Razgovarao: Armin Zeba
Do prije nekoliko godina malo ko izvan Bileće znao je za Mljekaru Pađeni. Danas, pak, malo je ljudi u Bosni i Hercegovini koji nisu konzumirali barem neki od proizvoda pod tim brendom.
Objašnjavajući kako je ta fabrika, koja od 2016. ima i dozvolu za izvoz u Evropsku uniju, prešla put od male lokalne mljekare do jedne od najbrže rastućih proizvodnih kompanija u BiH, Nenad Vukoje, direktor Mljekare Pađeni, ističe da je sve počelo zajedničkom odlukom njega i supruge da se ne prepuštaju sudbini i ne čekaju da u privatizacijskom haosu propadnu državna preduzeća u kojima su do tada radili, već da kao visokoobrazovani stučnjaci – diplomirani inžinjer saobraćaja i diplomirana ekonomistica, svoja znanja pokušaju pretočiti u konkretan projekat privatnog biznisa.
Kontinuiran razvoj
“Razmišljanja su nas uvijek vodila ka nekoj proizvodnji. Na početku je bilo više ideja i danas kada vidim, možda su bile sve dobre i za bilo koju da smo se opredijelili najvjerovatnije bismo uspjeli. U maju 1999. godine opredijelili smo se za preradu mlijeka, jer smo u pravom momentu naišli na dobrog čovjeka u Srbiji – u Arilju, sada pokojnog Novaka Vraneševića, koji je imao malu mjekaru i koji nam je pomogao i objasnio od čega da krenemo. Objasnio je da to može biti vojnički kazan, koji ima svaki otpad, mala pakerica za čašu, mali prostor koji mora imati određene uslove… – praktički bez početnog kapitala i to mi se odmah svidjelo, uz obećanu svu stručno pomoć od njega. Odmah sam, i prije početka vlastite proizvodnje, da ne gubimo vrijeme, napustio posao šefa saobraćaja u preduzeću Jugoprevoz Bileća te sa suprugom i maloljetnom djecom od 12 i 14 godina započeo pripremati jedan iznajmljeni prostor, gdje se sedamdesetih godina prošlog vijeka od strane ovdašnje zadruge radio otkup mlijeka. Do septembra iste godine sve završavamo i počinjemo probni rad. Prve količine mlijeka bile su od ovdašnjih domaćina, u količini od 150 litara, što nam je tada izgledalo veliko. Malo-pomalo, počinjemo sve više raditi – ja i supruga sa djecom, bez druge radne snage, dok nismo uvidjeli da ne možemo tako. Takav način rada prevazišli smo 2002. godine, kada pravimo novi objekat na svom imanju, u koji preseljavamo proizvodnju koja je već bila prešla 2.000 litara prerade mlijeka na dan. Kada smo ponovo sagledali situaciju 2011. godine i ušli u razmišljanje gdje možemo biti za 10-15 godina, zaključili smo da je i tolika proizvodnja mala. Izvršili smo analizu dotadašnjeg rada, odredili trend našeg rasta i kada smo ga stavili u formulu vidjeli smo da bismo 2020. godine trebali prerađivati u jednom danu oko 60.000 litara mlijeka, a 2025. izaći na 100.000 litara mlijeka na dan. Potom pravimo plan koji bi se mogao primjenjivati kroz ovaj koncept i počinjemo sa izradom projektne dokumetacije. Nepunu godinu dana kasnije useljavamo u završeni proizvodni objekt i tako nastavljamo…“, u kratkoj retrospektivi za Business magazine opisuje Vukoje razvojni put Mljekare Pađeni, koja danas zapošljava 110 radnika, prerađuje 50.000 litara mlijeka na dan, a sa paletom od tridesetak proizvoda prisutna je na cijeloj teritoriji BiH i u Crnoj Gori.
Kako s ponosom ističe Vukoje, Pađeni su trenutno jedna od najsavremenijih mljekara u regionu, koja dnevno može preraditi i do sto hiljada litara mlijeka u proizvode raspoređene u kiselomliječni program, sitne, polutvrde i tvrde sireve te tradicionalni program.
“Kada govorimo o našim kupcima omiljenim artiklima sa oznakom Pađeni, to su sigurno tradicionalni proizvodi – mladi kajmak te kajmak i sir iz mješine.Trenutno je u planu da ove godine razvijemo još novih proizvoda koje naši tehnolozi mogu uraditi sa tehnologijom koju imamo. Kada se ukažu potrebe, sigurno ćemo se osavremenjavati da dostignemo svoje ciljeve, a to je da postanemo lideri na tržištu do 2035. godine“, jasan je Vukoje.
Na pitanje o značaju Pađena za ekonomiju bilećke i šire regije, odnosno o sposobnosti nadležnih insititucija države na različitim nivoima da prepoznaju taj aspekt rada Mljekare i pruže joj podršku, Vukoje odgovara sa umjerenim zadovoljstvom.
“Lično sam ponosan na značaj Mljekare za Bileću, a i šire, od zapošljavanja radnika do razvoja poljoprivrede u cjelini – trenutno od Zvornika do Trebinja i Čapljine imamo oko 1.000 kooperanata koji proizvode sirovo mlijeko. S druge strane, smatram da bi se, od lokalnih pa sve do državnih vlasti, morala povesti još veća pažnja da bi nivo, kao i obim posla, bili još širi i kvalitetniji, jer postoje velike mogućnosti da se sve ovo unaprijedi i da se taj napredak ubrza. Naš trend u razvoju na godišnjem nivou – od otkupa i prerade do prodaje, kreće se iznad 20 posto“, napominje Vukoje.
Jačanje izvoza
Kada je, pak, riječ, o razvojnim ciljevima koji su u fokusu poslovne politike Pađena za naredni kratkoročni i srednjoročni period, Vukoje potrctava da je prije šest -sedam godina napravljena strategija kojom je jasno definirano na koji način Mljekara treba da se širi do 2025., odnosno do 2035. godine.
“Svake godine pravimo investicione planove – za ulaganja, tehnološke planove – za usvajanje novih proizvoda, kao i komercijalne planove – za razvoj tržišta.Naši planovi su za sada vezani najviše za domaće tržište, iz razloga što smatramo da ga nismo dovoljno pokrili, jer na njemu ima dosta prostora za širenje, kao i za to da ove godine izvozom premašimo prošlogodišnji i da ga proširimo i na druge zemlje regiona te da njime dostignemo prodaju veću od 10 posto od naše prerade“, precizira Vukoje, koji ne krije da je, u kotekstu širenja izvoznog tržišta, Ruska Federacija glavni cilj Mljekare Pađeni. On pritom ne ostavlja ni najmanje mjesta za dilemu o tome mogu li Pađeni svojim proizvodnim kapacitetima odgovoriti na zahtjeve tako velikog tržišta kao što je rusko.
“Iz sve ovo priče da se zaključiti da nam ne fali ambicija i da smo zainteresovani za nove izazove, kao i za nova tržišta, poput Ruske Federacije.Kapacitete stvaramo i oni ne smiju biti neki problem. Prema širenju proizvodnje obezbjeđujemo i sirovinu, jer se ona prerađuje svaki dan u kontinuitetu“, poručuje Vukoje.
Bez izvoznih barijera
Mljekari i drugi izvoznici prehrambenih proizvoda iz BiH nerijetko imaju probleme uzrokovane još uvijek nedovoljno ustrojenim sistemom kontrole kvaliteta, na koje se kao po pravilu nadovežu i određene necarinske barijere koje otežavaju izvoz iz BiH. Mljekara Pađeni, međutim, za sada nije nailazila na prepreke te vrste.
“Za sada, naše tržište, osim BiH, je Crna Gora, sa kojom nema nikakvih barijera, tako da mi nemamo negativnog iskustva u smislu da nas je nešto sprečavalo u našim izvoznim aktivnostima“, objašnjava Vukoja.
