Međunarodni sajam mašina, postrojenja i tehnologije za poljoprivrednu proizvodnju Agrilevante 2019, održan u italijanskom Bariju od 9. od 13. oktobra ove godine, protekao je u znaku obaranja rekorda u svim organizacijskim segmentima te manifestacije koju je šesti put organiziralo Italijansko udruženje proizvođača poljoprivrednih mašina (FederUnacoma). Na 60.000 kvadratnih metara izložbenog prostora predstavilo se 340 italijanskih proizvođača, čije štandove je obišlo više od 80.000 posjetilaca, kao i 150 privrednih delegata iz 40 zemalja svijeta, koji su u okviru pratećih sajamskih foruma s njima razgovarali o mogućnostima konkretne i direktne međusobne poslovne saradnje. Prema već godinama uhodanoj praksi, zahvaljući sarajevskom odjelu Agencije za promociju u inozemstvu i internacionalizaciju italijanskih firmi (ICE), svoje mjesto na Sajmu našla je i odabrana privredna delegacija Bosne i Hercegovine, koja u ovom sektoru podrške poljoprivredi ima kontinuiranu i vrlo uspješnu saradnju sa Italijom.
Uspješna saradnja
“Vrlo smo zadovoljni ovogodišnjim sajmom, naročito zbog činjenice da je prisutno mnogo italijanskih proizvođača koji žele da upoznaju strane poslovne partnere, koji su se, baš kao i izlagači i posjetioci, ove godine odazvali u rekordnom broju“, istaknula je u izjavi za Businerss Magazine Patrizia Conti, menadžer internacionalizacije FederUnacome, koja je pritom, osvrćući se na učešće predstavnika kompanija iz Bosne i Hercegovine, uz nadu da će je sajamski susreti dodatno pojačati, izrazila zadovoljstvo saradnjom italijanskih proizvođača sa bh. distributerima poljoprivrednih mašina i opreme, koji su, kako je naglasila, uz hrvatske njihovi najbolji partneri na prostoru Balkana.
Riječi hvale za partnere iz BiH nije štedio ni Fabio Cecchetti, regionalni menadžer izvoza komapnije Dondi iz Peruđe, na našem tržištu najprepoznatljivije po mašinama za navodnjavanje.
“BiH nije veliko tržište, ali naša iskustva sa tamošnjim firmama, poput Agrokopa iz Banje Luke ili Rakića iz Brčkog su odlična. Više puta sam dolazio u BiH i lično upoznao ljude s kojima poslovno sarađujemo, tako da pouzdano mogu reći da su Bosanci izuzetno dobri poslovni partneri“, kazao nam je Cecchetti.
Da se ne radi tek o kurtoaznim riječima, na najdirektniji način potvrdili su u okviru Sajma organizirani B2B razgovori italijanskih i bh. privrednika, tokom kojih se za stolove označene zastavicom sa trokutom i zvjezdicama doslovno tražila stolica više.
“S obzirom na to da naša glavna aktivnost i jeste pobošanje saradnje između bh. i italijanskih privrednika, posebno kada je riječ o malim i srednjim preduzećima, zaista možemo biti veoma zadovoljni, kako odzivom bh. firmi, tako i interesom italijanskih proizvođača za saradnju sa njima. Kao što ste i sami mogli vidjeti, bilateralni susreti trajali su cijeli dan, a italijanski privrednici praktično su u redu čekali na priliku za razgovor sa potencijalnim partnerima iz naše zemlje i pokazali veliki interes za ulazak na naše tržište, koje im je veoma interesantno zbog blizine, profesionalnosti u poslovnim odnosima, edukovane radne snage i kompetitivne cijene rada, a uz to su i dobro upoznati sa trgovinskim sporazumima koje BiH ima s raznim državama i iz njih proisteklim pogodnostima koje sa sobom nosi saradnja sa bh. firmama u smislu plasmana proizvoda na treća tržišta“, pojasnio je za naš magazin Muris Goralija, trgovinski analitičar ICE Sarajevo, koji je bio vođa bh. privredne delegacije u Bariju, ne propustivši pritom priliku da pohvali, kako je naglasio, izuzetno korektan i profesionalan odnos predstavnika naše zemlje prema ovoj sajamskoj manifestaciji i njenim organizatorima.
Komplimenata te vrste nije manjkalo ni sa suprotne strane. Rezimirajući sajamske impresije, Slavko Spasojević, direktor Motoremonta iz Gradiške, preduzeća za prodaju rezervnih dijelova za poljoprivredne mašine i njihovo servisiranje, uz izražavanje zahvalnosti ICE-u zbog prakse organiziranja “veoma korisnih posjeta u smislu razmjene informacija te ostvarivanja novih i potvrđivanja postojećih poslovnih kontakata“, osvrnuo se i na činjenicu da je na Sajmu u Bariju, kao i na brojnim srodnim manifestacijama, bh. poslovna zajednica predstavljena isključivo dobrom voljom Italijana, a ne domaćih nadležnih državnih institucija ili privrednih komora.
“Istina, u posljednje vrijeme na tom planu ima određenog napretka, jer su nam iz privrednih komora počeli dostavljati informacije o raznim sajmovima, ali još uvijek potpuno o našem trošku – iskažu nam troškovnik koji moramo unaprijed uplatiti ako želimo posjetiti neku sajamsku manifestaciju“, s popriličnom dozom ironije konstatirao je u izjavi za naš magazin Spasojević, koji, da ne bude zabune, ne žali truda, vremena i novca ni za posjećivanje privrednih sajmova širom Evrope o vlastitom trošku, jer je davno prepoznao benefite takvog koncepta promocije vlastitog biznisa, koji se, između ostalog manifestiraju i činjenicom da je tokom Sajma u Bariju mreža poslovnih partnera Motoremonta proširena čak do Kenije.
U sličnom pravcu razmišlja i Momčilo Marić, vlasnik prijedorske firme za prodaju opreme i rezervnih dijelova za poljoprivredne mašine Agromarić, koji je u Bariju ostvario inicijalne kontakte sa potecijalnim italijanskim poslovnim partnerima.
“Po povatku kući detaljno ćemo razmotriti dobijene ponude i vidjeti šta ćemo, jer cijene su malo previsoke, ovo je ipak Zapad, a mi smo siromašna zemlja.
S druge strane, mi se ne možemo nadati proizvodnji velikih mašina i moramo ih uvoziti, ali se u tom smislu trebamo ozbiljnije okrenuti poljoprivredi, što podrazumijeva prvenstveno finansijsku podršku države poljoprivrednicima, što trebaju pratiti i menadžeri obezbjeđujući tražište za njihove proizvode.
Što se tiče samog Sajma, nama je ovo odlična šansa da proširimo vidike i štošta “očima ukrademo“ – naravno da bi u tome trebale učestvovati i naše privredne komore, ali s te strane su uvijek samo prazne priče, bez konkretne pomoći ljudima da krenu raditi bolje, odnosno strateškog planiranja i organizovanja, bez kojeg nema uspjeha ni budućnosti“, u izjavi za Business Magazine zaključio je Marić, čiji sarajevski kolega Medždin Isanović, projekt menadžer Winteca, bh. zastupnika vodećih svjetskih brendova iz oblasti specijalnih strojeva i vozila, koji se također premijerno predstavio na Sajmu u Bariju, nastup na toj manifestaciji posmatra uglavnom kroz pozitivnu dioptriju.
“Sve je odlično organizirano, divno smo primljeni, a Italijani su se čak potrudili da nauče nešto bosanskog jezika kako bi lakše s nama komunicirali. Optimista sam po pitanju stvaranja novih partnerstava sa italijanskim proizvođačima i dobavljačima, jer ima dosta za nas interesantnih proizvoda“, kazao je za naš magazin Isanović, koji je, opažajući da se na Sajmu moglo dosta toga naučiti, za naše unutrašnje slabosti o kojima su govorili prethodni sagovornici ponudio jednostavan recept, sažet u konstataciji da bi “to trebalo krenuti naprijed s nama mladima, kada se stari konačno zamijene“.
Regionalni problem
Nije naročita utjeha, ali je evidentno da na manjkavosti od kojih pati bh. agrarni sektor, a koje se sistemom spojenih posuda održavaju i na njihove snabdjevače poljoprivrednim mašinama i opremom, nisu imune ni ostale zemlje s područja bivše Jugoslavije. U većini njih, naime, teorija u kojoj svi deklarativno prepoznaju poljoprivredu kao strateški razvojni potencijal, u velikoj je koliziji s praksom, što u izjavi za naš magazin potvrđuje i Vlado Blaževski, komercijalista skopske Agrovojvodina-mehanizacije.
“Idemo na sve sajmove koje organizuje ICE – bili smo dvaput u Bolonji, a sada smo drugi put u Bariju. Veoma smo zadovoljni, ovo su dobri sajmovi, mada je malo teže ostvariti saradnju jer Makedonija je dosta siromašnija od Evropske unije, ali najvažnije je da se održavaju kontakti,
Inače, u Makedoniji su poljoprivrednici na teškim mukama – prave dobre proizvode, ali ih nemaju gdje plasirati, onda su i cijene niže, a mehanizacija koju mi prodajemo je skupa… Ono što je pozitivno, jeste državna injekcija u vidu pomoći kroz IPARD fondove, što u Makedoniji veoma dobro funkcioniše i što moram pohvaliti, jer mislim da se posljednjih osam-devet godina te vrste subvencija redovno isplaćuju“, opisuje nam Blaževski situaciju u Sjevernoj Makedoniji, koja se čak može ocijeniti i solidnom u poređenju sa onom u neposrednom makedonskom susjedstvu, barem sudeći prema onome što nam je kazao Shpresim Bilalli, zastupnik kosovskog preduzeća Besimi Commerce iz Štimlja, koja je u višestrukoj konekciji s tamošnjim agrarom, budući da joj se raspon djelatnosti kreće od logistike do primarne poljoprivredne proizvodnje.
“Naša firma sarađuje sa Italijanima, ali ne u velikom obimu iz jednostavnog razloga što nemamo, niti možemo imati veliki uvoz, jer nismo veliko tržište.
Situacija u kosovskoj poljoprivredi nije naročito dobra, a glavni problem je novac, odnosno to što previše uvozimo. Naime, država daje određene poticaje poljoprivrednicima, ali su oni mali, dok iz EU nema nikakvih programa podrške poljoprivredi. Što se tiče proizvodnje, imamo voća i povrća, ali samo za Kosovo, ništa za izvoz, dok istovremeno veliki broj proizvoda uvozimo, uglavnom iz Makedonije i Albanije“,
precizira Bilalli, uz podsjećanje da je prilično veliki bio i uvoz iz BiH, koji je blokiran stopostotnom carinom na bh. robu, čije uvođenje ovom prilikom nije želio komentirati.
Velikom poljoprivrednom proizvodnjom ne mogu se pohvaliti ni Crnogorci, ali, sudeći prema riječima Milice Doderović, izvršne direktorice preduzeća za promet i servisiranje poljoprivredne mehanizacije Agro AB iz Nikšića, sistemska opredijeljenost ka razvoju agrarnog sektora u Crnoj Gori je možda i najkonkretnije izražena kada je riječ o zemljama regije koje još kucaju na vrata EU.
“Naša saradnja s Italijanima je dosta mala, iz razloga što nam treba period da se upoznamo s ponudom. Malo nam je problem i daljina, a malo i to što imamo prilično uređene prostore i površine pa tražimo specifične mašine koje mogu da ih opslužuju, tako da praktično tražimo mašinu od kupca do kupca, što povećava troškove i konačnu cijenu.
Ono što je za nas dobro, jeste da Crna Gora ima programe podrške poljoprivredi, uključujući i subvencije za nabavku mašina u iznosu od 50 posto njene vrijednosti.
Tu su i IPARD projekti, uz povrat uloženih sredstava od 50 do 70 posto.
Koliko će to razviti našu poljoprivredu neće se vidjeti dok te mašine ne zažive i dok ne vidimo da li će se povećati površina obradive zemlje. Ono što ja kao trgovac mogu reći, jeste da za sada nijedna mašina neće proći, jer svi čekaju projekte – znači, mi smo trenutno mrtvo more“, slikovita je bila Doderović.
Posmatrano sa vanjske strane evropske granice, djeluje da su bivše jugoslovenske republike koje su ušle u punopravno EU članstvo tim činom prebrinule većinu ekonomskih, pa tako i agrarnih briga. Međutim, i ta medalja ima dvije strane, u prvom redu usljed činjenice da je, kako potvrđuje hrvatski primjer, mnogo lakše otići s Balkana, nego izbaciti Balkan iz sebe.
Benefiti EU članstva
“Radim već dugi niz godina s Italijanima, a na sajmovima uvijek iskrsne neki novi poslovni partner. Ono što je karakteristično, jeste da je ovdje sve usmjereno na promociju domaće proizvodnje, iz čega mnogo možemo naučiti svi mi sa područja bivše Jugoslavije, jer mi to tako, nažalost, ne radimo.
U Hrvatskoj je malo bolja situacija nego u ostatku regije, jer je u EU i raspoloživi su joj svi evropski fondovi, što se na jedan dio poslovnih subjekata poslovno odrazilo, ali generalni problemi su preveliki uvoz, nezaštićenost domaćih proizvođača, nesubvencioniranje proizvodnje…
Najveći problem mi pravimo sami sebi – tržište je prepušteno stranim lancima koji plasiraju svoju robu, konkurencija je ogromna, kao i pritisak cijena na proizvođače. S druge strane, imamo i objektivnih problema – ne udružujemo se, valjda zbog straha od zadruga i kooperacija, mali proizvođači su slabašni, a onda se desi potres na tržištu kao što je bilo sa Agrokorom. Tako je, čini mi se, svugdje u regiji. Ljudi odlaze, tržište se smanjuje, a da bi se situacija stabilizirala treba mijenjati društvene trendove, rješavati probleme, što, nažalost, niko ne čini“, prenio nam je svoja opažanja Vinko Biloš, vlasnik trgovačke kompanije Bilkom Osijek.
S druge strane, Slobodan Simić, vlasnik Ekoteha iz Celja, distributera poljoprivrednih mašina i rezervnih dijelova, podvlači da članstvo u EU slovenskim privrednicima donosi mnogo više benefita nego hendikepa.
“U Sloveniji je na snazi evropska regulativa, dostupna su joj sredstva iz EU fondova, mada je prisutno još dosta papirologije, s kojom većina poljoprivrednih gazdinstava ima poprilično problema.
Prednosti članstva u EU je brži protok robe i ljudi, odnosno mnogo lakša logistika, jer nema carinskih barijera. Normalno, ima i određenih slabosti, prije svega kod velikih proizvođača koji svoje mogućnosti moraju prilagoditi evropskim direktivama i politikama koje zacrtava Brisel. Ima tu i nelojalne konkurencije, a najveći su problemi gazdinstava u brdima, koja unatoč poticajima teško mogu opstati samo sa poljoprivrednom proizvodnjom i obično se moraju dopunjavati nekim drugim djelatnostima ili svoje proizvode prodavati direktno krajnjim kupcima“, skicirao nam je stanje Simić, kojeg je na Sajmu najviše dojmio naćin organizacije B2B razgovora sa italijanskim proizvođačima
“jer dobijate direktni kontakt sa ljudima koji su na izvoru mehanizacije, što je obostrano korisno i što bi trebalo malo više primjenjivati i na domaćim sajmovima“.
Sumarni zaključak zasnovan na impresijama regionalnih privrednika o Sajmu u Bariju i njihovim pogledima na lokalne agrarne politike, od kojih u velikoj mjeri zavisi i njihov biznis, jeste da bi manifestacijama ove vrste nužno trebali prisustvovati i ovdašnji kreatori tih politika, kojima evidentno, u manjoj ili većoj mjeri, u svim zemljama bivše Jugoslavije manjka kreativnosti i znanja kojima bi postojeće poljoprivredne potencijale pretvorili u stvarne katalizatore privrednoj razvoja. Prilika za to, između ostalog, bit će im Sajam poljoprivredne i vrtne mehanizacije i opreme EIMA u Bolonji, koji će, po ustaljenom terminskom rasporedu manifestacija u organizaciji FederUnacome, iduće jeseni smijeniti Agrilevante…
Nelojalna konkurencija
Mada iz bh. perspektive Italija djeluje kao poljoprivredni El Dorado, italijanski primarni proizvođači svjedoče da ni na Apeninima seljacima baš na svakom koraku ne cvjetaju ruže. Buda Alin Vasile, upravnika štale kompanije Rubino Francesko iz Gravine, koja gazduje sa 500 muznih krava i 400 hektara zemlje zasijane stočnom hranom, u izjavi za Business Magazine požalio se da ni u Italiji, barem kada je riječ o poljoprivredi, ne važi moto “kupujmo domaće“.
“Mi proizvodimo 60 kvintala (šest tona, op.a.) mlijeka dnevno, ali nemamo zagarantovani otkup velikim prerađivačima. Posljednje tri godine sarađujemo sa lokalnim proizvođačem sira, koji svoje finalne proizvode izvozi u Brazil, Rusiju i Ujedinjene Arapske Emirate.
Dobijamo određene poticaje od države, ne velike, u obliku novčane podrške i jeftinijeg goriva. S druge strane, slabo smo zaštićeni od nelojalne konkurencije, koja se prvenstveno odnosi na loše i jeftino mlijeko iz Njemačke, a u posljednje vrijeme i iz Mađarske, čijoj cijeni od devet centi za litar teško možemo parirati, a koje domaći prerađivači masovno koriste za proizvodnju mocarele“, objasnio nam je Vasile, pritom izražavajući nadu da će učešćem na Sajmu, koji je ove godine prvi put uključivao i izložbu živih životinja, barem malo skrenuti pažnju italijanskih potrošača na domaće mljekare i stočare u cjelini.
Širenje vidika
“Ja sam blizu 20 godina u poslu prodaje poljoprivredne mehanizacije, a već duže vrijeme sarađujem s ICE-om, uz čiju pomoć sam započeo saradnju sa mnogo italijanskih firmi, tako da sam i trenutno zastupnik njih desetak za teritoriju Srbije.
Kada dođem na sajam poput ovog u Bariju, ono što, po meni, čini bitnu razliku u odnosu na, recimo, naš Novosadski sajam, jeste da Italijani daju prioritet svojim proizvođačima i prezentaciji domaćeg, dok su kod nas domaći proizvođači skroz gurnuti u stranu, a daje se akcenat uvoznicima.
Vidite, ne bih slagao kada bih rekao da su Italijani o svom trošku ovdje doveli blizu 200 ljudi – zamislite da u BiH ili u Srbiju dođe 200 potencijalnih kupaca! Samo ja sam u jednom danu imao desetak B2B sastanaka, na kojima sam dobio tri-četiri interesantna programa iz kojih ću poručiti robe za nekih 100 hiljada eura – ako to pomnožimo sa nas 200, do koje smo cifre došli? Onda ne trebamo da postavljamo pitanje otkud Italijanima ideja da na ovakav način koncipiraju Sajam.
Nedavno sam čitao o turskom primjeru kako se određene stvari razvijaju – kada je Turkish Airlines krenuo sa agresivnim globalnim nastupom, uveli su letove za neke zemlje za koje svijet nije ni znao i sa svima njima su višestruko povećali privrednu razmjenu i poslovnu saradnju. Dakle, svijet je jedno globalno selo i treba samo malo ideje i da se pokreneš i izađeš iz sopstevnih okvira….
Šta meni, recimo, kod nas u Srbiji smeta? Mi smo imali poticaje od mađarske Vlade, a istovremeno je i država ulagala dosta u poljoprivredu, što je dovelo do toga da nekada ne tako velike firme višestruko uvećaju svoju proizvodnju, nabave nove mašine, unaprijede kvalitet… Sada kad su sve to napravili, oni odjednom ostaju bez tržišta! Mi treba da izađemo iz naših lokalnih krugova i shvatimo da Srbiji nije tržište samo BiH, Hrvatska i Crna Gora, nego da su nam tržište i Bugarska i Rumunija, koje su najveći kupci mehanizacije u Evropi – koja naša firma je otišla tamo da ponudi svoje proizvode? Znači, mi nemamo trgovačke putnike koji bi bili osposobljeni da lutaju po bijelom svijetu i nude naše proizvode! Kad ćemo mi otići u Obalu Slonovače, ne znamo trebaju li njima sjetvospremači i na koji način oni uopšte obrađuju zemljište, a Italijani je imaju kao svoje tradicionalno tržište…“, živopisno je za naš magazin povukao paralelu između srbijanske i italijanske sajamske strategije, argarne politike i poslovne filozofije u cjelini Lazar Džigurski, vlasnik Agromehanizacija prometa iz Novog Sada.
Nazaštićena domaća proizvodnja
Dragan Tutnjilović, stručni saradnik u Zelengaju iz Gradiške, firme koja obrađuje oko 250 hektara zemljišta i u turnusima uzgaja do 200 bikova i 1.500 svinja, u izjavi za Business Magazine premijerni nastup na Sajmu u Bariju ocijenio je kao vrlo pozitivno iskustvo i priliku za promociju, te razmjenu mišljenja i znanja, iz kojeg će, kako vjeruje, proisteći i neki konkretni poslovni aranžmani.
“Poslije svega ovoga, dođe mi da naknadu za privredne komore plaćam Italijanima, a ne našim komorama, jer ovo je prvi put da nas je neko pozvao na sajam, iako mi nismo ni baš tako mali proizvođači.
Ponekad mislim da bi bolje bilo da agrarne politike nema, nego da je ima ovakve kakva se primjenjuje kod nas. Volim biti optimista, ali ne gajim neke pretjerane nade da će biti bolje, barem u dogledno virjeme, jer mislim da nam trebaju promjene ljudi prije svega, jer ako neko nešto neće ili ne zna da radi, treba ga mijenjati.
Najveći naš problem je nezaštićenost domaće proizvodnje. Stalno se govori da smo mi potpisali nekakve ugovore sa EU zbog kojih ne možemo zaštititi domaću proizvodnju, ali to je neistina – svaka država ima pravo da zaštiti svoju proizvodnju, a mjere koje bi se tu mogle primijeniti su vrlo jednostavne. Niko ne traži da se domaća proizvodnja zaštiti na način da se uvoz zabrani ili optereti novim davanjima, ali kada na domaćem tržištu ima previše neke domaće robe, od države se očekuje da uvede privremenu zabranu ili opterećenje uvoza dok se ta roba koja je u ponudi ne zbrine na odgovoarajući način“, sugerirao je Tutnjilović.
Proizvodnja u Ilijašu
Tokom Sajma u Bariju, na spomen Bosne i Hercegovine od domaćina su se mogle čuti samo riječi hvale, čiju zasnovanost na realnim poslovnim iskustvima nam je iz prve ruke potvrdio Alessandro Malavolti, predsjednik FederUnacome, čija je kompanija AMA (Accessori Macchine Agricole) iz Reggio Emilije, jedan od svjetskih lidera proizvodnje opreme i komponenti za sporu mehanizaciju, još 2007. godine otvorio svoj proizvodni pogon u Ilijašu.
“To je fabrika koja trenutno zapošljava više od 200 radnika, a krajem ove godine počinjemo gradnju novog proizvodnog pogona kojim ćemo udvostručiti broj zaposlenika“, najavio je Malavolti, koji je na pitanje o motivima za ulaganje u BiH, koja zbog nezavidnog poslovnog ambijenta i političke nestabilnosti nije naročito privlačna stranim investitoima, dao decidan, a donekle i iznenađujući odgovor.
“Politička situacija i nije baš nestabilna, mada nije ni najjasnija, ali budući da je BiH praktično protektorat, to nema posljedica na tržište.
S druge strane, BiH je blizu Austriji, Njemačkoj, Francuskoj i drugim evropskim tržištima, a ono što je u pozitivnom smislu posebno karakterizira je kvalitetna radna snaga – ljudi imaju stručnost, vrijedni su i dobri.
Treća pozitivna strana je cijena električne energije, koja je upola jeftinija nego u Italiji, pri čemu treba imati u vidu da je to uglavnom vrlo čista energija iz hidroelektrana.
Uz sve to, imali smo i još uvijek imamo odličan odnos sa Općinom, koja nam je, između ostalog, pomogla pronaći zemljište za izgradnju fabike“, obrazložio nam je Malavolti, te potom našu uočljivu začuđenost tako ružičastom slikom ublažio konstatacijom da priča ima i određenih negativnih strana, koje se u prvom redu odnose na ono što muči i domaće investitore i privrednike u cjelini – poreznu politiku.
“Glavna negativnost je to što u BiH nema novčane podrške ili poreznih olakšica za strane investitore, za razliku od Srbije, recimo, gdje država subvencionira kupovinu proizvodnih mašina i zemljišta za izgradnju fabrika, odnosno daje poreznu olakšicu na period od pet do 10 godina
Druga loša stvar su carine, jer u BiH nema mnogo sirovina, naročito što se tiče čelika, koji moramo uvoziti iz Njemačke ili drugih zemalja i na to plaćati carinu.
To baš ne privlači investitore i to bi trebalo promijeniti, kako bi se promijenila i situacija sa nazaposlenošću u BiH, koja je na visokom nivou“, sugerirao je Malavolti.
