakon što su privatni koncesionari preuzeli poslovanje, aerodromi Priština i Skoplje su utrostručili broj putnika, dok ih je Tirana više nego udvostručila, ističu iz Delegacije EU u BiH
Na pitanje o razlozima zbog kojih je potrebno da se aerodromi daju pod koncesiju, posebno s obzirom na činjenicu da se u zemljama regiona takav potez nije pokazao korisnim, ali i da takva praksa nije uobičajena ni na Zapadu, iz Delegacije odgovaraju opaskom da “Sarajevo i Podgorica ostaju jedini aerodromi u glavnim gradovima na zapadnom Balkanu koji su u javnom vlasništvu i pod javnom upravom”.
“Oni su ujedno i aerodromi sa najmanjim brojem veza i putnika u regionu. Ova činjenica se ne može objasniti brojem stanovnika – Bosna i Hercegovina je druga po broju stanovnika u regionu.
Nakon što su privatni koncesionari preuzeli poslovanje, Priština (2010.) i Skoplje (2008.) su utrostručili broj putnika, dok se Tirana (2017.) više nego udvostručila. Aerodrom Tirana je 2022. imao četiri puta veći broj putnika od sarajevskog aerodroma. Ove brojke govore same za sebe.
Unutar Evropske unije, bečki aerodrom, naprimjer, privatiziran je 1992. godine. To je regionalno čvorište, a osim bečkim, isti operater upravlja aerodromima Malta i Košice. Beč je 2023. godine zabilježio i povećanje broja putnika za skoro 50 posto.
Porezi i doprinosi
U evopsko-američkom pismu upućenom čelnicima Vlade FBiH naglašava se i da je “s obzirom na rekordan rast javnih prihoda, socijalne doprinose potrebno maksimalno smanjiti“. Koji je to najniži nivo na koji bi se mogla spustiti ukupna stopa doprinosa bez ugrožavanja finansijske stabilnosti FBiH i u kontekstu te vrste reformi, koliko bi dobro rješenje bilo uvođenje diferenciranih stopa poreza na dohodak, pitanja su u vezi s kojima iz Delegacije EU ne upuštaju u konkretne procjene, ali imaju vrlo jasan stav da je “visoka razlika između ukupne cijene rada za poslodavca i plate koju prima radnik”, koji ilustriraju podatkom da ona u FBiH pramašuje 40 posto, dok je prosjek za zemlje OECD-a (Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj) 34,6 posto.
“Ovako visoko porezno opterećenje čini rad skupljim za poslodavce i istovremeno destimulira učešće u radu.
Teško je procijeniti i odrediti tačan broj, odnosno stopu, koja ne bi ugrozila fiskalnu stabilnost – jer bi to zavisilo i od reakcije tržišta i ekonomskih kretanja. Ipak, spor rast zaposlenosti i odliv mozgova smanjuju državne prihode, dok se očekuje da će snižene stope stimulirati broj zaposlenih.
Štaviše, kratkoročno i srednjoročno, reforma oporezivanja rada ne može biti neutralna u pogledu prihoda ili budžeta. Zbog toga se zalažemo da se prva faza implementacije reformi dogodi u ‘dobrim vremenima’, kada vlade ostvaruju natprosječne prihode.
Što se tiče progresivnog oporezivanja dohotka, svakako postoje argumenti u prilog ovakvom sistemu, uključujući i činjenicu da će smanjiti porezno opterećenje onih koji najmanje mogu da plate”, kažu nam iz Delegacije, podsjećajući da je “reforma oporezivanja rada u FBiH već dugo na dnevnom redu Vlade, a godinama je bila uključena u nekoliko reformskih planova, ali nažalost do sada se ništa nije dogodilo”.
Na donekle sličnom fonu su i Gavranovi stavovi, s tim što on smatra da “to nije jedina oblast u kojoj se sredstva od rekordnih javnih prihoda trebaju iskoristiti, “jer ima i drugih mogućih i korisnih namjena“.
“Naprimjer, uvođenje niže stope PDV-a na hranu i ostale esencijalne proizvode i usluge također je potrebno, kao i izdvajanje više sredstava za podršku domaćoj proizvodnji hrane i privredi u cjelini, ulaganje u unapređenje zdravstva, obrazovanja i ostalih javnih usluga i resursa… – mnogo toga je potrebno učiniti i rasterećenje poslodavaca jeste jedna od korisnih mjera, ali ne i jedina.
Kada je riječ o samom smanjenju doprinosa, taj potez mora biti dio šire reforme sistema poreza i doprinosa, ali i ostalih vezanih oblasti kao što su zdravstveno i socijalno osiguranje. Naime, kao što se ne smije ugroziti isplata penzija i potencijal za njihovo kontinuirano povećavanje, tako se mora osigurati i finansiranje zdravstvenog sistema i socijalne zaštite. To uopšte ne mora biti iz doprinosa, jer postoje i drugačiji modeli, ali se mora sagledati u cjelini, a ne djelovati samo na jedan segment i zanemariti drugi.
Nemoguće je licitirati s visinom stopa bez temeljite analize i uzimanja u obzir ostalih prethodno spomenutih oblasti, pratećih reformi i promjena, ali mislim da bi ukupno opterećenje primanja trebalo biti za najmanje 10 procentnih poena niže od aktuelnog da bismo mogli govoriti o značajnoj promjeni.
Ako govorimo o konkretnim doprinosima, recimo doprinos za zdravstveno osiguranje mogao bi se i potpuno ukinuti ako se širom reformom predvidi da se ono ubuduće finansira iz poreskih prihoda umjesto iz posebnog doprinosa.
U svakom slučaju, ono što (očekivano) ovo pismo ne spominje, jeste osnovni smisao svake reforme i smanjenja opterećenja poslodavaca u BiH, a to je povećanje primanja radnika. Naime, sve ove reforme jedino imaju svrhu ako će se direktno i potpuno reflektovati u srazmjerno višim primanjima zaposlenih. Ako bi smanjenje opterećenja značilo da svu razliku, pa čak i samo njen dio, poslodavac zadrži za sebe, a da radnik ima ista ili tek neznatno uvećana primanja, onda je bolje da Vlada sama isplaćuje dodatke na plaću radnicima iz postojećih poreza i doprinosa“, upozorava Gavran.
Bosna i Hercegovina je nevjerovatno lijepa zemlja, koja bi mogla ostvariti značajan iznos prihoda od turizma. Trenutni menadžment aerodroma je jedina stvar koja sprečava zemlju da privuče što više turista koliko bi inače mogla”, poentiraju iz Delegacije.
Gavran, međutim, kada je riječ o konkretnom obliku sugeriranog javno-privatnog partnerstva – davanju koncesija za upravljanje aerodromima, konstatira da je taj dio pisma “dodatno specifičan i zbog toga dodatno problematičan“, pritom opažajući da “takav potez ne samo da nije prioritet, niti koristan, već je, naprotiv, potencijalno štetan i za same aerodrome i za javni interes“.
“Naravno, ako bi se mislilo na koncesiju za aerodrome koji jedva vegetiraju – poput mostarskog, bore se za opstanak – poput tuzlanskog, ili su tek u planu – poput bihaćkog, onda bi i ta opcija mogla biti atraktivna, jer bi eventualni koncesionar zaista morao uložiti velika sredstva u takav projekat. Međutim, prilično sam uvjeren da se cilja na sarajevski aerodrom, koji je već obavio ogromna ulaganja i praktično preporodio svoje kapacitete u svakom smislu, a uskoro će dodatno zaokružiti taj proces – i sada bi Vlada trebala takav strateški kapacitet prepustiti na upravljanje nekoj stranoj kompaniji koja je već pokazala upitne performanse u istoj ulozi u regiji (jer je također lako pretpostaviti da se već neko konkretan ima u vidu), pa da onda svjedoči tipičnom aranžmanu u kojem strani koncesionar ostvaruje fiktivne gubitke koji opterećuju objekat koncesije, a stvarnu dobit izvlači iz države, umjesto da imamo vlastiti profitabilan i uspješan aerodrom, za što je potencijal ogroman i kojim će se upravljati u širem interesu naše ekonomije.
Ako je nešto prioritet u vezi sa našim aerodromima, to je uspostava i povećanje broja letova, a strani koncesionar to ni na koji način ne garantuje , već je izvjesno sa bi se opet obratio Vladi sa zahtjevima za subvencije letova od kojih bi najveću korist onda sam naplatio“, rezimira Gavran, zaključujući da se “savjet može saslušati, ali ne znači da je svaki savjet dobar i da se mora slijediti, pogotovo jer je BiH u mnogočemu sporija od susjeda i zato sada ima priliku učiti na njihovim greškama, umjesto na svojim“.
Porezi i doprinosi
U evopsko-američkom pismu upućenom čelnicima Vlade FBiH naglašava se i da je “s obzirom na rekordan rast javnih prihoda, socijalne doprinose potrebno maksimalno smanjiti“. Koji je to najniži nivo na koji bi se mogla spustiti ukupna stopa doprinosa bez ugrožavanja finansijske stabilnosti FBiH i u kontekstu te vrste reformi, koliko bi dobro rješenje bilo uvođenje diferenciranih stopa poreza na dohodak, pitanja su u vezi s kojima iz Delegacije EU ne upuštaju u konkretne procjene, ali imaju vrlo jasan stav da je “visoka razlika između ukupne cijene rada za poslodavca i plate koju prima radnik”, koji ilustriraju podatkom da ona u FBiH pramašuje 40 posto, dok je prosjek za zemlje OECD-a (Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj) 34,6 posto.
“Ovako visoko porezno opterećenje čini rad skupljim za poslodavce i istovremeno destimulira učešće u radu.
Teško je procijeniti i odrediti tačan broj, odnosno stopu, koja ne bi ugrozila fiskalnu stabilnost – jer bi to zavisilo i od reakcije tržišta i ekonomskih kretanja. Ipak, spor rast zaposlenosti i odliv mozgova smanjuju državne prihode, dok se očekuje da će snižene stope stimulirati broj zaposlenih.
Štaviše, kratkoročno i srednjoročno, reforma oporezivanja rada ne može biti neutralna u pogledu prihoda ili budžeta. Zbog toga se zalažemo da se prva faza implementacije reformi dogodi u ‘dobrim vremenima’, kada vlade ostvaruju natprosječne prihode.
Što se tiče progresivnog oporezivanja dohotka, svakako postoje argumenti u prilog ovakvom sistemu, uključujući i činjenicu da će smanjiti porezno opterećenje onih koji najmanje mogu da plate”, kažu nam iz Delegacije, podsjećajući da je “reforma oporezivanja rada u FBiH već dugo na dnevnom redu Vlade, a godinama je bila uključena u nekoliko reformskih planova, ali nažalost do sada se ništa nije dogodilo”.
Na donekle sličnom fonu su i Gavranovi stavovi, s tim što on smatra da “to nije jedina oblast u kojoj se sredstva od rekordnih javnih prihoda trebaju iskoristiti, “jer ima i drugih mogućih i korisnih namjena“.
“Naprimjer, uvođenje niže stope PDV-a na hranu i ostale esencijalne proizvode i usluge također je potrebno, kao i izdvajanje više sredstava za podršku domaćoj proizvodnji hrane i privredi u cjelini, ulaganje u unapređenje zdravstva, obrazovanja i ostalih javnih usluga i resursa… – mnogo toga je potrebno učiniti i rasterećenje poslodavaca jeste jedna od korisnih mjera, ali ne i jedina.
Obnovljivi izvori
Pojašnjavajući koje vrste podsticaja, koji oblik ulaganja i na koje obnovljive izvore se prvenstveno odnosi preporuka da je “potrebno ubrzati energetsku tranziciju FBiH kroz poticanje ulaganja u obnovljive izvore energije”, iz Delegacije podjećaju da je “Evropska unija postavila najambiciozniji svjetski klimatski i energetski okvir – udaljavanje od fosilnih goriva ka ekonomiji bez ugljika 2050. godine, a isti zadatak je pred BiH, jer će se morati u potpunosti uskladiti s klimatskom i energetskom agendom EU”.
“Bosna i Hercegovina je zemlja koja je blagoslovljena bogatim prirodnim resursima u obliku sunca, vjetra i vode. Nema razloga da zemlja ne prihvati obnovljivu energiju, koja postaje sve jeftinija.
Kako bi iskoristile mogućnosti koje pruža energetska tranzicija, vlasti FBiH trebale bi pojednostaviti procedure za dobijanje dozvola za projekte obnovljive energije. To će omogućiti bržu realizaciju projekata u oblasti obnovljivih izvora energije. S obzirom da su u FBiH usvojeni novi zakoni, potrebno je što prije izraditi podzakonske akte kako bi počela njihova primjena.
Također je potrebno nastaviti usklađivanje zakonodavstva u skladu sa acquisem EU, kako bi se energetsko tržište osposobilo za dekarbonizaciju i ojačale električne mreže da bi bile spremne za obnovljive izvore energije.
Ulaganja u projekte solarnih i vjetroelektrana, gdje je potencijal BiH veliki, mogu potaknuti mnogo bržu energetsku tranziciju i osigurati veću energetsku sigurnost zemlje. Na taj način BiH može biti konkurentnija na međunarodnim tržištima i poboljšati kvalitet života smanjenjem zagađenja okoliša”, napominju iz Delegacije.
Kada je riječ o samom smanjenju doprinosa, taj potez mora biti dio šire reforme sistema poreza i doprinosa, ali i ostalih vezanih oblasti kao što su zdravstveno i socijalno osiguranje. Naime, kao što se ne smije ugroziti isplata penzija i potencijal za njihovo kontinuirano povećavanje, tako se mora osigurati i finansiranje zdravstvenog sistema i socijalne zaštite. To uopšte ne mora biti iz doprinosa, jer postoje i drugačiji modeli, ali se mora sagledati u cjelini, a ne djelovati samo na jedan segment i zanemariti drugi.
Nemoguće je licitirati s visinom stopa bez temeljite analize i uzimanja u obzir ostalih prethodno spomenutih oblasti, pratećih reformi i promjena, ali mislim da bi ukupno opterećenje primanja trebalo biti za najmanje 10 procentnih poena niže od aktuelnog da bismo mogli govoriti o značajnoj promjeni.
Ako govorimo o konkretnim doprinosima, recimo doprinos za zdravstveno osiguranje mogao bi se i potpuno ukinuti ako se širom reformom predvidi da se ono ubuduće finansira iz poreskih prihoda umjesto iz posebnog doprinosa.
U svakom slučaju, ono što (očekivano) ovo pismo ne spominje, jeste osnovni smisao svake reforme i smanjenja opterećenja poslodavaca u BiH, a to je povećanje primanja radnika. Naime, sve ove reforme jedino imaju svrhu ako će se direktno i potpuno reflektovati u srazmjerno višim primanjima zaposlenih. Ako bi smanjenje opterećenja značilo da svu razliku, pa čak i samo njen dio, poslodavac zadrži za sebe, a da radnik ima ista ili tek neznatno uvećana primanja, onda je bolje da Vlada sama isplaćuje dodatke na plaću radnicima iz postojećih poreza i doprinosa“, upozorava Gavran.
Sprečavanje pranja novca
Federalnim čelnicima pismom je posebno skrenuta pažnja na neophodnost hitnog usklađivanja sa međunarodnim standardima u oblasti sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma. Na molbu za detektiranje glavnih nedostataka postojećeg sistema za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma u FBiH, odnosno njegove neusklađenosti sa međunarodnim standardima, iz Delegacije EU u BiH napominju da tu vrstu usklađenosti zemlje u cjelini trenutno ocjenjuje Komitet stručnjaka Vijeća Evrope za borbu protiv pranja novca i finansiranja terorizma (MONEYVAL).
“Proces evaluacije koji, na osnovu Metodologije Radne grupe za finansijsko djelovanje (FATF), ispituje i regulatorni okvir i efikasnost primijenjenih mjera, bit će završen u februaru 2024. godine posjetom BiH. Ukoliko do tada ne budu ispunjeni međunarodni standardi, postoji realna
mogućnost da se BiH ponovo pojavi na listama FATF i EU jurisdikcija sa strateškim nedostacima u sistemu borbe protiv pranja novca i finansiranja terorizma. Stavljanje na ove liste imalo bi političke, ekonomske i finansijske posljedice po zemlju, uticalo na pristup međunarodnim finansijskim tržištima i transakcijama, privatne komercijalne aktivnosti, kao i na javne fiskalne poslove. To bi značajno ograničilo pristup stranim investicijama i kreditima međunarodnih organizacija te međunarodno kretanje kapitala.
Jedan od ključnih koraka u ispunjavanju međunarodnih zahtjeva je usvajanje novog Zakona o borbi protiv pranja novca i finansiranja terorizma, koji bi trebao da bude u skladu sa pravnim tekovinama EU i preporukama FATF-a.
Uspostavljanje registra stvarnog vlasništva za pravna lica u FBiH odavno je zakasnilo. Ovo je još jedan važan zahtjev EU i FATF-a, koji treba procijeniti od strane MONEYVAL-a, a nadležni organi u FBiH moraju ga hitno riješiti.
Kao što je naglašeno u Državnom izvještaju za 2022. godinu, Bosna i Hercegovina također treba poboljšati svoju evidenciju finansijskih istraga, krivičnog gonjenja i osuda za pranje novca i predikatnih krivičnih djela, dosljednije koristiti zakonske odredbe o oduzimanju imovine i uspostaviti ured za povrat imovine. Preventivne mjere, nadzorne mjere i sankcije u slučaju kršenja, posebno u nefinansijskom sektoru, također je potrebno provesti”, pobrajaju iz Delegacije.
