Rasterećenje privrede u vidu smanjenja poreza i doprinosa te reduciranje obima i visine parafiskalnih nameta, imperativ je za koji se, isključivo deklarativno, decenijama zalažu doslovno sve domaće institucije vlasti zadužene za kreiranje ekonomske politike Bosne i Hercegovine, odnosno, njenih entiteta. Takav je slučaj i sa aktuelnom Vladom Federacije Bosne i Hercegovine, koja je za predstojeću jesen najavila donošenje seta zakonskih izmjena usmjerenih na fiskalnu reformu koja će posljedično omogućiti i osjetan rast prosječnih plata. U međuvremenu, dok se čeka da Vlada konačno pređe sa riječi na djela, priča o fiskalnom rasterećenju predmet je političkih prepucavanja aktuelnih vlasti i opozicije, koja se posljednjih mjeseci uglavnom “vrte“ oko prijedloga privremenih zakona o izmjeni i dopuni Zakona o doprinosima FBiH i Zakona o porezu na dohodak FBiH, koji su, iako ih je Vlada prethodnog premijera Fadila Novalića odbacila još početkom februara, krajem jula ponovo ponuđeni za raspravu u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, gdje nisu dobili zastupničku podršku za uvrštavanje na dnevni red.

Neprovodiva mjera

“U slučaju povećanja mjesečne plate radniku u odnosu na iznos prosječno

isplaćene plate za period septembar-novembar 2022. godine, privredno društvo,

odnosno obrtnik, plaća samo doprinos od 11 posto za penzijsko i invalidsko osiguranje iz

člana 10. ovog Zakona, ali najviše do 400 KM povećanja neto plate“, glasi predloženi novi zakonski član koji predstavlja suštinu odbijene privremene izmjene Zakona o doprinosima FBiH.

Ovaj prijedlog Novalićeva Vlada je odbila uz obrazloženje da se “doprinosi obračunavaju na stvarne plate te bi uvođenje poticajnih mjera na ovaj način uveliko doprinijelo nejednakosti“, da je “potpuno neprihvatljivo i neprovodivo da se za dio plaće plaćaju propisani doprinosi, a za drugi dio plaće samo doprinos za PIO i to po stopi koja je daleko niža od propisane“, ali i da bi “to bio i diskriminirajući odnos prema svim poslodavcima – obveznicima uplate doprinosa, koji nisu u mogućnosti osigurati radnicima povećanje plate, ali i radnicima koji bi bili uskraćeni za uplate doprinosa za obavezna osiguranja“.

U slučaju povećanja mjesečne plate radniku, privredno društvo plaća samo doprinos od 11 posto za PIO, ali najviše do 400 KM povećanja neto plate, propisuje se u odbačenom Prijedlogu

Odbačena zakonska izmjena već mjesecima se domaćoj javnosti predstavlja kao svojevrsna prečica za drastičan rast radničkih primanja, budući da njeni predlagači potencijalne efekte ponuđenog rješenja ilustriraju primjerom plate od 1.000, koja bi navodno skočila na čak 1.400 KM. Međutim, s obzirom da trenutne stope doprinosa koje plaća zaposlenik iznose 17 posto za PIO, 12,5 posto za zdravstveno i 1,5 posto za osiguranje u slučaju nezaposlenosti, odnosno, ukupno 31 posto na bruto platu, nejasna je matematička formula po kojoj bi njihovo reduciranje u predloženom nivou moglo stimulirati poslodavce na bilo kakav, a kamoli skok radničkih primanja za čak 40 posto, posebno ako se ima u vidu da se predložena olakšica odnosi samo na iznos povećanja, a ne cjelokupnu bruto platu.

Potpuno je neprihvatljivo i neprovodivo da se za dio plaće plaćaju propisani doprinosi, a za drugi dio plaće samo doprinos za PIO i to po stopi koja je daleko niža od propisane, navodi se u Vladinoj “odbijenici“

Konkretno pojašnjenje te nedoumice ne nudi ni federalni zastupnik Admir Čavalić, jedan od predlagača izmjena Zakona o doprinosima FBiH.

Cilj je bio dočekati nove zakone sa višim platama, objašnjava Čavalić

“Pored tržišnih trendova, odnosno inflacije, dva su načina da se povećaju neto plate u ovom trenutku kada govorimo o Bosni i Hercegovini.

Jedan se odnosi na rast produktivnosti, a drugi na smanjenje fiskalnih nameta na rad. Ova dva fenomena direktno ili indirektno zavise od zakonodavaca, konkretno u FBiH u kontekstu datog prijedloga. Više od sedam godina čekamo smanjenje fiskalnih nameta na rad i u vezi navedenog postoji opšta saglasnost struke – zbirna stopa doprinosa treba ići na 31,5 posto, 30 posto, moguće i niže – naprimjer 27 posto.

Prijedlog koji smo ponudili ima dvije svrhe. Prvu da izvrši maksimalan pritisak na Vladu FBiH da nakon sedam godina čekanja pripremi kvalitetne zakone. Ovo se, nadam se i postiglo, jer smo dobili odgovor Vlade FBiH da će već u septembru ili oktobru ponuditi te zakone. Druga svrha se odnosi na temporalno rješenje koje prije svega treba da stimuliše poslodavce da podignu neto plate, a kako bi dočekali Vladine zakone sa višim platama, koje onda ne mogu smanjivati, shodno očekivanjima radnika“,  objašnjava  Čavalić u izjavi za Business Magazine.

Čak i ako postoji neka viša matematika po kojoj ukupno smanjenje stopa doprinosa iz plata za 20 procentnih poena, makar se odnosilo i na njen kompletan bruto iznos, može proizvesti duplo veći postotak rasta plata u kontekstu isplativosti za poslodavce, upitna je svrsishodnost takvog privremenog rješenja, budući da je evidentno da uvjetovanje poreznog rasterećenja rastom plata ne može biti trajna praksa. S druge strane, u najavama dugoročnog smanjenja doprinosa iz plata nema naznaka bilo kakvih garancija da će takvo fiskalno rasterećenje biti u direktnoj korelaciji sa rastom radničkih primanja. Komentirajući tu činjenicu, Čavalić konstatira da je “pitanje garancija nametnuto od strane kritičara ovog prijedloga“.

“Dosta kvalitetnija kritika je ona koja sugeriše da se fiskalni zakoni ne trebaju koristiti sa ciljem dizanja plata – pojedine kolege ekonomisti i prethodna Vlada FBiH su naveli navedeno. Prihvatam navedenu kritiku, ali opet kao argument navodim da je riječ o temporalnim zakonima, tj. onima koji bi važili samo nekoliko mjeseci, dok se ne donesu reformski zakoni.

Međutim, da se vratimo na pitanje garancija. Ono će biti aktuelno kada dođu reformski zakoni, to jest koja je garancija da će rasti neto plate kada se spusti zbirna stopa doprinosa na oko 30 posto. Upravo su ovi prijedlozi koje smo uputili u januaru rješenje. Dozvolite da plastično pojasnim – poslodavac će iskoristiti naš zakonski poticaj da poveća plate za 100, 200, 300, idealno 400 KM. Umjesto sa 1.000 KM neto, neki radnici dočekat će reformske zakone sa 1.400 KM neto. Taj iznos sa novim reformskim zakonima u većini slučajeva ne može padati, samo rasti. Bez ovog poticaja, dočekujemo reformske zakone bez garancija rasta plata. Naravno, ubijeđen sam da će plate rasti, jer su takvi tržišni uslovi – nedostaje radnika“, ističe Čavalić, koji je i koautor odbačenog Prijedloga zakona o dopuni Zakona o porezu na dohodak, kojim se među neoporezive prihode dodaje i “povećanje mjesečne plate radniku u iznosu do 400 KM u odnosu na prosječnu platu koja je isplaćena za period septembar – novembar 2022. godine“. Osvrćući se na taj zakonski prijedlog, Čavalić precizira da on podrazumijeva  zadržavanje jedinstvene porezne stope od 10 posto, što je, kako podsjeća, preporuka i međunarodnih organizacija, jer je “nemoguće govoriti o progresivnom oporezivanju u zemlji gdje je prosječna plata oko 600 eura“.

Prijedloge privremenih izmjena odbila je i prethodna Vlada FBiH

Prazna obećanja

“Diferencijacija stope poreza na dohodak spada u domen populizma i ne donosi koristi, osim kalkulacije sa ciljem ostvarivanja neutralnog fiskalnog efekta.

Cilj novih fiskalnih zakona ne treba biti stabilnost federalnog budžeta, već oslobađanje potencijala naše privrede, što će dugoročno voditi stabilnosti budžeta“, potcrtava Čavalić.  Čavalić je predlagač izmjena i dopuna zakona koje su usaglasili Udruženje poslodavaca u FBiH i Savez samostralnih sindikata BiH. Poslodavci i sindikalci su u više navrata pozivali zastupnike na usvajanje predloženih izmjena i dopuna zakona, jer smatraju da bi njihovo usvajanje “pomoglo u poboljšanju standarda zaposlenih u realnom sektoru, koji najviše trpe posljedice inflacije, i barem djelomično zaustavilo odlazak kvalificirane radne snage iz BiH, pri čemu bi se sačuvala stabilnost budžeta i vanbudžetskih fondova“.

“Posljednjih dana uočili smo izjave pojedinih zastupnika da poslodavci mogu povećati plate radnicima i bez ovih izmjena zakona. To je tačno, jedino što zastupnici – slučajno ili namjerno, zaboravljaju i ne žele reći da sa povećanjem plaća do 400 KM, bez ovih traženih izmjena i dopuna, gotovo polovina sredstava od povećanja ide državi, a ostatak radniku. Usvajanjem predloženih izmjena i dopuna zakona radnici bi, naprimjer, od 400 KM povećane plate dobili oko 350 KM, a država ostatak”, argumentiraju svoj stav  iz Udruženjaposlodavaca u FBiH i Savez samostalnih sindikata BiH, uz opasku da se konačno mora početi “barem razgovarati o ovim ključnim pitanjima za podizanje plata radnika, podizanje njihovog standarda i zaustavljanje odliva radne snage i stanovništva iz BiH“.

Diferencijacija stope poreza na dohodak spada u domen populizma i ne donosi koristi, osim kalkulacije sa ciljem ostvarivanja neutralnog fiskalnog efekta, smatra Admir Čavalić

S druge strane, u Vladi FBiH evidentno smatraju da još nije vrijeme za takve vrste razgovora. U skladu s tim, Vojin Mijatović, federalni ministar razvoja, poduzetništva i obrta, koji je prije nekoliko mjeseci šeretski najavio da će novi zakoni o doprinosima i porezu na dohodak biti usvojeni “nakon septembra“, eskivirao je sve upite Business Magazina u vezi s tom temom, jer je, kako su nam poručili iz njegovog kabineta, “prezatrpan obavezama“. Tako ostaje samo da, kao i svih prethodnih decenija, nagađamo o tome da li će, kada, na koji način i u kojoj mjeri federalni privrednici dočekati rasterećenje, koje će, prema Mijatovićevom obećanju, rezultirati “najmanjim opterećenjem na lične dohotke u regionu“, “otvaranjem više od 10.000 radnih mjesta u prvoj godini mandata aktuelne Vlade“ te masovnim prelaskom firmi iz Republike Srpske u Federaciju BiH “jer se privrednici guše“.

Mijatović nema vremena za argumentiranje obećanja

U međuvremenu, radnička primanja u FBiH ostat će opterećena sa 41,5 posto iznosa bruto plate, pri čemu radnik plaća 31 posto (17 posto za PIO, 12,5 posto za zdravstveno osiguranje i 1,5 posto za osiguranje u slučaju nezaposlenosti), a poslodavac 10,5 posto (šest posto za PIO, četiri posto za zdravstveno osiguranje i 0,5 posto za osiguranje u slučaju nezaposlenosti). U Republici Srpskoj, pak, doprinose plaća samo zaposlenik i to u ukupnom procentu od 31 posto bruto plate u koju je uračunat i topli obrok (18,5 posto za PIO, 10,2 posto za zdravstveno osiguranje, 0,6 posto za osiguranje u slučaju nezaposlenosti i 1,7 posto za zaštitu djece),  dok u Distriktu Brčko radnici za PIO doprinose izdvajaju 17 ili 18,5 posto bruto plate (ovisno o tome koje entitetske zakone primjenjuje poslodavac), uz 12 posto za zdravstveno i 1,5 posto za osiguranje u slučaju nezaposlenosti, s tim što poslodavci koji rade po federalnim propisima, također, plaćaju doprinos za PIO po stopi od šest posto.

Regionalne stope

U susjednoj Hrvatskoj od radničkih bruto plata odbija se 20 posto doprinosa za penzijsko osiguranje (plaća radnik) i 16,5 posto doprinosa za zdravstveno osiguranje (plaća poslodavac).

U Srbiji, pak, bruto plate opterećene su sa ukupno 26 posto doprinosa za PIO (14 posto na teret zaposlenog i 12 posto na teret poslodavca), uz 5,15 posto doprinosa za zdravstveno i 0,75 posto osiguranja za slučaj nezaposlenosti.

Radnici u Crnoj Gori, gdje je prije dvije godine ukinut doprinos za zdravstveno osiguranje, plaćaju 15 posto doprinosa za PIO, čija stopa za poslodavce iznosi 5,5 posto. Stope doprinosa za osiguranje u slučaju nezaposlenosti iznose po 0,5 posto na i iz plata, a na teret psolodavca pada još i 0,2 posto doprinosa za Fond za rad.

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here