Tradicionalna vareška Pekijada u Oćeviji okupila je danas stotine ljudi u dolini rječice Oćevice, u takozvanom kovačkom majdanu, koji se takmiče ili prate takmičenje u pripremanju jela ispod peke.
Takmičenje je centralna manifestacija, a prate je brojne aktivnosti kao što su izložba domaćih sireva, izložba kovanih alata te predstavljanje suvenira i ljekobilja s području Vareša.
Jedan od posjećenijih je štand Kluba ljubitelja palačinaka, koji pripremaju ovaj desert u povodu Dana palačinaka, tradicije koja je nastala u Engleskoj prije više od 500 godina. Razlog njihovog dolaska je poklapanje godišnjice nastanka palačinaka i kovačkog zanata u Oćeviji.
Uz organizatore Pekijade’, Mjesnu zajednicu Oćevija i Općinu Vareš, tradicionalno je i Udruženje kuhara BiH, čiji članovi daju stručno mišljenje o jelima koje danas priprema 40 ekipa iz BiH i država okruženja.
Načelnik Općine Vareš Zdravko Marošević Pekijadu smatra jednom od najznačajnijih manifestacija koja doprinosi promociji turizma koji je, kako je naveo, privredna grana koju Vareš treba, a koju još nije dovoljno iskoristio.
Naglasio je da manifestacija doprinosi, promociji tradicionalnih vareških zanata kao što je kovački, ali i promociji netaknute prirode koja vodi do Oćevije.
“Sve je veći broj posjetilaca i turista u Oćeviji, a sve više posjećuju i naše planine i Bobovac, kraljevski grad”, istaknuo je Marošević.
Takmičarkom dijelu Pekijade prethodila je prezentacija kovačkog zanata u najstarijoj kovačnici u Oćeviji, koju je nakon pet stoljeća naslijedio Mijo Jozeljić koji je tradiciju nastavio sa svojim sinom Draženom, trenutno najmlađim kovačem u jednoj od tri preostale radionice u Oćeviji.
“Kujemo kao što se to radilo prije 500 godina i naš kvalitet je prepoznatljiv u državi i u regiji”, naveo je Jozeljić te dodao da sve što proizvede proda u kovačnici.
Pekijada je ove godine okupila učesnike iz Hrvatske, Srbije, Slovenije i BiH.
Oćevija je udaljena oko 17 kilometara od Vareša i ima 70-ak stanovnika. Do devedesetih godina u tom mjestu živjelo je oko pet stotina ljudi.
Oćevija je posljednje mjesto u Evropi i svijetu gdje se zadržao tradicionalni, predindustrijski način kovanja željeza. U kovačnicama ili majdanima, kao ih zovu, željezo se topi i obrađuje na srednjovjekovni način, isključivo uz pomoć vodene energije.
