Prvog februara ove godine, nakon višemjesečnog prepucavanja i uvjeravanja da bi čak i država mogla doći u pitanje(!), stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o akcizama u BiH, koji je krajem prošle godine usvojila Parlamentarna skupština BiH, gotovo jednoglasno kao nikad prije.
Na svemu se zapinjalo, ali na ovome ne. Čak je i međunarodna zajednica u liku gorljivog Lars-Gunnar Wigemarka, šefa Delegacije EU u BiH i specijalnog predstavnika EU, upozoravala da će se naša zemlja naći u bezizlaznoj situaciji, ako se na ovaj način ne poveća cijena motornih goriva i obezbijedi neophodni novac za gradnju puteva i autoputeva!!!
Za one koje nisu upoznati s detaljima, nije naodmet da ponovio da je izmjenama Zakona putarina na motorna goriva na benzinskim stanicama povećena sa 0,25 na 0,40 KM po litri, i to na način da 0,20 KM ide za puteve, a 0,20 KM za autoputeve. Prije toga, jedinstvena akciza od 0,25 KM po litri dijelila se na način da je 0,15 KM išlo za puteve, a 0,10 KM za autoputeve. Novim obračunom, akciza odnosno putarina za autoputeve povećana je za 0,10 KM, a za ostale puteve 0,05 KM po litri.
I ne samo to, povećan je obuhvat putarinom. Pored naftnih goriva i ranije obuhvaćenih biogoriva, izmjenama Zakona obuhvaćene su biotečnosti te tečni naftni plin akcizom 0,15 KM po litri, odnosno kilogramu tečnog naftnog plina za puteve i 0,25 KM po litri, odnosno kilogramu tečnog naftnog plina za izgradnju autoputeva i za izgradnju i rekonstrukciju drugih puteva, od čega se 0,20 KM odnosi na izgradnju autoputeva, a 0,05 za izgradnju i rekonstrukciju drugih puteva. Nije naodmet napomenuti da se na sve to, dakle i na dodane akcize od 0,25 KM po litri, plaća PDV od 17 posto, koji na taj dio iznosi 6,8 feninga po litri ili za pun rezervoar od 50 litara 3,4 KM.
Pomenuti iznos povećanja od 0,25 KM, od 1. februara kada je počela naplata uplaćuje se na Jedinstveni račun Uprave za indirektno oporezivanje (UIO BiH) kod Centralne banke BiH, s time da raspodjela tog dijela putarine počne kada se entiteti i Brčko Distrikt, kao insititucionalni dijelovi države, dogovore o procentima raspodjele.
Predloženo je da to bude 59 posto Federaciji BiH, 39 posto Republici Srpskoj i dva procenta Brčko Distriktu BiH. Po tim procentima već godinama vrši se raspodjela prethodnih omjera putarine, od 0,15 KM za puteve i 0,10 KM za autoputeve, koja je prestala s važenjem 1. februarom 2017. godine.
GDJE JE ZAPELO
I kada se očekivalo da će sve to bezbolno proći, evo već šesti mjesec kako se akteri kojima pripada taj novac ne mogu dogovoriti o procentima raspodjele. Trenutno se isplaćuje samo 15 feninga akcize za puteve koji nisu sporni, dok ostali novac 0,20 KM za autoputeve i 0,05 KM za ostale puteve miruje u Centralnoj banci BiH. Za to vrijeme po nekim podacima na Jedinstvenom računu UIOBiH prikupljeno je više od 150 miliona konvertibilnih maraka, koje nisu u opticaju, a ako se tako nastavi do kraja godine moglo bi se naći gotovo 400 miliona KM za puteve i autoputeve koji nisu na raspolaganju.
Da iluzija bude veća, zbog povećanja putarine sa 0,25 na 0,40 KM po litri goriva, masovno je došlo do povećanja cijena ostalih proizvoda i usluga, što pokazuju statistički podaci. Cijene na benzinskim stanicama u junu ove godine, u odnosu na januar, u prosjeku su povećane za deset procenata, jer su naftaši masovno povećali i svoje marže (čitaj profite), a za 11,4 posto skočile su i cijene prevozničkih karata u javnom i međumjesnom sasobraćaju.
Istovremeno, rast cijena goriva odrazio se na povećanje cijena ostalih usluga, robe široke potrošnje, posebno prehrane i kozmetike, potom u ugostiteljstvu, na pijacama, tako da se u ovoj godini, za razliku od prethodnih, očekuje značajnija inflacija. Već s junom premašila je tri procenta.
Isto tako, za razliku od prethodnih perioda i nekih drugih slučajeva kada su opstrukcije uglavnom dolazile iz manjeg bh. entiteta, ovaj put s pomenutim procentima raspodjele novca od dijela putarine, nije se složila Federacija BiH, čiji čelni ljudi smatraju da su, jednostavno rečeno, zakinuti i da je dara prevršila mjeru.
To ne krije ni federalni premijer Fadil Novalić, koji podacima argumentira da se znatno više motornih goriva proda u većem bh. entitetu, te se na ovaj način, po navedenim procentima, vrši prelivanje javnih prihoda od naftnih derivata u Republiku Srpsku, pa i Brčko Distrikt, kome radio ne radio pripadaju dva procenta prihoda od putarine za puteve i autoputeve, iako nema ni metar savremenog kolovoza na svojoj teritoriji, niti mogu kao bivša općina da prave izdvojene autoputeve na svojoj teritoriji.
Kako ističu u federalnoj vlasti, sve analize pokazuju da se tokom svih ovih godina u Federaciji BiH veoma puno gubi na ovakvoj raspodjeli, u korist Republike Srpske, pa i Brčko distrikta. Neke procjene govore da se, od kada je uvedena raspodjela 59 plus 39 i plus dva posto, u druge dijelove zemlje prelilo oko milijardu KM!
Potežu se argumenti da se gotovo 70 posto cestovnog saobraćaja odvija na području Federacije BiH, što znači da je povećana i potrošnja naftnih derivata na koje su plaćene više cijene, a u kojim putarina učestvuje s približno 20 posto cijene, što je procentualno među najvišim iznosima u Evropi.
U Republici Srpskoj su, pak, iznenađeni ovakvim razvojem situacije. Tehnička pitanja i ustaljena praksa, poručuju, nisu trebali biti problem, ali ni oni za sada ne odstupaju od svojih 39 posto.
U Distriktu šute, njima itekako odgovara da imaju bilo kakvo učešće, kao dar s neba. A i prodaja raste, cijene goriva u Distriktu u prosjeku su za deset procenata niže nego u Federaciji BiH, u čemu ni Republika Srpska ne zaostaje. Čim se pređe entitetska crta cijene su barem za desetak feninga niže. Raspodjela novca po pomenutoj formuli traje više od 10 godina. U Federaciji BiH ističu da su samo prošle godine izgubili oko 600 miliona KM!
S nedostacima sistema upoznat je i Međunarodni monetarni fond, ali reakcije izostaju. Nezvanično, preko svega se svih ovih godina prelazilo kako Republika Srpska ne bi kasnila s vraćanjem pozamašnih kredita za izgradnju autoputa od Banja Luke do Doboja i Gradiške, koji su već premašili milijardu eura, a iz putarine na izlaznim rampama ne može se pokriti ni 10 prosto troškova kredita, čak ni tekuća održavanje modernih saobraćajnica, jer je dnevni protok ispod svih normi. Na autoputu od Prnjavora do petlje kod Doboja dnevno prođe svega dvije do tri hiljade vozila, a za prostu reprodukciju trebao bi biti bar desetak hiljada. Sve dok se ovaj autoput ne završi do petlje s banjalučkim i gradiškim dijelom, autoput do Doboja neće biti funkcionalan.
TAJNOVITA ŠUTNJA
Mada na svim stranama vlada tajnovita šutnja, naznake idu za tim da bi se vlasti u Federaciji BiH zadovoljile ako bi se njihovo učešće povećalo za pet procenata, na 64 posto, s kolikim procentom učestvuju i u raspodjeli PDV-a, a da učešće RS iznosi 34 posto, za približno dva procenta više nego što učestvuju u raspodjeli PDV-a, te da dva procenta ostanu za učešće Brčko Distrikta.
Kako kažu u Federaciji BiH, u pitanju je princip i promet koji se obavlja u ovom dijelu zemlje. Naglašavaju da se u federalnom dijelu obavi oko 70 posto prometa svih naftnih derivata koji se potroše u državi. Fadil Novalić, premijer Vlade Federacije BiH ističe da bi im novac dobro došao za evidentan zamah u cestogradnji, ali i da ovaj dio Bosne i Hercegovine ima sasvim dovoljno novca za sve budžetske potrebe, čak i da razmišljaju o oslobađanju poreskih obveznika od nekih dažbina.
O tome smo pisali u prošlom broju vašeg i našeg magazina, uz konstataciju ministrice finansija Jelke Miličević da su federalne kase pune i da su čak otkazane aprilske i majske emisije trezorskih zapisa, ali i sve aukcije vrijednosnih papira planirane za treći ovogodišnji kvartal. Tvrdi da imaju, što nesumnjivo raduje, sasvim dovoljno iz postojeće naplate i finansijske discipline poreskih obveznika, koja je evidentno u porastu.
Međutim, situacija u Republici Srpskoj znatno je dugačija. Budžeti su u dubokoj krizi tako da se čak posegnulo i za emisijom obveznica na međunarodnom tržištu kapitala. Na Bečkoj berzi prodata je emisija obveznica u vrijednosti 168,3 miliona KM, uz kamatnu stopu 4,75 posto, koje će uz glavnicu platiti ovaj entitet kada dospiju za naplatu. Kažu dobro su prošli, jer je bankarski novac u Bosni i Hercegovini nešto skuplji, čak i s kamatama višim od osam procenata.
No, da se vratimo akcizama, odnosno putarinama u cijeni naftnih derivata. Ako su svi nivoi vlasti u državi tako solventni kako kažu, postavlja se logično pitanje, zašto su toliko insistirali na povećanju akciza u cijeni naftnih derivata i izazvali lančana povećanja ostalih roba i usluga na tržištu, koje primanja najvećeg dijela stanovništava ne mogu pokriti, posebno penzionera i zaposlenih u realnom sektoru, industriji, uslugama i trgovini, čije su naknade za rad u prosjeku duplo niže nego u institucijama sistema i javnom sektoru. Evidentno, da je nešto drugo u pitanju, a na namicanje novca iz cijene motornih goriva za izgradnju infrastrukture, puteva i autoputeva.
Najverovatnije, u pitanju je otplata tranši kredita Međunarodnog monetarnog fonda i banaka koje su finansirale dosadašnju izgradnju nepunih 200 kilometara autoputeva, koji stižu na naplatu. Da je tako, evidentno je i iz ovogodišnjih budžeta, a i za iduće će sasvim sigurno biti tako. Više od dvije milijarde KM u devizama trebat će godišnje za kreditne rate, pa su se vlast i međunarodni jemci pobrinuli da na vrijeme namaknu novac.
Očito nisu računali na jednu sitnicu. Izborna je godina pa se mnogi brinu da se pokažu veći sveci od svetaca, trgujući do u beskraj mentalnim sklopom birača, nudeći im svoje prijedloge za rješenje problema, s porukom da će kada oni dođu na vlast teći med i mlijeko. U tom svjetu valjalo bi posmatrati i sve što se dešava oko povećanja putarine i pomenutim procentima raspodjele.
KO VOZI TAJ I PLAĆA
Pravilo koje je ozakonjeno u svakoj uređenoj državi nedvojbeno govori da ko vozi taj i plaća. Svugdje je cijena goriva s najmanje 50 posto i registracija vozila s određenim procentom opterećena održavanjem i izgradnjom saobraćajne infrastrukture. Ali su i jasno utvrđena pravila raspodjele tog novca na lokalne, regionalne i magistralne ceste, te standardi gdje će se i kako graditi autoputevi kao najsavremeniji oblici saobraćaja i glavne veze u međunarodnom putnom prometu.
Podrazumijeva se da je tako i u Bosni i Hercegovini. Nažalost, mi imamo situaciju kakvu imamo, da je i putna mreža podijeljena unutar države. Entiteti su potpuno samostalni šta će i kako graditi, pa i ostruirati! Najbolji primjer za to je put od Sarajeva i Istočnog Sarajeva do Trebevića. Tačno se zna gdje se prelazi granica entiteta, puna je rupa i izlokanog asfalta. Tako nam je sa svim cestama koje su omeđene unutrašnjim granicama.
Ako je već Parlamentarna skupština BiH usvojila Izmjene i dopune Zakona o akcizama i povećala putarinu, morala je usvojiti i procente raspodjele tog novca, a ne da se to prepustiti nižim novima vlasti, da se oko toga glože.
Sramota je za sve koji pretenduju na vlast u Bosni i Hercegovini da se novac izdvaja i stoji, a da se vozimo po sve lošijim saobraćajnicama, podijeljenim općinskim, kantonalnim i entitetskim međama. Stoga bi u najavljenoj raspravi u državnom Parlamentu bilo sasvim logično da se nađe i ovaj prijedlog.
Interesantno je, također, da se o nastalom talambasanju u i oko akciza, nijednom riječju nije oglasilo Fiskalno vijeće BiH i pomoglo rješavanju problema. Njega čine presjedavajući Vijeća ministara BiH, predsjednik Vlade Republike Srpske, premijer Federacije, ministar finansija i trezora BiH, ministar finansija RS i ministar finansija FBiH. Zar ovo tijelo smatra da to nije njihov problem!?
Isto tako, do kada će Uprava za indirektno oporezivanje dijeliti indirektne poreze prema procentima, ne samo u ovom slučaju, već i kada je u pitanju porez na dodanu vrijednost. Ako su uvedene fiskalne kase morao bi se do kraja izgraditi fiskalni sistem po kome će sredstva automatski ići prema pripadnosti, tamo gdje se ostvaruje promet, počev od dijela koji pripada općini i višim novima vlasti, kantonima odnosno regijama u Republici Srpskoj i entitetima.
Državna administracija je, nažalost, potpuno razvlašćena kada su u pitanju porezi. Njoj pripada onoliko koliko joj daju Distrikt i entiteti. Nije isključeno da i ona ostane bez sredstava ako se oko procenata posvađaju finansijeri.
I na kraju, ne možemo se oteti utisku, kako je izjavio jedan političar, da je sve što se dešava oko putarine i usvojenih izmjena i dopuna Zakona o akcizama neka vrsta trgovine aktuelne vlasti o političkoj moći entiteta. Hoće li se Zakon o akcizama povlačiti sve do oktobarskih izbora, ostaje da se vidi.*
