Posljednjih godina u Bosni i Hercegovini prisutna je hiperprodukcija mini hidroelektrana, koje se haotično siju na svim za tu svrhu fizičkim karakteristikama pogodnim vodenim tokovima, isključivo u svrhu namicanja ekstraprofita određenim pojedincima i interesnim grupama, bez imalo vođenja brige o širem kontekstu u vidu brige o životnoj sredini ili benefitima za društvenu zajednicu u cjelini, koji u potpunosti izostaju bilo da se radi o stabilnosti energetskog sistema zemlje, budžetskim prihodima ili smanjenju stope nezaposlenosti.
Prema zvaničnim podacima, u BiH je trenutno u pogonu 81 hidroelektrana, od čega je 16 velikih, snage veće od 10 megavata i 65 malih.
No, taj broj u skoroj budućnosti mogao bi biti više nego utrostručen, s obzirom na to da su već potpisane koncesije ili pokrenuti postupci za dobijanje odgovarajućih dozvole za izgradnju još 186 hidroelektrana, od kojih su praktično sve male snage.
Ekološka bomba
Jedan od posljednjih u nizu elektroenergetskih projekata koji su sami sebi svrha je mini hidroelektrana na Miljacki, snage 2,5 megavata, sa procijenjenom godišnjom proizvodnjom od 9,31 gigavatsat, za čiju izgradnju i korištenje je Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva RS koncesiju na 50 godina dalo paljanskoj kompaniji Green Energy. U pokušaju da zaustavi ovaj ekološki harakiri koji se realizira kod sela Dovlići, gdje se spajaju Paljanska i Mokranjska Miljacke, Ministarstvo prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo obratilo se Federalnom ministarstvu okoliša i turizma zahtjevom za hitno postupanje povodom izgradnje mini hidroelektrane čija potencijalna opasnost se vjerno manifestirala već protekle zime, kada je, usljed gomilanja raznog otpada na improviziranoj brani i konstrukciji mosta na Lapišnici, namijenjenih prijevozu teških mašina koje učestvuju u izgradnji spornog energetskog objekta, došlo do njihovog pucanja i vodenog udara na branu na Bentbaši, čije su teže posljedice izbjegnute kombinaciojm sreće i brze reakcije njenih uposlenika.
No, kako za Business Magazine objašnjava Damir Filipović, ministar prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo, Federalno ministarstvo oglušilo se o taj zahtjev, zbog čega mu je upućena i urgencija kojom se insistira na povratnoj informaciji i poduzimanju odgovarajućih aktivnosti.
“U konkretnom slučaju radi se o veoma značajnom pitanju da bi se tek tako ignorisali naši zahtjevi! Uostalom, naše ministarstvo je reagiralo sa stanovišta nadležnosti u oblasti zaštite okoliša i prirode, budući da se radi o zahvatu na entitetskoj granici koji bi imao negativne uticaje na Zaštićeni pejzaž Bentbaša.
Također je i kantonalno Ministarstvo privrede djelovalo prema resornom federalnom ministarstvu i Agenciji za vodno područje rijeke Save, a u skladu sa Zakonom o vodama FBiH i Zakonom o vodama RS, kojima je propisana obaveza saradnje, koordiniranja i usaglašavanja aktivnosti između entiteta u riječnom slivu, a sve s ciljem pravičnog i održivog upravljanja riječnim slivovima.
Ovdje treba apostrofirati da ni u jednom planskom i strateškom dokumentu Republike Srpske, a ni Federacije BiH, nije predviđeno iskorištavanje potencijala Miljacke za svrhu proizvodnje električne energije. Pri ovome se misli na dokumente prostornog uređenja, a i vodoprivredne dokumente.
Uostalom, i Prostornim planom RS do 2025. godine šire područje lokacije za gradnju hidroelektrane planirano je kao Zaštićeni prirodni pejzaž. U tom smislu se postavlja pitanje legalnosti svih do sada izdatih akata za realizaciju ove inicijative, čime bi se ozbiljnije trebali pozabaviti nadležni organi u Republici Srpskoj.
Mi ćemo svakako u saradnji sa Ministarstvom privrede uključiti i Kantonalnu vladu u rješavanje ovog problema“, potctava Filipović, odgovarajući na pitanje o mehanizmima koji ostaju na raspolaganju Ministarstvu ukoliko se federalni organi ogluše i na urgenciju ili ako njihova eventualna reakcija ne naiđe na plodno tlo u RS.
On pritom ponovo ukazuje na brojne posljedice izgradnje sporne hidroelektrane koje bi usljed toga trpjeli vodotoci i sarajevski ekosistem u cjelini, ali i podsjeća na potpuno odsustvo uvažavanja stručnih mišljenja i poštivanja važećih propisa kojima je regulirana ova oblast.
“Mi smo na bazi raspoloživih podataka ukazali na moguće negativne posljedice u smislu uticaja na vodene ekosisteme Miljacke, redukciju vode ili poplave usljed uzvodnog kontroliranja prihvatljivog ekološkog protoka za koji znamo da se uvijek odvija u interesu privatnog, a ne javnog interesa….
Ukazali smo i na ugrožavanje Miljacke kao koridora kojim dolazi svjež zrak u sarajevsku kotlinu, što je važno sa aspekta zagađenja zraka.
Međutim, da je ovaj postupak transparentan i da se odvija kako važeći propisi zahtijevaju, o svim potencijalnim uticajima izjašnjavali bi se i stručnjaci i institucije i civilni sektor, što je do sada izostalo. Zato mi nećemo odustati i pozivamo javno da se izjasne sve relevantne institucije Federacije BiH i Republike Srpske.
Primjera radi, mi imamo sastanak sa predstavnicima Fonda za zaštitu okoliša FBiH, između ostalog i na temu projekta Čista rijeka Miljacka. U tom smislu ćemo inicirati da se dobije odgovor kako na ovakve zahvate gleda Fond za zaštitu životne sredine RS sa kojim je federalni Fond prošle godine potpisao Sporazum o saradnji na realizaciji aktivnosti koje uključuje taj projekat“, napominje ministar Filipović.
Sistemsko rješenje
S obzirom na to da ovo nije prvi put da se najavljuje izgradnja energetskih objekata na Miljacki i da je nedavno takav objekt bio planiran i praktično u centru Sarajeva – na Bendbaši, evidentno da su nužna adekvatna sistemska rješenja kojima bi se preduprijedile egzibicije te vrste. No, čini se da će do pronalaska spasonosne formule proteći još puno Miljacke i da će se u međuvremenu na ekološke bombe ovog tipa reagirati kao i do sada – sporo, neefikasno i od slučaja do slučaja.
“Mi smo i tada reagovali prema Gradskom vijeću i gradskoj upravi na identičan način kao i u slučaju najave gradnje u drugom entitetu. Dobili smo odgovor da donošenje Odluke o osnivanju Javnog preduzeća za upravljanje, zaštitu i održavanje objekata Grada Sarajevo i obavljanje komunalnih i drugih djelatnosti od javnog interesa za Grad Sarajevo, kojom su ovom preduzeću dodate djelatnosti proizvodnje, prijenosa i distribucije električne energije, ne znači nužno da će se hidrocentrala i graditi. Na osnovu ovakvog odgovora cijenimo da je naša argumentacija djelimično uticala da se problem dodatno razmotri, pogotovo što je, po nama, Odluka donesena na osnovu stručno neargumentirane i nepotpune dokumentacije.
Dakle, Miljacka protiče kroz oba entiteta i njeno korištenje i održavanje mora se usaglašavati u svakom pogledu“, zaključuje Filipović.
Kako sada stvari stoje, čini se da su se entitetske institucije već usaglasile, ali u pogrešnom smjeru, na šta ukazuje i ignoriranje molbi za razgovor o izgradnji hidroelektrane na Miljacki od strane uz vlasnike koncesije glavnih aktera ove svojevrsne ekološke afere – Ministarstva okoliša i turizma FBiH, koje šutke posmatra montiranje vodene bombe iznad Sarajeva, i Ministarstva industrije, energetike i rudarstva RS, koje je odredilo mjesto spajanja dviju Miljacki za lokaciju nove mini hidroelektrane. Ono što posebno bode oči jeste horska šutnja nevladinih organizacija za zaštitu prirode, koje se gotovo svakodnevno bune za sve i svašta, ali nemaju ni riječi primjedbe na više nego sporni energetski projekat u kojem i najveći laici prepoznaju veliku opasnost za Miljacku i životnu sredinu u sarajevskoj kotlini u cjelini, a posljedično i za turizam i cjelokupnu privredu Kantona Sarajevo.
