Ljudi se rađaju jednaki ali nas na ovu činjenicu stalno treba podsjećati. Nisu zato dovoljni svjetovni i vjerski propisi te pravila, presude sudova i sl. U potrazi za plodonosnim načinom koji će spriječiti rodno zasnovano nasilje i druge oblike nasilja i diskriminacije, potreban je kontinuirani dijalog u učionicama i amfiteatru, u akademskoj zajednici i na protestima. Ovo je jedan od zaključaka i studenske i đačke panel-diskusije koje su se održale u organizaciji TPO fondacije u Sarajevu, u petak 9. decembra, simbolično uoči Međunarodnog dana ljudskih prava. Ovim su završene aktivnosti koje je ova organizacija provodila u okviru kampanje „16 dana aktivizma za rodnu ravnopravnost“ projekta UNIGEM (University and Gender Mainstreaming) provedene pod motom “PROGLEDAJ, GOVORI PROTIV NASILJA” u sklopu koje je održano i preko 80 drugih događaja na 19 partnerskih institucija u BiH i regiji.
„Nakon decenije rada u saradnji sa srednjim i osnovnim školama na različitim programima u okviru kojih smo osvještavali rodno zasnovano nasilje, ove godine dijelu njih bili smo podrška u programima koje su sami inicirali,“ kazala je prof. dr. Zilka Spahić Šiljak, programska direktorica TPO fondacije nakon panel-diskusije „Jednakost u pravima“ koju su inicirale sarajevske Srednja medicinska škola, Srednja škola za tekstil, kožu i dizajn, Gimnazija Obala, Srednja poslovno-komercijalna i trgovačka škola i Treća gimnazija uz gostoprimstvo Jevrejske opštine Sarajevo.
Prva panelistica bila je Emina Beširović s prezentacijom naslovljenom „Prije svega čovjek“ u kojoj je podsjetila na konkretna istraživanja koja alarmantno govore o kršenju ljudskih prava i sloboda u zemlji, preambulu Ustava koja poziva na osiguravanje jednakih prava za sve, ali i presudu Međunarodnog suda za ljudska prava u Strazburu „Sejdić-Finci“, donesenu zbog neosiguravanja tih prava. Nakon Emine Beširović govorio je Emelin Macić koji je pak podsjetio na propise iz vjerskih knjiga koji također pozivaju na jednakost. Nakon njega govorila je Emma Filipović Pearson navodeći primjere diskriminacije etiketiranjem muških i ženskih zanimanja ili pak sportova. Navela je vlastiti primjer i osudu kada se odlučila baviti sportom kojeg nazivaju muškim – kik-boks. U društvu u kojem nije razvijena kultura dijaloga značajno je istaći da se u sali nakon izlaganja panelista razvila diskusija. Na tvrdnju da je dovoljno inicirati skupove poput ovoga, neki od prisutnih su oponirali argumentiraju da nam dosadašnja praksa kazuje da to nije dovoljno.
Druga panel diskusija u organizaciji TPO Fondacije povodom kampanje „16 dana aktivizma“ bila je posvećena značaju obrazovanja za ljudska prava i njihovu primjenu u praksi. Panelist_ca Delila Islamović i Slobodan Golubović, studentica i student ERMA programa diskutovali su o načinima na koji je rodno zasnovano nasilje prisutno u akademskoj zajednici, kako unaprijediti odnos između akademske i aktivističke zajednice i koje su to promjene na kojima se mora insistirati kako bi univerziteti postali prostori jednakosti.
Delila Islamović ispričala je iskustvo dolaska i predstavljanja na početku dodiplomskog studija: „Kad sam se predstavila kao feministkinja, mnogi su to vidjeli-čuli kao lošu riječ“. Navela je primjer i kada su govorili na predavanju o istospolnim brakovima da je profesor prokomentirao ko će tu biti otac, a ko majka. Retorički je upitala kakve lekcije mladim studentima šalju takvi profesori? Kakve im poduke daju praveći seksističke šale na predavanjima?
U debati prisutni su iznijeli probleme u praksi koje imaju u svojim državama (Hrvatska i Grčka) gdje je i sam jezik u akademskoj i široj zajednici ponekad diskiminirajući. Uzevši učešća u debati profesorica Spahić-Šiljak istakla je da članovi/članice akademske zajednice često osjećaju pritisak da se izjasne kao aktivisti, smatrajući da ih zbog toga neće ozbiljno shvatiti u akademskoj zajednici.
Stoga, koliko god da se čini da o ljudskim pravima znamo mnogo, statistike rodno zasnovanog nasilja ali i drugih oblika diskriminacije opovrgnu nas. Jedna od poruka obje diskusije jeste da paneli na kojima se govori o rodno zasnovanom nasilju i stvarima o kojima se malo zna, predstavljaju načine za male promjene u zajednici, koje vode ka velikim.
