Iako je genetika kao naučna oblast u Bosni i Hercegovini tek u procesu razvoja, to nije spriječilo 27-godišnju Anelu Zorlak iz Goražda da upravo genetika bude njen naučni i profesionalni izbor. Po završetku gimnazije u rodnom gradu, školovanje je nastavila na Prirodno matematičkom fakultetu, gdje je najprije diplomirala, a kasnije i magistrirala pod mentorstvom Genetičkog centra Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Završila je i program za profesionalce pri Harvard Medical School, na programu za genetička testiranja i sekvenciranje, a radila je i na njemačkoj klinici Centogene. Iako je imala priliku raditi u inozemstvu, ipak se vratila u BiH. Svjesna potrebe za genetičkim savjetovalištem, unatoč neinformiranosti zdravstvenih radnika, ali i društva o njenom značaju, prošle godine je u Sarajevu pokrenula prvo genetičko savjetovalište, Genetika. Cilj je omogućiti svakom pojedincu da putem savjetovališta i personaliziranih analiza upozna svoje tijelo, svoju genetsku osnovu, kako bi mogao lakše uticati na kvalitet života, kondiciju i zdravlje. Za Business Magazine, Zorlak govori o izazovima s kojim se susretala, značaju genetike kada je u pitanju zdravlje, položaju žena u nauci i neophodnim promjenama u naučnom sistemu i društvu kako bi naučnice dobile mjesto koje zaslužuju.
BM: Šta Vas je motiviralo da studirate genetiku i da otvorite prvo genetičko savjetovalište u BiH? S kojim izazovima ste se susretali?
ZORLAK: Studiranje genetike je uvijek bio moj prvi i jedini izbor. Znala sam da je to nauka/posao kojim se želim baviti još od školskih dana. Genetika je relativno mlada nauka, što daje dovoljno prostora za daljnja istraživanja i implementaciju rezultata tih istraživanja u medicini – što je moja sfera interesa, a upravo ta neistraženost je ono što me je motiviralo i sve dublje vuklo u svijet nauke. Tokom prvih godina studiranja, svjesna sam bila nerazvijenosti genetike u našoj zemlji, a isto tako i njene potrebe u javnom zdravstvu, tako da je želja za genetičkim savjetovalištem rasla još od studentskih dana. Kada me je nakon završenog školovanja sve više pacijenta sa rijetkim stanjima kontaktiralo u nadi za pomoć, bio je prelomni trenutak u kojem sam se odvažila da krenem u proces otvaranja genetičkog savjetovališta. Najveći izazov na tom putu definitivno je bio nedostatak šifre za djelatnost, sistem ne prepoznaje jedno ovako zanimanje, uslugu, ali i mogućnosti genetike u zdravstvu. Kompleksna procedura registracije podrazumijevala je uključenost više stručnih lica kako bi pronašli pravi put registracije, uz neinformiranost javnog zdravstva o mogućnostima genetičkih testiranja u procesu donošenja finalne dijagnoze.
BM: Koje usluge nudite pacijentima?
ZORLAK: Misija Genetike je omogućiti svakom pojedincu da putem savjetovališta i personaliziranih analiza upozna svoje tijelo, svoju genetsku osnovu, kako bi mogao lakše uticati na kvalitet života, kondiciju i zdravlje. Genetičko savjetovalište Genetika, pored osnovnih usluga genetskog savjetovanja nudi mogućnost genetičkog testiranja s ciljem uspostavljanja dijagnoze za više od 8.000 rijetkih oboljenja. Tim Genetike sačinjen je od eminentnih stručnjaka iz različitih oblasti i zemalja koji su uključeni u sve slučajeve koji prolaze kroz savjetovalište. Posljednjih mjeseci Genetika je najviše radila na onkološkim slučajevima, sa parovima koji prolaze IVF proces, ali i na dijagnozi rijetkih sindroma/stanja kod djece.
BM: Koliko je u BiH genetika kao oblast razvijena i priznata i koliko su ljudi općenito svjesni značaja ove oblasti kada je u pitanju zdravlje i kvalitet života?
ZORLAK: O razvijenosti genetike u BiH možemo govoriti veoma skromno, čak šta više prije bih precizirala i rekla da smo u procesu razvijanja. Pandemija Covid virusa je doprinijela da se o genetici kao nauci više govori u javnosti i da ljudi budu informirani na koji način nauka može doprinijeti u suzbijanju virusa, kroz testiranja, ali i razvijanje vakcina. I dalje imamo dva problema: informiranost/neinformiranost zdravstvenih radnika o ulozi genetike, kao i cjenovni rang genetičkih testiranja koji je itekako iznad prosjeka življenja u BiH. Nažalost, svakodnevno sam svjedok slučajeva gdje je potrebno uraditi genetičko testiranje kako bi uspostavili konačnu dijagnozu, ali zbog cijene istog mnogi odustaju jer socijalno osiguranje ne pokriva ovaj vid testiranja. Potrebno je još mnogo rada da bi došli na stadij kada će se genetika gledati kao sastavni dio zdravstvenog sistema, što godinama i jeste u razvijenim zemljama Evrope i SAD-u.
BM:S obzirom da ste imali priliku raditi u evropskim zemljama i tamo steći iskustvo, koje su to razlike između EU i BiH kada je riječ o stanju u nauci?
ZORLAK:U BiH se veoma teško baviti naukom, jer mlade osobe koje bi trebale imati najveći naučni entuzijazam i živjeti taj isti entuzijazam, pored brige o osnovnim egzistencijalnim pitanjima ne mogu priuštiti sebi luksuz bavljenja naukom. Mali broj ljudi u BiH se odluči baviti naukom iz osnovnog razloga-nemogućnosti uspostavljanja normalnih uslova za život, dok sa druge strane u Evropi se izdvajaju velika sredstva za naučna istraživanja. U jedan tim se uključuju razne discipline kako bi se problem sagledao i pokušao riješiti sa više tački gledišta. BiH ima nevjerovatno mnogo pametnih, mladih ljudi, nevjerovatne stručnjake iz različitih nauka, ali svoje potencijale nisu mogli pokazati u svojoj zemlji. Naučne karijere grade van granica BiH, a tek pojedinci odluče ostati i pokušati naučni entuzijazam održati ovdje. U BiH, se prvo mora objasniti šta je nauka, koji su benefiti nauke na nivou jednog društva pa tek onda možemo razmišljati o bavljenju naukom. Mislim da je to ono što najviše odvlači ljude da se bave naukom u BiH.
BM: Prema podacima Ujedinjenih nacija, žene širom svijeta zastupljene su svega 30 posto u nauci. Šta je uzrok ovako niskom procentu, koji su to ograničavajući faktori za žene?
ZORLAK: Općepoznat je loš trend položaja žene u nauci kroz historiju, gdje je žena u timu uvijek imala neku sporednu ulogu, eventualno morala je mnogo više raditi da bi bila priznata kao muški kolega. Taj trend i danas nosi svoje posljedice, mada moram biti iskrena da se vidi dosta poboljšanja po tom pitanju. Žene su na rukovodećim pozicijama, voditelji timova naučnih istraživanja, tako da ćemo sigurno u narednom periodu biti svjedoci ojačavanje pozicije i veće vidljivosti. Jedan od problema je i nevidljivost. Mlade žene, djevojčice nemaju baš priliku često vidjeti naučnice, do sada su se uglavnom prezentirali muškarci. Okruženje oblikuje interese kod mladih djevojka za bavljenje naukom. Istraživanja pokazuju da ljudi vide STEM polja kao muška. Društvo gleda na žene u naučnim i inžinjerskim poslovima kao na manje kompetentne od muškaraca osim ako ne pokažu značajan uspjeh. Ovi stereotipi direktno utiču na motivaciju i emocionalno stanje žena na poslu i u društvu, ali kako sam već rekla veoma sam optimistična i sigurna sam da era žena u nauci tek dolazi.
BM: Kakvo je stanje kada je u pitanju rodna ravnopravnost u oblasti genetike kako u BiH tako i svijetu? Koliko su općenito žene zastupljene u genetičkim naučnim projektima?
ZORLAK: Vrlo je teško praviti komparaciju rodne ravnopravnosti u oblasti genetike u BiH i u svijetu. U BiH genetika je nauka o kojoj se veoma malo zna i pored sjajnih ljudi koje rade upravu u toj oblasti, dok je stanje u svijetu dosta drugačije. Za bavljenjem naukom i genetikom potrebna su sredstva koja mi nemamo, niti izdvajamo upravo zbog neznanja o važnosti razvoja nauke u jednom društvu. Na osnovu ovog što imamo u oblasti genetike, možemo biti ponosni jer veoma dobre genetičarke stoje na rukovodećim pozicijama mnogih laboratorija, prednjače na profesorskim i asistentskim pozicijama na fakultetima – što je sjajno jer upravo ti primjeri daju motivaciju da naredne generacije djevojaka ulaze u svijet nauke. Prema istraživanjima objavljenim od strane najvećeg centra za genomiku u Velikoj Britaniji na stručnim konferencijama tokom 2019 i 2020. godine omjer predavača žena i muškaraca bio je jednak, te vrijedi spomenuti da je godišnji udio naučnica u nagradama porastao sa šest na 19 posto između 2016. i 2020. godine. O ženama u nauci, genetici, o njihovim poduhvatima i istraživanjima treba se mnogo više govoriti i prezentirati, moraju biti vidljivije – jer čine nevjerovatne stvari za društvo.
BM: Samo 11 posto žena je na pozicijama viših istraživača koji vode projekte u Evropi. Da li se ženama vjeruje na rukovodećim pozicijama i da li kod žena postoji bojazan od neuspjeha zbog čega izbjegavaju da se nametnu unatoč kvalifikacijama?
ZORLAK: Žene su hrabre, neustrašive, vrijedne i sigurno kada rade, rade sa svim kapacitetima da dobiju najbolje rezultate. Ne mislim da je strah od neuspjeha glavna kočnica, više je u pitanju ustrajnost koja ponekad izostane, jer da bi došle na rukovodeće pozicije moraju mnogo više raditi i dokazivati se, a nekada budu i manje plaćene od muškaraca za isti posao. Oko nas su mnogobrojni primjeri uspješnih žena koje su na rukovodećim pozicijama napravile sjajne rezultate i sigurna sam kada bi trend rasta nastavio u pozitivnom smjeru po pitanju položaja žena, da bi u budućnosti imali velika poboljšanja u više pravaca poslovanja.
BM: Po Vašem mišljenju, koje su promjene potrebne u naučnom sistemu kako bi bio privlačniji mladim ženama koje su na početku studija?
ZORLAK: Ako govorimo o naučnom sistemu BiH tu svakako imamo puno prostora za promjene, izmjene i dopune postojećih zakona, reguliranje nove sistematizacije zanimanja, zatim što više prezentacije uspješnih žena u nauci kako bi mlade žene imale „role modele“ u svijetu nauke. Na nekom globalnom nivou, mislim da smo itekako svjesni značaja žene u nauci i da upravo iz te svijesti se dešavaju promjene na bolje. Potrebno je dati više prostora, javno govoriti o projektima koje vode žene u nauci, motivirati i informirati društvo, uvesti promjene u obrazovni sistem gdje bi već kroz srednjoškolsko obrazovanje približavali ulogu, značaj i benefite žene u nauci. Niti jedan sistem nije savršen i svaki teži ka poboljšanju i promjenama. Ono što bih istaknula je samosvijest prema onom što želimo da radimo. Često ne dobijamo podršku društva, sistema i okoline jer ne shvataju našu viziju i u tim momentima je važna ustrajnost i vjera.
BM: Koliko su naučnice podrška jedna drugoj i koliko su povezane i aktivne kroz udruženja na svjetskom nivou s ciljem osiguranja veće rodne ravnopravnosti?
ZORLAK: Trenutno mogu govoriti kroz svoja iskustva, koja su izuzetno pozitivna. Ako se bavite naukom kao pojedinac, teško da možete ostvariti dobre rezultate. Ali, udruženi u mrežu ljudi istih i sličnih opredjeljenja postižete sjajne rezultate. Iz svijesti kako je teško uspjeti u svijetu nauke kao žena, jedna drugoj smo podrška, često u razmjeni naučnih podataka, savjeta i ideja. Naravno, uvijek bude tu i izuzetaka i loših iskustava, ali mogu reći da prednjače lijepi primjeri uspješnih saradnji i podrške. Vrlo je važno znati postaviti veće ciljeve, veće dobro iznad usputnih sukoba, nerazumijevanja koja se mnogo češće mogu desiti na ličnom nivou nego što to biva na profesionalnom – u tim situacijama veći cilj, veće dobro je daleko ispred ličnih zamjerki.
Uticaj gena na karijeru
BM: Neki naučnici vjeruju da su otkrili gen koji nasljeđujemo od roditelja, a zbog kojeg možda pojedinci, nositelji tog gena, imaju zavidne poslovne vještine. Riječ je o genu nazvanom MAOA-L, takozvanom “ratničkom genu”, zbog kojeg su osobe sklonije riskantnim poslovnim potezima. Kakvo je Vaše mišljenje o ovome? Koliku ulogu imaju genetika i genetske razlike između muškaraca i žena u izboru zanimanja i uspješnosti bavljenja određenim poslom?
ZORLAK: Gen za monoamin oksidazu A (MAOA) dobio je nadimak “gen ratnika” jer je povezan s agresijom u opservacijskim i anketnim studijama. Mnogobrojne multidisciplinarne studije trenutno su aktivne o ovoj temi, upravo da bi se zaključilo da li zaista ima učinak o kakvom se priča. Za sada se može reći da doprinosi izražajnim reakcijama koje su izazvane od strane vanjskih faktora. Nasljeđivanje osobina, varijanti gena je jedan kompleksan proces, a najjednostavniji način na koji geni utiču na nas su naše fizičke sposobnosti. Nosioc ste varijante gena prema kojoj imate nadprosječnu visinu i samim tim odličnu predispoziciju da budete NBA igrač, međutim vi to niste postali. Zašto? Niste trenirali, niste se odricali i posvetili svom cilju, nije vas nikada košarka zanimala i mnogi drugi vanjski faktori koji su uticali na to da vaša genska predispozicija bude potisnuta. Postoji još par primjera gdje se može vidjeti kako i koliko geni utiču na naše karijere. Koliko rizika možete podnijeti? Geni čine 55 posto razlike u spremnosti za rizik. Spremnost na rizik povećava izglede da ćete pokrenuti posao. Da li ste pričljivi i druželjubivi? Ili ste introvertirani? Vjerovatnije je da će poduzetnici biti “ekstravertirani”.Geni su važni i jedan su od faktora, ali samo jedan od faktora za uspješnost bavljenja određenim poslom kako kod muškaraca tako i kod žena.
O projektu koji realizira Business Magazine u saradnji sa UniCredit Bank
Žene u biznisu su dugo bile izuzetak, nikada pravilo, no, vrijeme i cjelokupan napredak čovječanstva polako, ali sigurno pomiče granice koje su uglavnom rezultat izuzetno jakih predrasuda protiv kojih se generalno najteže boriti. Boriti se u dokazivanju da znaju, žele i na koncu mogu realizirati svoje snove čak i kada to izgleda preteško, stalno je „stanje“ u kojem se nalaze žene diljem svijeta, pa i u Bosni i Hercegovini. Kada se čitaju suhoparne brojke, koje daju rezutati raznih globalnih analiza koje obuhvataju i našu zemlju, skoro da se nije teško obeshrabiti. Ipak, u svakodnevnom radnom okruženju žena je sve više, pozicija koje zauzmaju, također, su sve više i značajnije no negdje se ipak zapaža da napredovanje do vrha, ide teže nego bi trebalo. Činjenica je da su se neke kompanije ohrabrile dati priliku i na najviše liderske pozicije imenovale žene, priznajući im na taj način sav dotadašnji trud, svo njihovo znanje i sve njihove sposobnosti kojima raspolažu. No, dug put je još pred svima nama u namjeri da postanemo društvo u kojem će biti normalno da je žena aktivan član poslovne zajednice čije se znanje i rad adekvatno valorizira u svakom segmentu. Business magazine u saradnji sa Unicredit Bank stoga pokreće projekat One prave razliku čiji je cilj ukazati na žene koje nisu ustuknule unatoč svim vrstama prepreka koje je jedno društvo poput bosanskohercegovačkog, stavljalo i stavlja pred njih. Na taj način želimo odati priznanje njihovoj borbi da neke buduće generacije dobiju priliku živjeti i raditi u društvu koje ne prepoznaje rodne razlike i koje podjednako cijeni uspjeh neovisno o spolu.
