Business Magazine i Federalno Ministarstvo okoliša i turizma zajedno u projektu
Turistički dragulji BiH
Mada se u historijskim dokumentima prvi put spominje još krajem 16. stoljeća, ime Međugorja široj domaćoj, ali i svjetskoj javnosti, postaje poznato tek od 24. juna 1981. godine, kada se na brdu Crnica, danas poznatom kao Brdo ukazanja, grupi lokalne djece navodno ukazala Djevica Marija.
Ukazanja na Crnici
Prema njihovom svjedočenju, tokom njihovog prvog susreta Djevica nije progovarala, ali im se već sutradan ponovo ukazala i predstavila kao Kraljica mira te ih pozvala da mole s njom.
Trećega dana, prema svjedočenju vidilaca, ukazanje je propraćeno riječima: “Ja sam Blažena Djevica Marija” i porukama mira. Četvrtog dana Djevica Marija se djeci navodno ukazala čak tri puta, pritom poručivši svećenicima da čuvaju vjeru, a slično se ponovilo i sutradan, kada se na mjestu ukazanja okupilo čak 15 hiljada ljudi. Šestog dana, nakon što su djeca u Mostaru povrgnuta ljekarskim pregledima i proglašena psihički zdravom, uslijedilo je novo ukazanje, koje je propraćeno i čudesnim ozdravljenjem jednog dječaka. Poslije sedmog dana ukazanja, vidiocima i ostalim vjernicima je zabranjeno posjećivati mjesto ukazanja, ali su se susreti djece sa Djevicom Marijom nastavili događati na drugim mjestima u selu, štoje trajalo sve do sredine januara 1982. godine, od kada vidioci njene poruke navodno primaju jednom godišnje.
U međuvremenu, unatoč tome što Vatikan nikada nije priznao autentičnost navodnog ukazanja Djevice Marije, Međugorje je izraslo u jedno od najpoznatijih marijanssih svetišta u svijetu, koje godišnje posjeti više od milion hodočasnika.
Prostor stare crkve, sagrađene ubrzo nakon uspostavljanja župe Međugorje, pak, uređen je kao park, u čijem centru je 1987. podignut kip Djevice Marije. Iza nove crkve podignut je vanjski oltar, na kojem se ljeti održavaju svečana misna slavlja sa više desetina hiljada hodočasnika. Crkva je povezana i sa grobljem Kovačica, šetališem i stazom uz koju je postavljeno pet mozaika s vjerskim motivima, a sve se slijeva prema velikom bronzanom kipu Isusa Krista kojeg svi hodočasnici obilaze moleći se uz stanice križnog puta koje su postavljene oko njega.
Mjesto prvih ukazanja na brdu Crnica također je lokalitet kojeg pohode svi međugorski hodočasnici.
Povodom 20. godišnjice prvog ukazanja, tu je postavljena replika kipa Djevice Marije iz parka ispred crkve svetog Jakova. Godine 2002. stazom koja vodi prema Brdu ukazanja postavljeni su bronzani reljefi koji prikazuju 15 tajni molitvi posvećenih Djevici Mariji (otajstva krunice). U podnožju Brda je Plavi križ, postavljen 1985. Godine.
Nakon pohoda Brdu ukazanja, hodočasnici redovno pohode i veliki betonski križ na brdu Šipovac, koje je preimenovano u Križevac 1934. godine, nakon što su župljani prokrčili put do 520 metara visokog vrha i na njega iznijeli križ od 8,56 metara, na kojem je natpis: “Isusu Kristu, otkupitelju ljudskog roda, u znak svoje vjere, ljubavi i nade, u spomen 1900. godišnjice muke Isusove“. Tokom više od 40. godina nakon prvog ukazanja, na Križevac su se popeli milioni hodočasnika, o čemu svjedoči i činjenica da je kamenje na putu do njegovog vrha danas gotovo potpuno uglačano.
Crkva svetog Jakova, Brdo ukazanja i Križevac čine molitveni trokut u kojem se odvija hodočasnički molitveni program čiji je vrhunac večernje euharistijsko slavlje za sve hodočasnike.
Unatoč tome što još čeka papinski “certifikat“ te što smještajnim kapacitetima i brojem hodočasnika nije sustigao francuski Lourdes ili portugalsku Fatimu, mnogi katolički vjernici upravo Međugorje smatraju najvećim marijanskim svetištem u Evopi, za šta, uz najbogatiji vjerski program, kao argument nude u nekoliko historijskih činjenica, među kojima se kao prva ističe to da je prva župna crkva, izgrađena 1892., a zbog trusnog tla srušena 1978. godine, bila neobično velika za tadašnje potrebe lokalnih vjernika, budući da je cijela Župa brojala svega 1.660 stanovnika, a isti slučaj bio je i sa novom crkvom, koja je, povrh toga, decenijama prije nego što je vijest o međugorskom ukazanju Djevice Marije obišla svijet, posvećena baš svetom Jakovu – zaštitniku hodočasnika.
Za izgradnju križa na brdu Šipovac, današnjem Križevcu, pak, ideja je došla iz samog Vatikana, kada je papa Pio XI izrazio želju da se povodom 1900. godišnjice Isusove smrti križevi postave na uzvišenjima širom svijeta, a tu ideju međugorski župljani, uprkos nepristupačnom terenu, realizirali su za samo 52 dana.
“Malo selo, siromašan kraj, ogromna crkva, impozantni križ – dakle, znatno prije ukazanja bilo je u planu da Međugorje postane odredište miliona hodočasnika“, rezonuju pobornici teze o Međugorju kao najvećem marijanskom svetištu u Evropi…
Razvojni potencijali
U samim počecima razvoja turizma u Međugorju, smještajnih kapaciteta nije bilo, ali su gosti iz udaljenih mjesta odsjedali u seoskim domaćinstvima koja su primala hodočasnike i to uglavnom bez ikakve naknade. Osim toga, hodočasnici su odlazili u
Periodi najmasovnijih posjeta Međugorju su vrijeme Uskrsa, godišnjica prvog ukazanja koja se obilježava procesijom pod nazivom Šetnja mira, te blagdani Velika Gospa (15 august) i Rođenje Djevice (prva nedjelja nakon 8. septembra).
U Međugorju se svake godine od 31. jula do 6. avgusta održava i tradicionalni Festival mladih. Više od 50.000 mladih vjernika i 500 svećenika iz svih krajeva svijeta tada dolaze u Međugorje da zajedno, kroz molitvu, svjedočenja, muziku i ples, pronađu duhovni mir.
Mostar i druga okolna mjesta koja su imala razvijene smještajne kapacitete.
Međutim, porastom broja posjetilaca javila se potreba za razvojem smještajnih kapaciteta u samom Međugorju i Bijakovićima, gdje je locirano brdo ukazanja, tako da se danas čak 95 posto raspoloživih hotelskih i kreveta u manjim privatnim objektima na prostoru općine Čitluk nalazi upravo u ta dva naselja, koja trenutno raspolažu sa oko 20.000 kreveta i više od 400 turističkih objekata smještano-ugostiteljskog karaktera, od čega je 50 hotela, blizu 300 soba i apartmana za iznajmljivanje, te stotinjak restorana i barova.
Analizom broja gostiju i broja noćenja turista, pak, uočava se da je do 2014. godine njihova rast bio kontinuiran i dosezao milion dolazaka godišnje, uz dvostruko više ostvarenih noćenja, da bi potom uslijedila stagnacija, a 2017. i osjetan pad u vidu 850 hiljada gostiju i 1,6 miliona noćenja, što se prvenstveno pripisuje tadašnjoj izjavi pape Franje da “sumnja da se Gospa u Međugorju ukazuje svaki dan“, uslijed čega se značajno smanjio broj posjeta vjernika iz Italije i drugih evropskih država. No, nakon što je papa Franjo 2019. odobrio hodočašća u Međugorje, uz najavu da će se vjerovatno priznati prva ukazanja iz 1981. godine, uslijedio je novi turistički uspon tog katoličkog svetišta, a posjete turista i njihova noćenja ponovo su se počela mjeriti milionima. Nažalost, taj pozitivni trend prekinula pandemija korona virusa, kada je međugorski turizam gotovo zamro, ali se po njenom okončanju hodočasnici u sve većem broju vraćaju Međugorju i očekuje se da će u ovoj godini rezltati iz rekordne 2019. biti ne samo dostignuti, nego i značajno premašeni. Pritom treba imati u vidu i činjenicu da se stvarni podaci o broju turističkih dolazaka i noćenja u Međugorju bitno razlikuju od zvaničnih, budući da je neprijavljivanje gostiju i dalje široko rasprostranjeno i uz neplansku gradnju i nedovoljno razvijenu prometnu i komunalnu infrastrukturu, predstavlja jednu od najvećih manjkavosti međugorskog turizma.
Prema zvaničnoj statistici, u Međugorju su najbrojniji domaći turisti, koji čine 19 posto ukupniog broja gostiju, a slijede hodočasnici iz Hrvatske (14 posto), Italije (13 posto) i Sjedinjenih Američkih Država (12 posto). Najviše noćenja ostvaruju gosti iz Italije (18 posto), SAD-a (14 posto), te Irske i Poljske (po 11 posto), do su među jednodnevnim turistima, što je i logično, dominantni hodočasnici iz Bosne i Hercegovine (51 posto) i Hrvatske (23 posto).
