Nakon maratonskog samita koji je razotkrio brojna neslaganja među šefovima 28 država članica, lideri zemalja Evropske unije imenovali su njemačku ministricu odbrane Ursulu von der Leyen za predsjednicu Evropske komisije – premda je favorit bio Frans Timmermans – čime je bliska saradnica njemačke kancelarke Angele Merkel postala i prva žena predložena za ovu funkciju. Za predsjednicu Evropske centralne banke, koju je dosad vodio Mario Draghi, izabrana je predsjednica Međunarodnog monetarnog fonda Christine Lagarde, za predsjednika Evropskog vijeća belgijski premijer Charles Michel, a Josep Borrell će na mjestu Visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku zamijeniti Federicu Mogherini. Prema izboru Evropskog parlamenta, na mjesto novog predsjednika doći će David-Maria Sassoli.
Lideri zemalja Evropske unije, od kojih samo pet čine žene, imali su zadatak da predlože nove ljude za ključne funkcije u Evropskoj uniji. EU lideri na kraju nisu uspjeli imenovati niti jednog istočnoevropskog političara ili političarku na bilo koju od pet funkcija, premda su težili geografskoj, političkoj i rodnoj izbalansiranosti. No, uspjeli su u tome da prvi put na dvije važne funkcije imenuju žene.
„Vjerujemo da je ovo dobra skupina ljudi koje smo nominovali. Dobra je stvar da će se prvi put žena naći [na poziciji predsjednice Evropske komisije], pozdravljam to“, izjavila je Angela Merkel za medije nakon sastanka na kojem je Von Der Leyer izabrana kao kompromisno rješenje.
Izbor Von Der Leyer i Lagarde na ovim funkcijama prekida više od šest decenija dugu mušku dominaciju na vrhu institucija Evropske unije, piše Guardian. Šezdesetogodišnja konzervativka bliska Angeli Merkel na poziciji će zamijeniti Jean-Claude Junckera, dok će se nekadašnja ministrica finansija Francuske preseliti u Frankfurt i služiti kao prva predsjednica Evropske centralne banke. Donald Tusk, odlazeći predsjednik Evropskog vijeća, izjavio je nakon maratonskih pregovora da je „iznimno sretan zbog ovakvog izbora.“ „Naposlijetku, Evropa je žena. Mislim da je vrijedilo čekati na ovakav rezultat.“ Tusk je dodao i da novi lideri neće pristajati na ustupke u pregovorima o Brexitu, a francuski predsjednik Emmanuel Macron je dodao da se EU „ne treba plašiti Brexita bez dogovora“.
Od ginekologinje do novinara
Članica njemačke Kršćansko-demokratske unije (CDU) Von Der Leyer rođena je u Briselu, a studirala na London School of Economics. Naposljetku je diplomirala medicinu i specijalizirala ginekologiju, a u politiku je ušla tek u svojim četrdesetima. Danas je, kako pokazuju ispitivanja javnog mnijenja, među najpopularnijim njemačkim političarima, a zaslužna je za poboljšanje uslova za porodiljski i roditeljski dopust za koje se izborila kao ministrica za porodična pitanja. Na svojoj najrecentnijoj funkciji u njemačkoj vladi radila je na povećanju budžeta za njemačku vojsku. Po pitanju Brexita u potpunosti je podržala poziciju Evropske komisije o granici sa Sjevernom Irskom i kritikovala „prazna obećanja“ onih koji su se zalagali za izlazak Velike Britanije iz Evropske unije.
„Uvjerena Evropljanka“, Von Der Leyer je zagovornica čvršćih euroatlantskih veza, a na međunarodnom planu može se očekivati njeno zalaganje za multilateralizam i diplomatiju, piše Euractiv. Zanimljivo je da imenovanje Von Der Leyen za njemačku ministricu odbrane, slično kao i kod nominacije za važnu funkciju Evropske unije, te 2013. godine iznenadilo mnoge, a uslijedilo je nakon višemjesečnih koalicionih pregovora. Čitava politička karijera Ursule von der Leyer, zapravo, priča je o tihom rastu u kojoj je većina očekivala da će se nakon funkcije ministrice za porodična pitanja vratiti u anonimnost stranačkih funkcija Kršćansko-demokratske unije Angele Merkel u kojoj je od ’90-ih. Oštre kritike u posljednje vrijeme trpi zbog ignoriranja desničarskih tendencija u redovima njemačke vojske.
Novi predsjednik Evropskog parlamenta, Italijan David Sassoli široj javnosti je nepoznat političar. Rođen je u Firenci prije 63 godine, a nakon što je diplomirao na Fakultetu političkih nauka u rodnom gradu, radio je kao novinar u lokalnim novinama, da bi se kasnije zaposlio u rimskoj redakciji lista Il Giorno. Sedamnaest godina proveo je na različitim televizijama, a 2009. je ušao u politiku i našao se na listi Demokratske stranke, te s više od 400.000 glasova izabran u Evropski parlament. Kasnije se kandidovao i za gradonačelnika Rima, ali je završio kao drugoplasirani. U jeku kritika na račun Italije da kriminalizira humanitarnu pomoć migrantima, Sassoli je novinarima rekao da „vrata Evropskog parlamenta ostaju otvorena humanitarnim organizacijama“, te da na dijalogu treba dodatno raditi, ali i da se zalaže za izmjene Dublinskog sporazuma.
Javnosti poznatiji svakako je Charles Michel, sin poznatog belgijskog političara i advokat koji je 2014, sa samo 38 godina, postao najmlađi premijer Belgije od 1845. godine. Michel je vođa liberalne političke stranke Mouvement Reformateur (MR) koja predstavlja belgijsko frankofono stanovništvo. Bio je jedan od prvih evropskih političara koji je kritikovao podijeljenost Evropske unije po pitanju migracija, te činjenicu da neke države članice ne žele prihvatiti migrante, a na pitanju migracija slomila se i njegova premijerska funkcija: ostavku je podnio nakon što njegova vlada nije dobila podršku za Marakeški sporazum Ujedinjenih naroda. Donald Tusk je za Michela ocijenio da će, budući da ima „puno iskustva u mirenju nezgrapnih koalicija, biti idealan za stvaranje konsenzusa među državama članicama“, piše Euractiv.
Najiskusniji u evropskim poslovima u novoj petorki zasigurno je Josep Borrell, trenutni ministar vanjskih poslova u socijalističkoj vladi Španije, koji je služio kao predsjednik Evropskog parlamenta između 2004. i 2007. godine. Sedamdesetdvogodišnji socijalista studirao je aeronautiku u Madridu, a potom i matematiku i ekonomiju na Stanfordu. U španskoj i evropskoj politici prisutan od ’70-ih godina, kao ministar javnih radova bio je zadužen za velike infrastrukturne projekte u Španiji. Premda rođen u Kataloniji, Borrell se protivi ideji katalonske nezavisnosti. Nakon što u novembru dođe na poziciju Visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku, Borrell će se vjerovatno najprije pozabaviti iranskim nuklearnim sporazumom i utvrđivanjem veza sa zemljama poput Maroka, piše Deutche Welle.
Financial Times podsjeća da je Španac poznat po svojim oštrim komentarima te je, recimo, vanjsku politiku Evropske unije nazivao „dolinom suza“ budući da ima „vrlo malo kapaciteta da utiče na svjetske događaje“, Rusiju je ocijenio kao „starog neprijatelja“, a kritike je uputio i na račun „kaubojskog“ pristupa američkog predsjednika Donalda Trumpa Venecueli. Ocijenio je i da su SAD nezavisnost postigle „praktično bez historije“, „osim što su ubili Indijance“. No, prema mišljenju Marca Pierinija, nekadašnjeg diplomate Evropske unije, radi se o iskusnom i hrabrom političaru koji će svoje umijeće moći dokazati i na primjerima tenzija između Srbije i Kosova, odnosa Evropske unije s Kinom na polju digitalne sigurnosti i pristupa tržištu za evropske kompanije te odnosa EU i Amerike.
Kvalificirana za poziciju
Jednako iskusna je Christine Lagarde, šezdesettrogodišnja šefica Međunarodnog monetarnog fonda, prva žena imenovana na tu poziciju u Washingtonu, prva žena koja je služila kao ministrica finansija u nekoj od članica zemalja G8, a uskoro i prva žena na čelu Evropske centralne banke. Većina analitičara slaže se da je francuska advokatica kvalifikovana za poziciju šefice Evropske centralne banke zahvaljujući svojim prethodnim radnim mjestima, premda nije profesionalna ekonomistkinja. U MMF-u, Lagarde je iskusila uticaj dužničke krize u eurozoni, bavila se velikim rizicima na tržištima u razvoju, te reperkusijama trgovinskog rata između Amerike i Kine te se nije umorila upozoravajući da trgovinske razmirice stavljaju globalni rast pod rizik i pozivanja nacija širom svijeta da sarađuju u trgovinskim pitanjima.
Nakon što dođe na novo radno mjesto, Lagarde će pronaći eurozonu koja se još nije riješila ovisnosti o velikom fiskalnom stimulansu. Velika promjena u monetarnoj politici nije izvjesna, piše Deutche Welle. Investitori Lagarde ocjenjuju kao nekoga ko dijeli Draghijev ukus za agresivne i inovativne politike, a podršku su joj iskazali ministri finansija Evropske unije. Lagarde nije poznata kao ljubiteljica pretjerane ovisnosti o monetarnim politikama. Umjesto toga, često je pozivala članice eurozone da urade zadaću i pripreme fondove koji će ih zaštititi od buduće potencijalne velike finansijske krize. Lagarde se zalaže za otpornije i produktivnije ekonomije, naglašavajući da se to može postići samo implementacijom strukturalnih reformi te se očekuje da će iz Frankfurta upozoravati na iste probleme.
