S.W.O.T. analiza Zakona o javnim nabavkama u Bosni i Hercegovini (BiH)

Business magazine u želji da najdirektnije pruži doprinos u svakodnevnoj i iscrpljujućoj borbi za efikasniji poslovni ambijent, pružio je prliku poslovnim ljudima iz svih sfera ekonomije da se, bez novinarskog upliva, direktno putem našeg magazina obrate donosiocima odluka ne bi li ponešto od praktičnih iskustava sa terena doprlo do njih. U ovom broju z Business magazine o uvijek aktuelnoj temi javnih nabavki piše Mirza Sabljica, direktor TEKNOXGROUP BH DOO.  

54

S obzirom na vrstu posla kojom se bavi kompanija na čijem sam čelu, naprosto smo upućeni na javne nabavke i naše skoro svakodnevno iskustvo je poražavajuće. Iako redovno slušamo kako sa javnim nabavkama treba učiniti ovo ili ono, istina je da se suštinski ništa ne mijenja. Ono što je osnovni „kvar“ u postojećem zakonu o javnim nabavkama jeste da se kvalitet posla/usluge/proizvoda, apsolutno ne tretira postojećim zakonom, te da smo sa odredbom „najniža cijena“mnogo stvari doveli u pitanje. Pokušat ću na najkraćem pojasniti moje viđenje Zakona o javnim nabavkama, zasnovano dakako, na praktičnim iskustvima.

Prednosti

Transparentnost: Zakon bi trebao da promovira transparentnost u procesima javnih nabavki, osiguravajući da informacije o tenderima, ugovorima i dobavljačima budu lako dostupne javnosti.

Konkurencija: Zakonodavstvo bi trebalo da podstiče konkurentno nadmetanje, podstičući jednake uslove za dobavljače i promovišući poštenu poslovnu praksu, te dajući prednost kvalitetu u korelaciji sa cijenom (najbolje za uloženi novac), nikako najjeftinije (najniža cijena).

Odgovornost: Zakon bi trebao da uspostavlja jasna pravila i procedure za javne nabavke, pozivajući naručioce na odgovornost za svoje odluke i postupke.

Efikasnost: Zakonodavstvo treba da ima za cilj pojednostavljenje procesa nabavke, smanjenje birokratije i poboljšanje efikasnosti javne potrošnje. Zakonodavstvo bi trebalo da stimuliše dostavu dokumentacije u elektronskoj formi (jednoobrazni formulari) što bi pojeftinilo i pojednostavnilo proces aplikacije na tendere a samim tim onemogućilo poništavnje tendera i odugovlačenja procesa nabavke zbog sitnih proceduralnih grešaka.

Slabosti

Izazovi u implementaciji: Uprkos postojanju zakona, postoje i izazovi u njegovoj efektivnoj implementaciji, uključujući nedostatak kapaciteta i resursa kod naručilaca, odnosno ugovornih organa.

Rizici od korupcije: postoji ranjivost na korupciju u procesu nabavke, kao što su favorizovanje ili dosluh, što narušava fer konkurenciju i transparentnost.

Složenost: Zakon je složen i teško razumljiv za neke zainteresovane strane, posebno za manja preduzeća ili organizacije sa ograničenim iskustvom u javnim nabavkama.

 

 

 

 

 

 

 

 

Mogućnosti

Jačanje kapaciteta: Mogu se uložiti napori da se poboljšaju kapaciteti naručilaca i relevantnih zainteresovanih strana kroz programe obuke, radionice i materijale sa uputstvima.

Integracija tehnologije: Korišćenje tehnologije, kao što su sistemi e-nabavke, može poboljšati efikasnost, transparentnost i dostupnost u procesu javnih nabavki (već odavno primjenjeno u zemljama regiona)

Međunarodne najbolje prakse: Učenje iz najboljih međunarodnih praksi i iskustava može pružiti uvid u poboljšanje zakona i njegovu primjenu.

Prijetnje

Pravne rupe: postoji rizik da se rupe u zakonu ili nejasnoće mogu iskoristiti, što može dovesti do potencijalne zloupotrebe javnih sredstava ili nepravednih prednosti za određene dobavljače.

Političko mješanje: Političko mješanje ili uticaj u procesu nabavke može da ugrozi integritet i djelotvornost zakona.

Ekonomski faktori: Ekonomske fluktuacije ili budžetska ograničenja značajno utiču na implementaciju zakona, potencijalno dovodeći do kompromitovanih praksi nabavki ili kašnjenja u projektima.

 

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here