Razgovarala: Mirela Haskić-Suša

Automobilska industrija u Bosni i Hercegovini zadnjih nekoliko godina bilježi pozitivne trendove sa aspekta proizvodnje, izvoza i zapošljavanja radnika.U Federaciji BiH oko 50 kompanija radi za automobilsku industriju, proizvode dijelovi od metala, plastike,tekstila, kože i sl. Također, bh. kompanije se bave razvojem kao i projektovanjem i proizvodnjom alata za automobilsku industriju, procesnu opremu i sisteme kontrole, površinsku zaštitu i sl. Jedna od takvih kompanija je i Pobjeda d.d. Tešanj, koja je unatoč prolasku kroz tešak period, opstala te danas uspješno posluje. Sa Kasimom Kotorićem, savjetnikom direktora kompanije Pobjeda-Tešanj i i predsjednikom Udruženja metalne i elektro industrije pri Privrednoj komori FBiH razgovarali smo stanju u automobilskoj industriji u BiH, problemima s kojima se suočavaju kompanije u ovoj oblasti, te odnosu države prema ovim privrednicima.

BM: Jedna ste od uspješnijih bh. kompanija u automobilskoj industriji?  Generalno, kako Vi ocjenjujete stanje u ovoj industriji u posljednjih pet godina?

Kotorić: Pobjedu d.d. Tešanj ubrajaju u jednu od uspješnijih kompanija u ovoj oblasti u BiH, ali nažalost, to nije ni blizu željama koji mi imamo kao ni po pokazateljima koje imamo u poslijeratnom periodu. Međutim, ukoliko se uzme u obzir kroz šta smo kao kompanija prošli u tom periodu i ogromne probleme koje smo preživjeli, a što nije uspjelo i daleko većim i boljim kompanijama od nas u BiH, ocjena je na mjestu.Preživjeli smo postratnu obnovu i sanaciju ratnih šteta bez pomoći države, gubitak tržišta prve ugradnje, gubitak VSS kadrova u toku rata, preveliki broj uposlenih u poslijeratnom periodu (prva smo, a mislim i jedina kompanija sa većinski državnim kapitalom, koja je poslije rata riješila višak uposlenih programom otpremnina), uređivanje proizvodnje i obezbjeđenje nužnih certifikata (prva kompanija sa certifikatom 9001 u metalopreradi u BiH poslije rata), privatizaciju kao i uslove borbe na  svjetskom tržištu sa enormnim bankovnim kamatama. Sve se to prevazišlo, naravno, uz ogromne napore, te se uspjelo i na planu povratka na tržišta prve ugradnje gdje smo uspjeli osvojiti nova tržista i kupce kao i djelimično vratiti neke stare. U međuvremenu, se osnivaju u BiH i nove firme u autoindustriji koje, uz pomoć stranog kapitala ili stranih partnera imaju daleko brži rast nego Pobjeda. Te firme su poznate kao što su  Prevent, Cimos, TMD Grupa, MANN+HUMMEL,  Wagner, UNIS TOK Kalesija, Surtek, Enker,Mofas, Saraj- Komerc  i mnogi drugi, manji ili veći ali sa impozantnim rezultatima. Pobjeda je zadržala svoj osnovni proizvodni program- proizvodnja uljnih i vodenih pumpi za motore sa unutrašnjim sagorijevanjem za teretni i traktorski program.  Prodajemo na svjetskom tržištu 97 posto svoje proizvodnje i posebno smo ponosni sa evropskim tržištem i kupcima kao sto su Daimler, MAN, Deutz itd. Sve kompanije su u poslednjih pet godina (pa i naša) imale značajna ulaganja u modernizacije proizvodnih kapaciteta ali i u standarde, promocije i sajmove. Kompanije su se uvezale u okviru komora u asocijacije, udruženja isl. s ciljem poboljšanja  konkurentske pozicije te lakšeg  rješavanja zajedničkih problema, kojih je nažalost jako puno. Moram napomenuti da nam je dijelom pomogla situacija oko međunarodnih odnosa Kine i Zapada gdje je došlo do povlačenja dijelova poslova iz Kine u Evropu ali i zbog rasta standarda u Kini koji je uzrokovao rast cijena tamo proizvedenih roba. I položaj BiH u Evropi se bitno promjenio prihvatanjem određenih normi i standarda koje je EU zahtijevala od BiH i napretku koji se desio na približavanju BiH EU. Mnoge kompanije iz Evrope traže kooperante u BiH, ali to otvaranje je donijelo i odliv radne snage koji je značajno intenziviran u zadnje dvije godine. Nažalost, kakvi su rezultati mogli biti, da nam je država funkcionirala kako treba u ovom periodu, možemo samo pretpostavljati. Siguran sam da bi bili daleko, daleko bolji. Međutim, nije sve samo pozitivno u ovoj oblasti. Imali smo i pad određenih firmi kao i gubitke poslova i tržišta. Cimos u Sloveniji je imao problem tako da su i pogoni u BiH imali probleme pa su tako zatvorili odnosno prekinuli proizvodnju u Srebrenici, livnici Sarajevo kao i livnici Zenica. FAD je ostao bez VW-a kao i ostali pogoni Preventa koji rade u BiH zbog sukoba Preventa u Njemačkoj i VW-a. Iz navedenog vidite koliko je ovo  turbulentna oblast, podložna svjetskim uticajima i konkurenciji. Zbog svega toga, stanje ocjenjujem zadovoljavajuće dobro i to je neka srednja ocjena.

BM: Automobilska industrija jedna je od najrazvijenijih i najdominantnijih industrijskih grana u BiH. Šta je najviše doprinijelo ovome, da li sistemski pristup nadležnih institucija ili je u pitanju upornost privrednika?

Kotorić: Privredna Komora FBiH i Vlada FBiH su zajedno pokrenule jedan manji projekat stvaranja preduslova za jačanje kapaciteta domaćih firmi za ulazak u VW (kroz promociju i sajmove te angažovanje konsultanata a u saradnji sa USAID om). I to je nešto što je prvo i konkretnije za razvoj autoindustrije. Nikakvih ozbiljnijih poticaja za ovako propulzivnu industriju nismo imali u poslijeratnom periodu. Predlagali smo smanjenje poreza i doprinosa kao i osiguranje adekvatnih razvojnih sredstava jer se radi o enormnim ulaganjima (radna mjesta su jako skupa), nažalost, vlade na svim nivoima nisu imale dovoljno sluha. Iz ovoga se vidi da se radi o upornosti privrednika i želji za uspjehom. Normalno, u ovoj oblasti smo posjedovali određena znanja jer je ova industrija bila jaka i prije rata (u BiH se u Vogošći proizvodio automobil  od pedesetih godina , počev od Princa  pa do Golfa, u FAMOS-u motori za kamione, u Mostaru avioni, u Rajlovcu avionski motori itd), a bez znanja nema ništa pa ni autoindustrije.

BM:Kakve uslove kompanije u ovoj oblasti moraju osigurati kako bi uspješno poslovale? Koliko je teško ispuniti uslove za dobijanje odgovarajućih standarda   kao što su ISO TS standard?

Kotorić: Kompanije u autoindustriji moraju pratiti svjetske trendove, a samim time i sve ono što rade konkurentske kompanije u svijetu- razvijati tehnološke procese, razvijati kadrove, ulagati u modernu opremu i u kvalitet te primjenjivati inovacije u poboljšanju produktivnosti. Za sve ovo treba klima u državi, koju mi baš nemamo, trebaju velika materijalna sredstva koja naše kompanije teško obezbjeđuju. I trebaju, naravno, za sve to kadrovi. Od rata na ovamo, od privrednika se  potencira reforma školstva, koje je organizacijom države palo na niže nivoe vlasti (posebno u FBiH) što jako otežava strateško razmišljanje i jako je teško uskladiti sistem. A kako pričati o dobrom sistemu obrazovanja kad i danas imamo dvije škole pod jednim krovom? I u tim uslovima mi uspijevamo osigurati uslove za dobijanje certifikata neophodnih za plasman robe renomiranim kupcima. Pobjeda je prva u BiH u metalnom sektoru i autoindustriji, već sad davne 1997. godine, dobila certifikat ISO 9001 za koji nije uspjela dobiti poticaja  (kasnije je uvedeno poticanje certifikacije) potom ISO 14000, a  kao kruna svih napora u ovoj oblasti je i certifikat po TS 16949 koji je kasnije preimenovan u IATF 16949. Pobjeda je zahvaljujući tim naporima postala i TIR1 dobavljač kod Daimler-a, TURK traktora i radimo intenzivno da budemo i kod MAN-a.

BM:Koliko su naše kompanije spremne i sposobne za uvođenje inovacija u proizvodnji u skladu sa svjetskim tokovima?

Kotorić: Većina naših kompanija je spremna za uvođenje inovacija u proizvodnim procesima ali sve nisu jednako sposobne da ih adekvatno i kvalitetno implemeniraju te iz njih izvuku maksimum. Kod svih u svijetu u ovoj oblasti su uključeni instituti i akademska zajednica i obostrano izvlače benefite, ali nažalost, u BiH visokoškolske institucije se ponašaju kao samostalni igrači i uglavnom ne osjećaju potrebu za jače vezivanje za privredu, a nemaju ni potrebu jer se budžetski finansiraju bez imalo prisile sticanja vlastitih prihoda.

BM:Sa kojim inozemnim kompanijama sarađujete, u koje zemlje izvozite?

Kotorić: Naši najveći kupci su iz zemalja EU i Turske pri čemu je Njemačka tržište broj jedan. Kroz aftemarket smo prisutni na svim kontinentima što samostalno, a što preko naših distributera.

BM:Realizacija Projekta Razvoja automobilske industrije FBiH započela je 2017.godine.  Da li ste Vi zadovoljn realizacijom Projekta i rezultatima koje je ostvario.?

Kotorić: Nakon rata je bila ideja da se kroz VW u Vogošći osigura i jedan proizvođač vozila u BiH, te je provedena privatizacija TAS-a na način da je tu došao VW kao većinski vlasnik i ASA PREVENT kao suvlasnik omjera 30  posto. Napravljeni aranžmani nisu realizovani prema nečijim zamislima i ta ideja sistemskog isporučioca oko kojeg bi se razvijali poddobavljači je propala. Petnaest godina se pričalo o potrebi privlačenja nekoga ali političari su imali “veće brige” od privrede. Ideja nije nikada realizovana niti se pokušalo nešto učiniti dok nije došao na premijersku poziciju Fadil Novalić koji je prihvatio ovu priču i sa Federalnim ministarstvo energije, rudarstva i industrije i ministrom Nerminom Džindićem, obradio ideju koja je krenula u realizaciju 2017. godine. Partner u tom projektu je Privredna komora FBiH  i Udruženje autoindustrije pri Komori. U 2018. godini su osigurana sredstva podrške projektu i preko USAIDA sa definiranom namjenom. Od količine sredstava izdvojenih za namjene podrške ovom projektu zavisit će i brzina realizacije kao i uspješnost. Projekat daje već inicijalne rezultate i neke kompanije su već sklopile određene poslove. Pobjeda je također učesnik i na dobrom je putu da ostvari pozitivne rezultate. Da ne bude zablude u posmatranju situacije po ovom pitanju, pokušat ću pojasniti. Kompanije snose direktne troškove proizvodnje i svih drugih radnji, a preko Projekta se promovišu kompanije koje bi samostalno jako teško došle do pravih sagovornika kao i prilike da nude svoj proizvod i stoji  im na raspolaganju mogućnost da dobiju pravnu, tehničku ili neku drugu pomoć za realizaciju projekta i preduslova za isporuke.

BM: S kojim problemima se suočavaju kompanije koje djeluju u ovoj oblasti?

Kotorić: Problema je jako puno i mi smo ih grupisali na više grupa i podgrupa te ih tako tretiramo.Međutim, ovdje ću nabrojati neke na koje mi možemo ili ne možemo uticati:

– BiH nema finaliste vozila niti motora bilo koje vrste, tako da sve kompanije pa i naša traže takve van naše zemlje, a samim time je otežan razvoj-mi smo poddobavljači nekim finalnim proizvođačim vani. Pobjeda ima svoj finalni proizvod koji kao dio može izaći samostalno na tržište rezervnih dijelova tako da paralelno razvija prvu ugradnju i aftemarket. To je teško i složeno ali osigurava stabilnost kompaniji.

– Drugi teški problem je nefunkcionalna država. Ova industrija, zbog napretka i izvoza koji donosi, u svakoj zemlji ima poseban tretman. Ona je motor razvoja svih ostalih industrijskih grana i zato uređene države potiču razvoj autoindustrije raznim subvencijama i poticajima. Radna mjesta su jako skupa, a i traže vrlo visoka znanja. Kod nas je i školstvo devastirano i totalno zapostavljeno tako da su kompanije osuđene da ulažu sredstva u dodatne obuke i osposobljavanja uposlenih sa berze rada ili iz škole. Iako škole u Tešnju daju bolji kadar nego u nekim drugim sredinama i mi imamo stalne interne obuke polaznika, a koje nas koštaju između 20.000 KM i 30.000 KM po polazniku. Izmjenom programa škola i uvođenjem prakse u firmama ovi troškovi bi se mogli znatno reducirati.

– Jednosmjerna otvorenost tržišta radne snage-radna snaga svih kategorija odlazi iz BiH. Mnoge poslove smo dobili u ovoj zemlji zbog posjedovanja radne snage. Ako poslodavcima ne omogućimo i uvoz radne snage bit će prisiljeni odvesti posao iz BiH u neke druge zemlje gdje to imaju.

– Veliki porezi i doprinosi na plate, bitno poskupljuju rad, a samim time ograničavaju i rast plaća uposlenih. Pobjeda radi za svjetsko tržiste i izložena je toj konkurenciji. Strategija države mora biti konkretna i u ovoj oblasti. Smanjiti doprinose na prihvatljiv nivo ali smanjivati i glomaznu administraciju koja je postala svrha sama sebi. Trebaju nam radikalne reforme.

-Pravno nestabilno zakonodavstvo i parafiskalni nameti. Izloženi smo jako čestim izmjenama radno-pravnog zakonodavstva, a i drugih političkih uticaja, ali u principu na gore, tako da poslodavci imaju stalno negativan zakonski trend opterećenja, iako se svi proklamativno zalažu za rasterećenje privrede i ukidanje parafiskalnih opterećenja. Da napomenem da je u zadnjih pet  godina u državi BiH broj parafiskalnih opterećenja porastao sa 2.000 na više od 3.000. Postalo ih je gotovo nemoguće pa i izbrojati. Parafiskalni nameti različito opterećuju pojedine kompanije, ali opterećuju sve. Parafiskalni nameti Pobjedi odnose oko 20 posto mase ličnih dohodaka.

BM: Da li ste učestvovali na nekim međunarodnim sajmovima i kojim? Koliko je značajno učešće naših kompanija na međunarodnim sajmovima?

Kotorić: Pobjeda, tradicionalno učestvuje na sajmu Automehanika kako u Njemačkoj (Frankfurtu) tako i u nekim drugim zemljama. Osim njih povremeno izlažemo i na nekim drugim sajmovima  (Hanofer, Minhen, Izmir, Wolsburg ). Kako je naše glavno tržište van BiH i ovaj vid izlaganja je neminovan i jako potreban. Mnoge sajmove samo obilazimo ali na njima nismo izlagali. Zavisno od vrste proizvoda i tržišta bitno je procijeniti i vrstu promocije kao i eventualno izlaganje na sajmovima. Da bi nešto prodale kompanije  iz BiH se moraju pokazati. Činjenica je da ovdje ima stanovitu pomoć od strane Vanjskotrgovinske komore BiH i Privredne komore FBiH, kroz zajedničku mogućnost nastupa na sajmovima ali zato što privrednici na ove institucije  imaju uticaj. Za svaki proizvod, brend i kompaniju, promocija i reklama je često bitnija od svega ostalog tako da se ovim oblastima mora posvetiti više pažnje.

BM:Šta je potrebno uraditi kako bi kompanije iz ove oblasti poslovale još uspješnije? Da li nadležne institucije imaju sluha za ovu granu industrije?

Kotorić: Kada bi država i pojedinci shvatili da žive od privrede, a da im ona treba i da nije obratno odmah bi bilo mnogo lakše. Shvatili bi nas i slušali šta predlažemo. Prihvatanjem prijedloga i poboljšanja olakšali bi privredi i autoindustriji, a samim time dobili i nova radna mjesta, nove potrošače sa većim platama i automatski većim prihodima od PDV-a.  Ima raznih modela koji su primjenjivi. Možda smo na neke zakasnili ali na neke sigurno nismo. Model Slovačke je interesantan jer su oslobađanjem investitora svih poreza i doprinosa na period od deset godina privukli gotovo sve svjetske proizvođače iz autoindustrije, a što je Slovačku dovelo u sam vrh zemalja u ovoj oblasti koja već sada uvozi radnu snagu i lagano uvodi poreze i doprinose usklađujući ih sa ostalim granama. Znači, odmah pristupiti ozbiljnim reformama i da se rastereti privreda (naravno i autoindustrija) smanjenjem poreza i doprinosa, ukidanjem parafiskalnih nameta, smanjenjem administracije, podizanje efikasnosti rada svih budžetskih korisnika na način da se plaća, kolika god je, mora zaraditi kao i u privredi, udaljavanje politike od javnih preduzeća, reforma i podizanje kvaliteta obrazovanja i konačno, uvažavanje privrednika-poslodavaca na svim nivoima.

 

PREKOMirela Haskić-Suša
IZVORBusiness Magazine
PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here