Federacija Bosne i Hercegovine nema definiranu minimalnu plaću na što sindikati i poslodavci upozoravaju godinama. Postoji najniža satnica od 2,31 KM neto sa porezom na dohodak, što za 176 sati mjesečno daje iznos “minimalca” od 406,56 KM neto sa porezom na dohodak. Savez samostalnih sindikata BiH iznio je zahtjev da minimalna plaća treba biti 1.000 KM. Sa druge strane predstavnici Udruženja poslodavaca FBiH i predstavnici šest sindikata iz realnog sektora potpisali su Zajedničku platformu za vođenje socijalnog dijaloga. Poslodavci su jasno pokazali da su spremni odmah započeti pregovore o povećanju minimalne plaće te je zajednički stav potpisnika Platforme da je neprihvatljiva situacija u kojoj ne postoji minimalna plaća. Međutim, definiranje minimalne plaće treba biti u granicima realnosti, uzimajući u obzir namete koje poslodavci plaćaju i kako bi se to odrazilo na opstanak prije svega obrta, mikro i malih preduzeća. Poslodavci su prije više od godinu, usvojili stavove koje su dostavili Vladi FBiH, a koji se tiču utvrđivanja minimalne plaće u iznosu koji utvrde socijalni partneri, drugi zahtjev je bitno smanjenje opterećenja cijene rada i da taj iznos ide u povećanje plaća radnika i da se ustanove kriteriji za objektivno utvrđivanje i usklađivanje cijene rada u skladu sa Konvencijom MOR-a br. 131. Također, poslodavci naglašavaju da je sam prijedlog minimalne plaće od 1.000 KM utvrđen bez ikakvog osnova i odgovornosti za štetne posljedice koje bi iz toga nastale.
Kasim Kotorić, Pobjeda-Tešanj d.d., savjetnik direktora
I oni koji su iznijeli ovakav prijedlog su svjesni i znaju da je on u ovom vremenu nerealan, kao i na način kako doći do njega, a bez plana i sveobuhvatnih poreznih reformi. Ovaj prijedlog je populističke naravi i jako težak za ozbiljnu analizu, jer i nije svrha da se dođe do 1.000 KM minimalca već da se ostvare drugi ciljevi u vlastitim redovima sindikata i prevagne tas na jednu opciju. Trošak plaća u metalnoj industriji je oko 25 posto u ukupnim prihodima. Više od 100 posto rast minimalne plaće izazvao bi i rast ostalih plaća pod pritiskom platnih razreda. Izvozna privreda bi bila slomljena, jer ne bi mogla gotovo ništa prenijeti na svoj proizvod. Firme koje imaju dominantno domaće tržište, bi prenijeli trošak povećanja plaća na maloprodajne cijene i došlo bi do stravičnih poskupljenja svega u više ciklusa, ali bi budžetski korisnici vremenom imali više iako bi budžeti bili slomljeni. Izvoz bi gotovo stao. Propalo bi jako puno firmi u metalnom, drvnom, tekstilnom i drugim izvoznim sektorima, a koji trenutno pokrivaju koliko toliko platnu bilansu zemlje.
Mirsad Jašarspahić, Privredna komora FBiH, predsjednik
Posljednjih godina, sve do pandemije koronavirusa, dolazilo je do određenog rasta plaća u BiH koji je nastao kao odgovor sve izraženijem problemu odliva produktivne i kvalitetne radne snage u zemlje Zapadne Evrope. S obzirom da nije bilo promjene zakonske regulative, minimalna plaća je ostala na istom nivou. Imajući u vidu da je minimalna plaća zaista na niskom nivou, u stvarnosti nema veliki broj radnika čija su primanja na nivou minimalne plaće. Da bi se minimalna plaća povećala na 1.000 KM, neophodno je donošenje zakonske regulative – Zakona o doprinosima i Zakona o porezu na dohodak. Potrebno je smanjiti doprinose na plaće radnika i na taj način izdvajanja poslodavaca po radniku dovesti na održiv nivo. U Federaciji BiH je tzv. poreski klin veći nego u zemljama regiona i EU. Da bi se minimalna plaća povećala i da bi došlo do općeg povećanja plaća, poreski klin se mora značajno smanjiti.
Mehmed Alispahić, Termoglas, direktor
Moje mišljenje je da bi, bez promjene stope poreza i uz isto opterećenje kao do sada, ova plaća prouzrokovala mnogo problema. Došlo bi sigurno do ukidanja radnih mjesta i do „otpuštanja“ ljudi iz radnog odnosa – zapravo bi se povećao rad nacrno. Ovo povećanje minimalne plaće se može postići smišljenim mjerama koje bi se provele u malo dužem periodu. Bilo je dobrih prijedloga kao što je oporezivanje svih primanja, a istovremeno smanjenje stope, kao i neke druge mjere. Ali eto, mi živimo u takvoj državi gdje je ono najvažnije najmanje važno.
Ljiljan Veselinović, Ekonomski fakultet Sarajevo, vanredni profesor
Taj uticaj zavisi od same strukture zanimanja u preduzeću i od djelatnosti kojoj preduzeće pripada. Što je već udio jednostavnih zanimanja i uopćeno udio zanimanja koja su nisko plaćena, teret podnošenja ove promjene je teži. Poslodavci iz mnogih sektora mogu osigurati taj nivo plaće, ali bez sumnje poslodavci bi pristupili prilagođavanju, bilo da se radi o umanjenju profita koji ostvaruju, unapređenje organizacione efikasnosti, smanjenje plaća onih koji zarađuju više i povećanja cijena finalnih proizvoda. Ali ako se posmatra prosječan profit, oko 32 posto poslodavaca ostvaruje profit veći od 400 KM po zaposlenom, što daje prostora za određena povećanja plaća bez da se efekti ove mjere prebace na krajnjeg potrošača. Ipak, važno je naglasiti da preduzeća trebaju profit za rast i razvoj, ali i vlasnici preduzeća očekuju od menadžera određeni povrat na uložena sredstva te bi u slučaju da se pristupi povećanju minimalne plaće bez precizne analize moglo imati negative posljedice za poslodavace u pojedinim djelatnostima.
