Evolucija radnog mjesta događala se već prije pandemije, ali u posljednje dvije godine značajno se ubrzala. Iako postoje mnoge prednosti „novog normalnog” rada, borba za stvaranje fleksibilnijeg, uravnoteženog načina rada ostaje izazov. Odgovori 5.000 žena o radnom mjestu u 10 zemalja iz Deloitteove knjige Women at Work 2022: Globalna perspektiva jasno pokazuju da poremećaj uzrokovan pandemijom, kao i prelazak na “novu normalnost” posla uzimaju težak danak ženama. “Sagorijevanje” na poslu je, naprimjer, dostiglo alarmantno visoke nivoe. Osim toga, mnoge žene su donosile odluke o karijeri i životu potaknute svojim iskustvima sa izgaranjem u protekloj godini. Za neke je to značilo traženje novih, fleksibilnijih radnih obrazaca, za druge je to značilo potpuno napuštanje svojih poslodavaca ili radne snage.
“Sagorijevanje” podstaknuto rastućim nivoima stresa
Više od polovine ispitanica ili 53 posto kaže da je njihov nivo stresa veći nego prije godinu dana, a skoro polovina se osjeća “sagorjelom”. Dok ispitanice ove godine ocjenjuju svoje mentalno stanje nešto boljim od prošlogodišnjeg, gotovo polovina kaže da je njihovo mentalno zdravlje loše/vrlo loše. Jedna trećina je uzela odsustvo sa posla zbog problema sa mentalnim zdravljem, ali se samo 43 posto osjeća ugodno pričajući o tim izazovima na radnom mjestu. Osim toga, kultura „uvijek uključena“ ostaje – više od jedne trećine žena ocjenjuje svoju sposobnost da prestanu raditi kao lošu/vrlo siromašnu.
Ostavke će se nastaviti
Vjerovatno će više žena tražiti novi posao u odnosu na godinu ranije, a “sagorijevanje” je glavni pokretački faktor: gotovo 40 posto žena koje aktivno traže novog poslodavca navelo je to kao glavni razlog. Za one koji su već napustili poslodavca od početka pandemije, „nedostatak mogućnosti za napredovanje“ bio je najčešći razlog. Više od polovine ispitanih žena želi napustiti svog poslodavca u naredne dvije godine, a samo 10 posto planira ostati kod sadašnjeg poslodavca duže od pet godina.
Fleksibilnost nije realnost za mnoge žene
Iako je malo veća vjerovatnoća da će žene ove godine nego 2021. reći da njihov poslodavac nudi fleksibilne radne politike, taj broj je i dalje nizak: samo jedna trećina žena (33 posto) kaže da im poslodavac to nudi. Što je još više zabrinjavajuće, ogroman broj (94 posto) vjeruje da će zahtjev za fleksibilnim radom uticati na njihovu vjerovatnoću napredovanja, a 90 posto vjeruje da se njihovo radno opterećenje neće u skladu sa tim prilagoditi ako zatraže opcije fleksibilnog rada. Osim toga, žene koje su smanjile ili promijenile radno vrijeme tokom pandemije, kao i one koje rade skraćeno radno vrijeme, platile su visoku cijenu. Osjećaju posljedice po mentalno zdravlje i nedostatak motivacije na poslu.
Izazovi hibridnog rada
Iako hibridni način rada predstavlja nove mogućnosti, ako se radi kako treba – uključujući i omogućavanje mnogima da zadrže fleksibilnost koju rad na daljinu može priuštiti – on također stvara rizik od isključenja za one koji nisu fizički prisutni. Skoro 60 posto žena koje rade u hibridnim okruženjima smatraju da su bile isključene sa važnih sastanaka, a skoro polovina kaže da nisu dovoljno u kontaktu liderima, što je ključno za sponzorstvo i napredak u karijeri. Uz to, jedna četvrtina ispitanica kaže da je njihov poslodavac postavio jasna očekivanja o tome kako i gdje trebaju raditi, što donosi nove izazove za one kojima je potrebna predvidljivost (često kao rezultat odgovornosti).
Uznemiravanje i mikroagresije u porastu—i često ostaju neprijavljeni
Većina žena (59 posto) iskusila je maltretiranje (kao što je neželjeno fizičko napastvovanje ili ponovljeni omalovažavajući komentari) i/ili mikroagresiju (tako što su ih prekidali, razgovarali ili su im patronizirali, naprimjer) tokom prošle godine na poslu. Tačno polovina žena kaže da je iskusila mikroagresiju, a 14 posto je iskusilo uznemiravanje. Kao i 2021. godine, većina ovih ponašanja – 69 posto – se ne prijavljuje, a mikroagresije će biti manje vjerovatno prijavljene poslodavcu. Prijavljeno je samo 23 posto mikroagresija u poređenju sa 66 posto ponašanja uznemiravanja. Ogroman broj žena i dalje strahuje od odmazde zbog toga što govore – 93 posto vjeruje da će prijavljivanje neinkluzivnog ponašanja negativno uticati na njihovu karijeru, a većina smatra da njihovi poslodavci neće poduzeti mjere, čak i ako prijave takva ponašanja.
Žene se suočavaju sa više izazova
Dok neinkluzivno ponašanje utiče na većinu ispitanika, žene u etničkim manjinskim grupama i LGBT+ žene su češće iskusile mikroagresiju. Na primjer, LGBT+ žene imaju više od 10 posto veću vjerovatnoću da kažu da su im menadžeri patronizirali ili im pravili smetnje na poslu zbog njihovog spola. A žene u grupama etničkih manjina imaju znatno veću vjerovatnoću da budu isključene iz neformalnih interakcija, da se osjećaju patronizirano i da primaju omalovažavajuće komentare o svojoj rasi ili etničkoj pripadnosti u poređenju sa onima u etničkoj većini u njihovoj zemlji.
Inkluzivne organizacije koje pružaju podršku stiču konkurentsku prednost
Kao i u istraživanju iz 2021., ove godine su identificirali grupu žena (iako samo pet posto uzorka) koje rade za Lidere rodne ravnopravnosti (GEL)—organizacije koje su, prema ispitanim ženama, njegovale istinski inkluzivne kulture koje ih podržavaju i promoviraju mentalno zdravlje. U poređenju sa ukupnim uzorkom, žene koje rade za GEL češće će naznačiti da njihove kompanije imaju jasan put da prijave diskriminaciju i uznemiravanje i da je posvećenost njihove organizacije podršci ženama porasla od početka pandemije. Osim toga, ove žene češće kažu da njihove organizacije nude pristup razvojnim programima i formalnim programima mentorstva.
Žene koje rade u ovim kompanijama prijavljuju daleko veći nivo angažmana, povjerenja i zadovoljstva karijerom, a planiraju i duže ostati kod svojih poslodavaca. One, također, izvještavaju o pozitivnijim iskustvima sa hibridnim radom, pri čemu je samo 14 posto reklo da se osjećalo isključeno sa sastanaka/interakcija, a samo sedam kaže da nije dovoljno u kontaktu sa liderima. Zanimljivo je da je samo tri posto žena koje rade za GEL izjavilo da imaju problem “sagorijevanja”, u poređenju sa 46 posto ispitanica u ukupnom uzorku. Žene zaposlene u GEL, također, dobijaju veću podršku za očuvanje mentalnog zdravlje – 87 posto kaže da dobija adekvatnu podršku za očuvanje mentalnog zdravljaod svog poslodavca, a isti procenat se oseća prijatno kada priča o svom mentalnom zdravlju na radnom mjestu.
