Rodna razlika u plaćama može izgledati kao individualni problem – da muškarac jednostavno zarađuje više od žene zbog zasluga, iskustva ili nekog drugog legitimnog faktora – dok ne pogledate podatke. Rodni jaz u plaćama javlja se širom svijeta i u gotovo svim industrijama i profesijama, bez obzira na objektivne faktore koji bi trebali uticati na prihod, prema podacima Svjetskog ekonomskog foruma (WEF).
Na globalnom nivou, žene u prosjeku zarađuju samo 68 posto plaće koju zarade muškarci za isti posao, a samo 40 posto u prosjeku u zemljama s najmanjim rodnim paritetom, napominje WEF. Muškarci ljekari u Sjedinjenim Američkim Državama zarade dva miliona dolara više od svojih kolegica tokom 40 godina karijere. Razlika od 25 posto u plaćama, otkrivena u izvještaju o zdravstvenim poslovima, odnosi se na specijalnost, radno vrijeme, lokaciju i godine iskustva.
Mali napredak
Istraživači iz RAND Corporation, ljekarske mreže Doximity i američkih medicinskih škola analizirali su podatke iz Doximityja za više od 80.000 ljekara s punim radnim vremenom od 2014. do 2019. godine.
“Ovo su neki od najobrazovanijih pojedinaca u cijelom svijetu, a mi još uvijek uočavamo ogroman jaz u plaćama između žena i muškaraca. To bi posebno trebalo biti zabrinjavajuće za pacijente i zdravstveni sistem u cjelini”, kazao je dr. Christopher Whaley, vodeći autor studije i zdravstveni ekonomista u RAND Corporation.
Slični problemi preovladavaju u Velikoj Britaniji. Godine 2020. Ministarstvo zdravstva i socijalne zaštite (DHSC) objavilo je izvještaj Popravi jaz: Nezavisni pregled rodne razlike u plaćama u medicini u kojem je otkrilo da bolničke doktorice u Engleskoj zarađuju 18,9 posto manje od muškaraca. Doktorice opće prakse zarađuju 15,3 posto manje, a žene klinički akademici 11,9 posto manje od muškaraca. Poređenje se zasniva na ekvivalentu punog radnog vremena.
Prema pregledu, jaz u plaćama nastaje zbog nedovoljne zastupljenosti žena na najplaćenijim pozicijama, međutim, u Izvještaju se napominje da čak i nakon prilagođavanja starosti, radnog staža i drugih faktora, razlika u plaćama među spolovima ostaje.
Medscapeov Izvještaj o plaćama i zadovoljstvu liječnika u Velikoj Britaniji za 2021. otkrio je da je rodna razlika u plaćama između doktorica i doktora bila 35.000 funti 2020. godine, dok je 2018. godine iznosila 32.000 funti. Između muških i ženskih specijalista, jaz je bio 41 posto što znači da muški stručnjaci zarađuju 34.000 funti više godišnje. U Brazilu, doktorice primarne zdravstvene zaštite zarađuju 38.000 dolara godišnje, dok doktori zarađuju 49.000 dolara, prema međunarodnom istraživanju koje je sproveo Medscape 2020.godine. U Njemačkoj doktorice zarađuju 157.000 dolara, a doktori 189.000 dolara godišnje.
Međutim, nije ovakva situacija samo u zdravstvu. Žene u gotovo svim profesijama, od medicinskih sestara preko prosvjetnih radnica, do softverskog inžinjeringa, zarađuju manje od muškaraca. Na primjer ženske zvijezde u seriji Teorija velikog praska, navodno su zaradile petinu onoga što su njihove muške kolege zaradile prije nego što su saznale i zatražile jednake plaće.
Rodni jaz u plaćama nije doživio velike promjene u proteklih 25 godina kada se uzme u obzir povećanje obrazovanja žena, navodi se u izvještaju Instituta za fiskalne studije (IFS). U izvještaju se navodi da je povećanje minimalne plaće pomoglo da se zatvori jaz za manje plaćene poslove. Ali sličnog napretka nije bilo za fakultetski obrazovane žene kod kojih se razlika u plaćama po satu uopće nije pomjerila. Istraživanje, koje je provedeno za IFS Deaton Review of Inequalities, mjerilo je razlike u zaradama spolova na tri različite margine; zaposlenosti, radnih sati i plaća.
Autori su otkrili da radno sposobne žene rade više od 50 sati mjesečno neplaćenog posla od muškaraca, te da se rodne razlike u zapošljavanju i satima značajno povećavaju odmah nakon roditeljstva. Istraživači sugeriraju da je razlog bilo kakvog napretka u uklanjanju jaza u rodnim zaradama samo zbog povećanja nivoa obrazovanja žena. Prosječna radno sposobna žena u Ujedinjenom Kraljevstvu zarađivala je 40 posto manje od svog muškog kolege u 2019. godini. Iako je ovo poboljšanje u odnosu na jaz od 53 posto sredinom 1990-ih, veliki dio smanjenja jaza se svodi na povećanje obrazovanja za žene, pokazalo je istraživanje.
„Pad u razlikama u plaćama među spolovima stoga izgleda “posebno skroman” kada se uzme u obzir rastuće obrazovanje žena,“ objasnila je Alison Andrew, viša istraživačka ekonomistkinja u IFS-u i autorica izvještaja.
Autori su tvrdili da godine reformi politika nisu uspjele stvoriti “koherentan” skup poticaja za jednake odgovornosti između muškaraca i žena.
Istraživači su trenutne politike nazvali “neadekvatnim” jer “implicitno prihvataju tradicionalne rodne norme”, uzimajući kao normu da su žene zadužene za brigu o djeci, za što su rekli da društvo drži “zarobljeno u lošoj ravnoteži”.
Dr. Grace Lordan, osnivačica Inicijative za inkluziju na Londonskoj školi ekonomije, rekla je da nije iznenađena ovim rezultatima.
„Čak i kada muškarci i žene biraju ista zanimanja, žene su manje plaćene i nagrađene tako da vlade trebaju insistirati na napretku kompanija“, rekla je Lordan.
Iako su žene sada obrazovanije od svojih muških kolega, autorica izvještaja i zamjenica direktora istraživanja u IFS-u, Monica Costa-Dias rekla je da u posljednjih četvrt stoljeća nije bilo “skoro nikakvog napretka” u pogledu rodnih razlika u plaćenom radu.
“Ogromne rodne razlike ostaju u pogledu zapošljavanja, radnog vremena i plaća. Čini se malo vjerovatnim da se možemo osloniti na to da će žene postati sve obrazovanije kako bismo popunili postojeće praznine “, rekla je Costa-Dias.
Mijenjanje zakona i svijesti
Prema trenutnoj stopi napretka, procjenjuje se da će biti potrebno oko 257 godina da se zatvori jaz i postigne jednaka plaća širom svijeta, utvrdio je WEF. A pandemija COVID-19 pogoršala je stvari neproporcionalno utičući na žene u ekonomskoj sferi. Zapravo, istraživanja sugeriraju da će se razlika u plaćama među spolovima povećati za pet posto zbog pandemije.
„Postizanje stvarne rodne ravnopravnosti, u zakonu, u praksi, u kući i u privredi, je izazov s kojim se ova generacija mora suočiti. Da bi se postigli globalni ciljevi UN-a i da bi se iskoristile prednosti pravednijeg svijeta, društvo treba staviti više vrijednosti iza talenata i doprinosa žena i djevojčica“, kazao je Aaron Holtz, direktor za rodnu ravnopravnost i inkluziju u Global CItizen-u.
Većina zemalja širom svijeta ima zakone koji osiguravaju jednaku plaću za jednak rad — ali se ti zakoni ne provode uvijek na odgovarajući način. U međuvremenu, zakonski zahtjev za jednakost je samo dio pitanja. Rodni jaz u plaćama je sistemski: on odražava široko rasprostranjenu mizoginiju koja se javlja u patrijarhalnim društvima u kojima se doprinosi muškaraca vrednuju više od doprinosa žena, čak i kada ispunjavaju istu ulogu, zajedno s kulturnom normom koja usmjerava žene i djevojčice prema niže plaćenim i manje vrijednim zanimanjima. Ova mizoginija negativno utiče na pojedince i njihove zajednice i može imati direktan uticaj na mnoga važna područja života, uključujući obrazovne rezultate, pristup zdravstvenim i socijalnim uslugama, te političku inkluziju i zastupljenost.
Rodni jaz u plaćama je manifestacija rodne nepravde i igra ulogu u potkopavanju širih napora na postizanju rodne ravnopravnosti. Često onemogućava žene da ostvare ekonomsku sigurnost i nezavisnost, na primjer, može ograničiti njihovu sposobnost i sposobnost njihovih porodica da se izvuku iz siromaštva, te ometa sposobnost žena i djevojčica da u potpunosti i ravnopravno učestvuju u privredi i širem društvu.
Nije samo nejednakost u plaćama problem. U nedostatku jake zaštite radnika, uključujući roditeljsko i porodično odsustvo, zaposlene žene se često suočavaju s onim što je poznato kao „ kazna za trudnoću“. To može varirati od toga da dobiju otkaz ili propuste unapređenje zbog trudnoće, žrtve su diskriminacije ili nedostatka mogućnosti tokom trudnoće, suočavaju se sa poteškoćama u ponovnom ulasku u radnu snagu nakon porođaja.
Nadalje, žene širom svijeta su još uvijek suočene s nesrazmjernim udjelom neplaćene njege i rada u kući, kao što su odgoj djece i obaveze u domaćinstvu – sistemski problemi koji dovode do nižeg potencijala zarade za žene jer ih sprečava da se fokusiraju na svoju karijeru sa istom pažnjom kao i muškarci. U mnogim zemljama žene su obeshrabrene da uđu u radnu snagu i zabranjeno im je da rade u određenim profesijama.
Tokom proteklih 25 godina, istraživači IFS su otkrili da povećanje sati plaćenog rada žena nije nadoknađeno smanjenjem njihovog neplaćenog rada.
“Ambiciozne vladine politike koje se bave praktičnim i finansijskim poticajima porodicama koje dijele posao na ravnopravniji način omogućile bi transformativne promjene”, objasnila je Andrew.
Godine 2020., Švicarska je usvojila zakon koji nalaže da novopečeni očevi koriste roditeljsko odsustvo u nastojanju da se omogući rodna ravnopravnost. Činjenica da je roditeljsko odsustvo još uvijek usmjereno na žene i da dodatni troškovi brige o djeci uz subvencije nisu uvijek praktični za žene koje rade duže od osam sati, taj jaz pogoršava, smatraju autori Izvještaja.
„Švicarski model zaista može promijeniti društvene norme i pokazati da žene i muškarci mogu koristiti porodiljsko odnosno roditeljsko odsustvo veoma uspješno“, naglasila je Lordan.
Istraživanje IFS-a je također otkrilo da rodne uloge izgledaju u velikoj mjeri nepovezane s potencijalom zarade – s tim da majke koje zarađuju više od svojih muških partnera imaju veću vjerovatnoću da smanje sate rada u godinama nakon porođaja.
Prema nalazima, veći procenat žena zaposlenih na nepuno radno vrijeme također doprinosi manjem rastu plaća i napredovanju u karijeri. Istraživanje je također pokazalo da su samohrane majke posebno ranjive na siromaštvo – pokazujući uticaj rodnih razlika u plaćenom i neplaćenom radu.
Posljednjih godina, rodna razlika u plaćama izazvala je žestoku javnu debatu. Američka ženska fudbalska reprezentacija tražila je plaću uporedivu sa njihovim muškim kolegama. Holivudske glumice pozvale su na okončanje velikih razlika u plaćama, a novinari institucija poput BBC- a otkrili su očigledne razlike u plaćama. Također, organizacije koje predvode žene zalažu se za pravičnost u plaćama. U Velikoj Britaniji, kampanja #MeTooPay pokrenuta je u oktobru 2019. godine s ciljem postizanja pravednost u plaćama nakon što je u medijima objavljena priča o bankarici koja je plaćena znatno manje od svojih muških kolega.
Dok rodna razlika u plaćama utiče na sve žene, žene iz historijski marginalizovanih grupa su posebno pogođene. U SAD-u su crnkinje i latinoamerikanke uglavnom manje plaćene od bjelkinja i azijskih žena, a žene sa invaliditetom su često plaćene samo dijelić onoga što zarađuju njihove vršnjakinje i imaju ograničene mogućnosti zapošljavanja.
Napori za rješavanje ovih razlika u plaćama fokusirani su na nekoliko ključnih oblasti. Najprije, zakoni koji propisuju jednakost u plaćama mogu efikasno iskorijeniti razlike u plaćama i osigurati da postoje bolji okviri za postizanje veće jednakosti na radnom mjestu. Kako zemlje izlaze iz pandemije, planovi ekonomskog oporavka mogu se izraditi na načine koji podržavaju žene. Dopunjujući zakonsku reformu, aktivisti širom svijeta pokušavaju natjerati kompanije da se dobrovoljno obavežu na jednaka plaćanje – obećanje koje su do sada dale desetine kompanija u SAD-u.
Zapošljavanje i promoviranje žena na rukovodeće uloge u kompanijama također pomaže u smanjenju rodnog jaza u plaćama, jer omogućava ženama da utiču na korporativnu kulturu i donošenje odluka, uključujući direktan uticaj na platne razrede i širu jednakost. Na sistemskom nivou, inicijative koje podstiču žene da se bave određenim poslovima nudeći mentorstvo i savjetovanje, mogu donijeti veću zastupljenost u oblastima koje su bolje plaćene. Istraživanja pokazuju da se djevojčice od ranog uzrasta direktno ili indirektno udaljavaju od određenih karijernih staza, na primjer obeshrabrenjem da se bave naukom, tehnologijom, inžinjerstvom ili matematikom (STEM) od osnovne škole nadalje.
Drugi način da se promovira pravičnost u plaćama je kroz mjere transparentnosti prihoda unutar kompanija i među industrijama. Ako žene imaju pristup informacijama o plaćama svojih kolega, mogu bolje pregovarati o početnoj plaći i povišicama. Transparentnost prihoda također poziva kompanije na odgovornost naglašavajući nepravedne i seksističke prakse.
Prekidanje rodnog jaza u plaćama znači osigurati da žene i muškarci budu pošteno i pravedno plaćeni za posao koji obavljaju. Ali, poboljšanje prava žena i djevojčica također rješava brojne korijenske uzroke ekstremnog siromaštva i nejednakosti na globalnom nivou. Poboljšanje rodne ravnopravnosti bi zauzvrat pomoglo u stvarima kao što su poboljšanje zdravlja žena, okončanje nasilja u porodici, poticanje poduzetništva žena i još mnogo toga. Kada žene postignu finansijsku sigurnost, njihovi životi, prilike i mogućnosti se poboljšavaju – kao i životi njihovih porodica, njihovih zajednica i njihovih društava.
Bugarska najbolja zemlja u Evropi za žene da rade
Reboot Online je uporedio 30 evropskih zemalja o bitnim faktorima za unapređenje profesionalnih ambicija žena, uključujući pristup vodećim pozicijama, politiku porodiljskog odsustva i rodnu razliku u plaćama. Bugarska je bila na prvom mjestu sa 236,6 bodova od ukupno 300. Utvrđeno je da ova zemlja ima najbolju politiku porodiljskog odsustva, koja omogućava ženama da uzmu minimalno 58,6 sedmica odmora uz 90 posto plaće. Hrvatska je zauzela drugo mjesto, sa visokim rezultatom i na ekonomskim prilikama i na porodiljskom odsustvu. Slijede Estonija, Norveška i Slovačka. Turska je zauzela najniže rangiranje, dijelom i zbog toga što je postigla najgore rezultate u pogledu nejednakosti plaća. Nizak rezultat Portugala je uglavnom zbog toga što ima najkraći minimalni period porodiljskog odsustva na svijetu – šest sedmica.
O projektu koji realizira Business Magazine u saradnji sa UniCredit Bank
Žene u biznisu su dugo bile izuzetak, nikada pravilo, no, vrijeme i cjelokupan napredak čovječanstva polako, ali sigurno pomiče granice koje su uglavnom rezultat izuzetno jakih predrasuda protiv kojih se generalno najteže boriti. Boriti se u dokazivanju da znaju, žele i na koncu mogu realizirati svoje snove čak i kada to izgleda preteško, stalno je „stanje“ u kojem se nalaze žene diljem svijeta, pa i u Bosni i Hercegovini. Kada se čitaju suhoparne brojke, koje daju rezutati raznih globalnih analiza koje obuhvataju i našu zemlju, skoro da se nije teško obeshrabiti. Ipak, u svakodnevnom radnom okruženju žena je sve više, pozicija koje zauzmaju, također, su sve više i značajnije no negdje se ipak zapaža da napredovanje do vrha, ide teže nego bi trebalo. Činjenica je da su se neke kompanije ohrabrile dati priliku i na najviše liderske pozicije imenovale žene, priznajući im na taj način sav dotadašnji trud, svo njihovo znanje i sve njihove sposobnosti kojima raspolažu. No, dug put je još pred svima nama u namjeri da postanemo društvo u kojem će biti normalno da je žena aktivan član poslovne zajednice čije se znanje i rad adekvatno valorizira u svakom segmentu. Business magazine u saradnji sa Unicredit Bank stoga pokreće projekat One prave razliku čiji je cilj ukazati na žene koje nisu ustuknule unatoč svim vrstama prepreka koje je jedno društvo poput bosanskohercegovačkog, stavljalo i stavlja pred njih. Na taj način želimo odati priznanje njihovoj borbi da neke buduće generacije dobiju priliku živjeti i raditi u društvu koje ne prepoznaje rodne razlike i koje podjednako cijeni uspjeh neovisno o spolu.
