Agrokomerc iz Velike Kladuše, nekada davno jedan od motora bosanskohercegovačke prehrambene industrije i privrede u cjelini, posljednjih tridesetak godina svojevrstan je simbol ekonomske agresije susjednih država na Bosnu i Hercegovinu, ali i pogubnosti unutrašnjih političkih razmirica, koje u kombinaciji sa beskrupuloznom borbom za materijalnu dobit pojedinaca i određenih interesnih grupa već decenijama razaraju domaću ekonomiju.
U zadnje vrijeme, pak, slučaj Agrokomerc vjerno oslikava i očajno stanje bh. pravosudnog sistema koji, pokazala je i rašomonijada sa pokretanjem stečajnog postupka u velikokladuškom kombinatu, nije u stanju bez drame i lutanja u primjeni propisa rješiti ni najjednostavnije predmete.
Promašeno Rješenje
Naime, Općinski sud u Bihaću 10. januara ove godine donio je rješenje o otvaranju stečajnog postupka u Agrokomercu, uz obrazloženje da je “utvrđeno da je preduzeće obustavilo plaćanje obaveza, kao i osnovnu djelatnost kojom se bavi te da ne isplaćuje plate i doprinose“, s napomenom da je “istekao zakonski rok u trajanju od tri godine u kojem je Vlada Federacije BiH, kao titular imovine preduzeća, trebala izvršiti finansijsku konsolidaciju i objaviti njene rezultate, a to nije učinjeno“.
Sudskom odlukom je napomenuto i da Agrokomerc posjeduje dovoljno imovine čijom prodajom bi se mogla izmiriti dugovanja prema povjeriocima, koji su pozvani da prijave i dokumentuju svoja potraživanja.
“Pripremio sam izvještaj na oko 300 stranica i detaljno sam obrazložio razloge zbog kojih je potrebno uvesti stečaj. Zakon o stečaju je jasno definirao kada se on uvodi, a to je pri nastupanju platežne nesposobnosti. Takvo stanje imamo sada, jer je ovo preduzeće kroz prethodno poslovanje i stanje nelikvidnosti u potpunosti uništilo svoju ekonomsku supstancu i platežnu moć”, istrčao je tada izjavama u javnost i Šefik Smlatić, kako se ispostavilo – nesuđeni stečajni upravnik Agrokomerca.
Mada su navedene Smlatićeve konstatacije, baš kao i argumenti na kojima je Sud zasnovao odluku o pokretanju stečaja, apsolutno tačne, kao što je uostalom i najvećem laiku jasno da je Agrokomerc odavno klinički mrtav i zreo ne samo za stečaj, nego za likvidaciju, upravo u spomenutoj Vladinoj odluci o konsolidaciji velikokladuškog preduzeća leži zec koji otkiva sav diletantizam na kojem počiva bh. pravosuđe čiji je eksponent u ovom slučaju Općinski sud u Bihaću koji, da se imalo udubio u predmet i iole pažljivo pročitao taj Vladin akt, ni slučajno ne bi naložio pokretanje stečajnog postupka.
Istina, u Odluci o finansijskoj konsolidaciji Agrokomerca, koju je Vlada donijela 4. decembra 2014. godine, piše da rok za njeno provođenje traje tri godine, iz čega se na prvi pogled zaista zaključuje da je vrijeme za konsolidaciju davno prohujalo. No, kako su za Business Magazine pojasnili iz za Agrokomerc nadležnog Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva FBiH, a što je Sud svakako morao znati, Odluka je u nekoliko navrata mijenjana i usklađivana sa Zakonom o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava u FBiH, pa tako i referentni datum do kojeg se ona mora provesti.
“Odluka o finansijskoj konsolidaciji privrednog društva Agrokomerc d.d. Velika Kladuša (Službene novine FBiH broj 101/14, 22/15, 58/15 i 84/17) izmijenjena je više puta, a ovaj referentni datum koji spominjete rezultat je donošenja Zakona o izmjeni Zakona o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava u Federaciji BiH („Službene novine Federacije BiH“, broj 36/18) kojim je izmijenjen član 8. stav 3. tako da je rok od tri godine zamijenjen datumom – 10.07.2019. godine“, precizirali su iz Ministarstva, pritom otklanjajući i svaku eventualnu nedoumicu vezanu za činjenicu da se u predmetnoj Vladinoj odluci nigdje ne precizira da je tokom njenog provođenja isključena mogućnost pokretanja stečajnog postupka.
“Članom 1. stav 3. Zakona o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava u Federaciji BiH predviđeno je da pitanja koja se uređuju ovim Zakonom i propisi doneseni na osnovu ovog Zakona imaju značaj posebnih propisa u odnosu na sve druge propise koji na teritoriji Federacije FBIH uređuju ista pitanja, kao opći propisi“, podsjetili su iz Ministarstva, referirajući se na zakonsku odredbu prema kojoj “u toku postupka finansijske konsolidacije ne mogu se pokrenuti postupci prinudne naplate potraživanja nad imovinom društva sa većinskim učešćem državnog kapitala koje se konsoliduje“.
Međutim, bihaćki Općinski sud evidentno je prespavao sve pobrojane izmjene Zakona i na njemu temeljene odluke te naprečac uvažio zahtjev za pokretanje stečajnog postupka u Agrokomercu koji su mu podnijeli Fatma Kekić (Mala Kladuša), Asim Bećiragić (Cazin), Safet Bašagić (Cazin) i Aldin Šuvić (Velika Kladuša) te velikokladuške firme Bašo, D&G i KR-Promet. Tek nakon što je, postupajući po žalbi Agrokomerca, Kantonalni sud u Bihaću krajem januara ukinuo prvostepeno rješenje o otvaranju stečajnog postupka i vratio mu predmet na ponovni postupak, bihaćki Općinski sud podrobnije je sagledao činjenično stanje i na kraju se, 22. februara 2019. godine, posuo pepelom u vidu rješenja o odbacivanju, kao nedopuštenih, prijedloga za otvaranje stečajnog postupka.
Naknadna pamet
“Postupajući po uputama Kantonalnog suda u Bihaću, Sud je odlučio kao u izreci Rješenja iz sljedećih razloga – Zakonom o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava u FBiH propisano je:
U pogledu pitanja koja uređuju ovaj zakon i propisi doneseni na osnovu ovog zakona imaju značaj posebnih propisa u odnosu na sve druge propise koji na teritoriji FBiH uređuju ista pitanja kao opći propisi (Član 1. stav 2.);
-U toku postupka finansijske konsolidacije ne mogu se pokrenuti postupci prinudne naplate potraživanja nad imovinom društva sa većinskim učešćem državnog kapitala koji se konsolidira (Član 9. stav 1.);
-Odlukom iz stava 1 ovog člana bliže se uređuje postupak i vrijeme trajanja finansijske konsolidacije za svako pojedino društvo sa većinskirn učešćem državnog kapitala, s tim da postupak finansijske konsolidacije ne može trajati duže od 10.07.2019. godine (Član 8. stav 3.).
Kako iz naprijed citirarnih odredaba Zakona jasno proizilazi da se u postupku finansijske konsolidacije ne mogu pokrenuti postupci prinudne naplate potraživanja, a u koje postupke kao generalna egzekucija nad imovinom stečajnog dužnika spada i provođenje stečajnog postupka, to je valjalo odlučiti kao u izreci Rješenja pod I (odbacuju se, kao nedopušteni prijedlozi o otvaranju stečajnog postupka nad imovinom pravnog lica Agrokomerc d.d. Velika Kladuša“, zaključio je u drugom pokušaju Općinski sud u Bihaću, odnosno stečajni sudija Aladin Bajrić, nakon što se prije donošenja presude, ipak, prvo upoznao sa relevantnom zakonskom regulativom, u ovom slučaju ograničenoj na tek dvije-tri odredbe samo jednog zakona.
Nažalost, osim što je po ko zna po koji put potvrdila sivilo bh. pravosuđa, ova svađa bihaćkog Općinskog suda sa zakonom i sa samim sobom neće donijeti nikakav benefit Agrokomercu i njegovim radnicima, jer je njome samo odgođeno neizbježno. Posljednji ekser na Agrokomercov mrtvački kovčeg vjerovatno će biti zakucan već naljeto, imajući u vidu činjenicu da Zakon o finasijskoj konsolidaciji privrednih društava u FBiH propisuje i da “u privrednim društvima koja nakon okončanja postupka finansijske konsolidacije nisu stekla uvjete za redovno poslovanje, odgovorno lice dužno je hitno, a najduže u roku od 60 dana, pokrenuti stečajni postupak u skladu sa odredbama Zakona o stečajnom postupku“, što znači da nekadašnji velikoladuški privredni gigant stečaj može eskivirati najdalje do 10. septembra ove godine.
