Kada su u pitanju nezaposlene osobe koje traže posao, najbitniji kriterijum pri izboru kompanije za koju će raditi je novac, odnosno visina primanja. Kod zaposlenih osoba koje žele da mijenjaju firmu, najbitniji kriterijum su međuljudski odnosi, a odmah uz njih i priznanje za obavljeni rad, dok je plata tek na četvrtom mjestu.
Interesantno istraživanje nedavno je urađeno u Srbiji sprovela ga je stranica Poslovi.infostud.com, a realizovano je tokom ovogodišnjeg VIII regionalnog onlajn sajma zapošljavanja i obrazovanja “Virtuelni dani karijera i znanja 2017“, koji je održan od 11. do 18. oktobra.
U istraživanju je učestvovalo 393 osobe, od čega je 57,5 posto nezaposlenih, 31,3 posto imaju posao, dok 11,2 posto ispitanika se i dalje školuje.
Nezaposleni poslove traže preko sprecijalizovanih stranica za zapošljavanje
Većini nezaposlenih ispitanika (51,3 posto) nije bitno da li će zaposlenje naći u struci za koju su obučeni, ili van nje, a presudan kriterijum prilikom izbora radnog mjesta im je novac, odnosno visina primanja. Isto tako, bitnije stavke su im i radno vrijeme, sigurnost posla, kao i mogućnost profesionalnog usavršavanja i napredovanja.
Smatraju i da su za dobijanje posla podjednako važni znanja i vještine koje posjeduju, kao i radno iskustvo, a potom dolaze sreća, preporuka, veza i formalno obrazovanje.
Gotovo svi nezaposleni ispitanici su spremni na volontiranje kod određenog poslodavca, ukoliko bi postojala mogućnost stalnog zaposlenja. Njih 40 posto bi bilo spremno da volontira do mjesec dana, 30 posto do tri meseca, a 11,5 posto čak i do godinu dana.
Najveći broj nezaposlenih ispitanika su istakli da po završetku školovanja nisu uspjeli da nađu prvi posao (31 posto), dok nešto više od četvrtine ističe da su radili na određeno, ali da im je istekao ugovor, koji nakon toga nije produžen. Najviše traže poslove preko specijalizovanih stranica za zapošljavanje, zatim preko porodice i prijatelja, Nacionalne službe za zapošljavanje i društvenih mreža. Kada je u pitanju učestalost konkurisanja na oglase za posao, najviše (28 posto) ih se prijavilo na 11-30 oglasa za posao, 16 posto na šest do 10, 13 posto na do 5 oglasa, 12 posto na 31 do 50 konkursa, dok su se preostali prijavili na 50 do 100 potencijalnih poslova.
Najveći broj zaposlenih ispitanika koji su popunili istraživanje, njih 49 posto, rade u privatnim kompanijama pretežno u domaćem vlasništvu, 25 posto rade kod stranih privatnika, dok su ostali kompanijama u pretežno državnom vlasništvu, odnosno državnim ili stranim institucijama.
Skoro dvije trećine, tačnije 63 posto ispitanika koji imaju posao, istaklo je da planiraju da ga promjene u narednih godinu dana, 18 posto bi to učinilo samo ako budu prisiljeni, dok ostatak ne razmišlja o promeni posla. Skoro dvije trećine ispitanih ne očekuju povišicu ili napredovanje do kraja ove godine, ali približno isti procenat se isto tako ni ne plaši za svoje radno mjesto i smatraju ga stabilnim.
Nešto više od 30 posto ispitanika bi najviše voljeli da rade u firmi čiji su oni sami vlasnik, gotovo identičan broj bi radio u kompaniji u stranom vlasništvu, dok se za domaću kompaniju izjasnilo svega 12 posto ispitanika.
Najvažniji kriterijumi na radnom mjestu su im međuljudski odnosi (33 posto), zatim priznanje za obavljen rad (30 posto), dinamičnost posla (14 posto), plata je tek na četvrtom mjestu (12 posto), dok su ostali naveli neke druge kriterijume.
Ključnim stavkama, slično kao i nezaposleni, prilikom dobijanja posla, smatraju znanja i vještine, radno iskustvo i vezu.
Mladi, po završetku školovanja, najčešće očekuju da će posao dobiti u roku od tri mjeseca
Interesantno je da mladi ispitanici, koji se još školuju, imaju slične kriterijume kao zaposleni, kada su u pitanju najvažnije stavke na radnom estu. Na prvom mjestu su im međuljudski odnosi (48 posto), priznanje za obavljen rad (20 posto), dinamičnost posla (19 posto), dok je plata tek na četvrtom mjestu (11 posto).
Znanja i vještine, iskustvo, formalno obrazovanje i vezu smatraju presudnim kriterijumima za dobijanje posla, a najbolji period za traženje posla im je odmah nakon završetka školovanja.
Dvije trećine ispitanika je naglasilo da imaju neke ideje šta bi željeli da rade po završetku školovanja, ali da nisu 100 posto sigurni, dok jedna trećina tačno zna šta bi željeli da rade.
Svoje troškove u toku školovanja najčešće podmiruju novcem koji dobijaju od roditelja ili drugih članova porodice, a ono što je bitno istaći je i da nešto više od trećine ispitanika radi honorarne poslove kako bi „pojačali“ džeparac.
