Dividenda, odnosno dio dobiti koju kompanija isplaćuje svojim dioničarima, predstavlja glavni motiv za investiranje u dionice kada je riječ o malim ulagačima nesklonih riziku u vidu kupovine te vrste vrijednosnih papira i njihovog čuvanja dok im tržišna vrijednost ne poraste do nivoa koji osigurava solidnu zaradu od prodaje. Investitorska logika tu je sasvim jednostavna i zasnovana na taktici “bolje vrabac u ruci, nego golub na grani“, s tim što taj vrabac često može biti i svojevrsna zlatna koka ukoliko se radi o dionicama neke od tržišno stabilnih kompanija čija profitabilnost je praktično neupitna i posjedovanje čijih dionica garantira ulagaču dugoročan izvor dodatnih prihoda kojima, između ostalog, može kontinuirano obogaćivati i svoj dioničarski portfolio.
Naravno, navedeni idealni scenarij nije baš uvijek ostvariv u praksi, prvenstveno zbog činjenice da kompanije nigdje u svijetu nisu zakonski dužne isplaćivati dividendu, već je to stvar njihove dobre volje, odnosno poslovne stretegije većinskih vlasnika, pa tako, recimo, čak ni Facebook, Amazon ili Google, čiji godišnji profiti se mjere milijardama dolara, tu zaradu ne dijele dioničarima, već je reinvestiraju u svoj dalji razvoj.
S druge strane, pak, postoje i kompanije svjesnije od drugih da isplatom i povećavanjem dividendi ubijaju dvije muhe, budući da rast dividende neminovno prati i rast tržišne vrijednosti dionica, te u skladu s tim godinama, pa čak i decenijama, u kontinuitetu na taj način raspoređuju dio svoje dobiti. Bonitetska kuća Standard & Poor’s još od 2005. godine objavljuje čak i listu takozvanih aristokrata dividendi, koji imaju i svoj poseban berzanski indeks, na kojoj su kompanije koje najmanje četvrt stoljeća uspijevaju ne samo isplaćivati nego i neprekidno povećavati dividende. Trenutno najveći aristrokrat dividendi na svijetu je kompanija Dover, koja svoje dioničare podjelom dobiti raduje već 63 godine u nizu, a slijede je Emerson Electric, Genuine Parts i Procter&Gamble sa po 62 godine kontinuiteta isplate dividendi, 3M (60 godina), Cincinnati Financial (58), Coca-Cola, Johnson&Johnson i Lowe’s Companies (po 56), Colgate-Palmolive (55)…
Rijetki izuzeci
Ne treba biti poseban finansijski znalac pa pogoditi da je u Bosni i Hercegovini daleko zastupljenija prvonavedena opcija koja podrazumijeva zadržavanje dobiti, bez primisli o isplati dividende. U prošloj godini, na isplaćivanje dividendi odlučila se tek nekolicina od blizu 800 dioničarskih društava koja kotiraju na dvjema bosanskohercegovačkim berzama.
Od 260 kompanija čijim dionicama se trguje na Sarajevskoj berzi (SASE), doslovno na prste mogu se prebrojati one koje su u 2018. donijele odluke o isplati dividende. Među rijetkim izuzecima su Elektroprivreda BiH – koja je svojim dioničarima iz akumulirane dobiti isplatila dividendu u ukupnom iznosu od 69.714.094,75 KM, odnosno 2,21 KM po dionici, Bosnalijek – koji je na osnovu dividende ostvarene po Godišnjem izvještaju o poslovanju Društva za 2017. godinu dioničarima isplatio 0,52 KM po dionici, kao i UnicreditBank (ukupno 67.705.602,70 KM dividende iz zadržane dobiti), Raiffeisen bank BiH (56.621.016,36 KM ili 57,27 KM po dionici iz zadržane dobiti)…
“Generalno, relativno mali broj kompanija na našem tržištu isplaćuje dividende.
Ako posmatramo situaciju sa aspekta investitora, prinos koji on može ostvariti kod ulaganja u dionice može biti putem isplaćenih dividendi i putem kapitalne dobiti (razlike između kupovne i prodajne cijene predmetnih dionica). Ova dva faktora usko su povezana i generalno idu u različitim smjerovima – dividende kratkoročno zadovolje dioničare, ali dugoročno smanjuju potencijal za rast vrijednosti dionica, čime dioničari gube potencijalni prinos od kapitalne dobiti.
Ako pogledamo situaciju na svjetskim tržištima, dividende isplaćuju etablirane, zrele kompanije sa stabilnim poslovanjem, koje se brinu za zadovoljstvo svojih dioničara. S druge strane, tek osnovane, brzorastuće kompanije (najčešće iz tehnološkog ili biotehnološkog sektora), često veoma dug period ne dijele dobit sa dioničarima, jer se profit ulaže u dalji rast kompanije, što pozitivno utiče na vrijednost njenih dionica na tržištu – naprimjer, Microsoft, koji je osnovan 1975. godine, a kao javna kompanija inkorporiran 1986. godine, tek je 2003. godine isplatio dioničarima prvu dividendu“, u izjavi za Business Magazine “škrtost“ ovdašnjih dioničarskih društva u kontekstu isplate dividende pojašnjava Tarik Kurbegović, direktor Sarajevske berze (SASE).
Puno šire ruke kada je riječ o isplati dividendi nije bilo ni 520 akcionarskih društava izlistanih na Banjalučkoj berzi (BLSE), od kojih je podjednako nizak procenat kao i na SASE lani odlučio na taj način iskoristiti dio ostvarene dobiti.
Daleko najbolje prošli su vlasnici akcija Telekoma Srpske, kojima je krajem 2017. i početkom prošle godine isplaćeno ukupno 25.424.296 KM (5,17 feninga po dionici), tokom ljeta 34.630.328 KM (7,05 feninga po akciji), a na koncu 2018. još 22.571.691 KM (4,59 feninga po akciji), a njima uz bok su vlasnici akcija NLB Banke (33.853.638 KM dividende ili 546 KM po akciji), UniCredit Bank (12.887.518 KM ili 92,95 KM po akciji), te nekoliko osiguravajućih društava poput Atos osiguranja (3.366.686 KM ili 60,12 KM po akciji), Drina osiguranja (3.000.000 KM ili 439,43 KM po akciji) i Nešković osiguranja (1.615.151 KM ili 323,23 KM po akciji)…
“U prošloj godini 13 akcionarskih društava listiranih na Banjalučkoj berzi isplatilo je ukupno 112,8 miliona KM dividende. Najveću dividendu isplatio je Telekom Srpske a.d. Banja Luka sa udjelom od 73 posto od svih isplaćenih dividendi.
U ovoj godini su akcionarska društva trenutno u postupku sazivanja skupština akcionara koje donose odluke o isplati dividende, pa ne postoje relevantne statistike za ovu godinu“, napominju u izjavi za Business Magazine iz Banjalučke berze, uz opasku da su “investitorima interesantnije kompanije koje isplaćuju dividendu, jer su takve kompanije profitabilne i dovoljno likvidne da mogu dio ili čitavu dobit isplatiti vlasnicima u obliku dividende“.
Nepoželjan porez
Jedna od dilema vezanih za dividende odnosi se na njihovo oporezivanje, koje je tema oko koje se godinama lome koplja u oba bh. entiteta. S obzirom na rijetku praksu podjele dividendi i niske apsolutne vrijednosti isplata, čini se da uvođenje takvog poreza ni u kom pogledu ne bi bilo naročito svrsishidno, već čak kontraproduktivno.
“Eventualno uvođenje poreza na dividendu direktno će smanjiti prinos investitora za iznos poreskog opterećenja, te ja za očekivati i manju zainteresovanost za ulaganje u akcije. Pored poreskog opterećenja, postoji i administrativni negativni efekat koji se sastoji u popunjavanju poreskih prijava, praćenju poreskih rokova, tretmanu dividende koju ostvare nerezidenti, itd. Svako eventualno poresko rješenje mora biti maksimalno pojednostavljeno za uplatioca poreza“, ukazuju iz Banjalučke berze, a u sličnom smjeru idu i razmišljanja o toj temi njihovih sarajevskih kolega.
“Oporezivanje dividendi je vrlo kontroverzna tema u sadašnjem trenutku razvoja tržišta. Evidentno je da na razvijenim tržištima ono postoji, ali također je evidentno da njeno uvođenje, imajući u vidu nizak nivo razvoja korporativne i dioničarske (investicijske) kulture u našoj zemlji, može imati samo negativan učinak na tržište, uz izostanak pozitivnog efekta na prihode države.
S obzirom na nivo isplaćenih dividendi, smanjivanje prinosa od ulaganja u dionice kroz oporezivanje dividendi državi neće donijeti značajnije prihode, ali će investiranje u ove vrijednosne papire učiniti manje atraktivnim u odnosu na druge investicije, posebno ako se ima u vidu činjenica da se, prema trenutnim prijedlozima, kamata na štedne uloge neće oporezivati.
Ostaje otvoreno pitanje kako država ovim zakonskim rješenjem nastoji diverzificirati vrlo skoncentrisano finansijsko tržište u FBiH, što je jedan od deklarisanih ciljeva ekonomske politike i preporuka međunarodnih organizacija“, konstatira Kurbegović.
Pozitivan trend u Hrvatskoj
Za razliku od situacije u Bosni i Hercegovini, gdje u dividendnoj politici godinama vlada status quo, u susjednoj Hrvatskoj se bilježe značajno snažniji dividendni prinosi.
Do sada su izdašne dividende, sa prinosom od devet posto, objavile dvije vodeće hrvatske banke – Zagrebačka i Privredna. U slučaju Zagrebačke banke, dividenda je 5,79 kuna po dionici (ukupno 1,85 milijardi kuna), dok se Privredna banka Zagreb odlučila za 72,5 kuna po dionici (ukupno 1,68 milijardi kuna).
Hrvatski Telekom je na redovnu dividendu od šest kuna dodao i vanrednu od četiri kune, zaokruživši ukupnu dividendu na 10 kuna (dividendni prinos 6,3 posto), što je osjetno povećanje u odnosu na lanjskih i preklanjskih šest kuna, koje su donosile prinos od samo 3,8 posto.
INA je usaglasila prijedlog o isplati 125 kuna dividende po dionici, što je dobra vijest i za državu, u čiji će se budžet, po osnovu 44,84 posto dioničkog udjela, sliti oko 560,4 miliona kuna.
Atlantic Grupa, pak, lani je isplatila dividendu od 20 kuna po dionici, odluka o ovogodišnjoj još nije donesena, a u dividendnoj politici te kompanije precizira se da se dioničarima isplaćuje do 25 posto konsolidirane dobiti, koja je 2018. bila rekordna…
Mada ni većina drugih najjačih berzovnih igrača u Hrvatskoj još nije donijela odluku o isplati i visini dividende, evdidentno je da je u toj zemlji prisutan pozitivan trend, koji tamošnji brokeri i investicijski savjetnici posmatraju i kao poruku “onima koji i dalje najveći dio štednje drže u bankama iako na nju jedva da ostvaruju kamatu, što se podjednako odnosi na građane i na niz malih tvrtki koje imaju višak sredstava i traže gdje ih plasirati“. Istina, oni se pritom suzdržavaju od otvorenog poziva klijentima da svu štednju prenesu u dionice, uzimajući u obzir da se na dividendu plaća porez od 12 posto.
“U kompanijama su se, čini se, napokon osvijestili da dioničari, osim povrata kroz rast cijene dionica, očekuju i dividende. Ti prinosi, odnosno iznos dividende kao postotak u odnosu na trenutnu tržišnu cijenu dionica, sada su na rekordnim razinama, pogotovo gledajući unatrag pet godina.
Naravno, svaka kompanija ima svoju posebnu politiku dividende, koliko će dobiti isplaćivati ovisi uglavnom o planovima ulaganja i akvizicija, ali općenito bi bilo dobro da tu nema velike volatilnosti, kako bi investitori mogli anticipirati njezin iznos“, komentira trenda rasta dividendi u susjednoj državi Ratko Bajakić, direktor hrvatske konsultantske kuće ICF.
