Jeste li se upitali, dragi moji, koja je najmoćnija politička pozicija/funkcija u Bosni i Hercegovini, ili ako baš hoćete preciznije u Federaciji BiH? Od čijeg potpisa na uredbu, odluku, rješavanje žalbi u meritumu itd. možete preko noći ostati bez desetina i stotina hiljada KM (a, Boga mi), i miliona?
Da malo pomognemo, recimo podsjećanjem na odluku jedne (slovom i brojem jedne,
1) osobe u izvršnoj vlasti, bez ikakve javne ili (ne daj Bože) parlamentarne rasprave, da se oporezuju topli obrok i regres. Vama prepuštamo da zbrojite koliko vas je to u prethodnih skoro tri godine koštalo.
Ista funkcija (da ne kažemo osoba), hladno presudi da kompanija Autoceste FBiH po osnovu poreza na dobit isplati nekih 60 miliona KM, iako Zakon o cestama FBiH u članu 94. jasno kaže da „Razlika javnih prihoda i javnih rashoda upravitelja javnih cesta predstavlja finansijski rezultat koji je neoporeziv.“
S druge strane, prema Zakonu o pripadnosti javnih prihoda u FBiH, porez na dobit se uplaćuje na račune kantona na čijem prostoru je sjedište poreznog obveznika, a sjedište Autocesta FBiH su u Mostaru?!?
E sada, ako smo zemlja (i entitet, pride) u kojem vlada parlamentarna demokratija, u kojem se vitalni nacionalni interes „poteže“ i za tačke/točke i zareze u dokumentima, samo po sebi se nameće pitanje može li jedna funkcija (osoba) imati ovaj stepen ovlasti i to u oblasti od koje živimo – finansijama.
Naravno, nije ministar/ica finansija/financija FBiH sam sebi/sama sebi dao/la ove ovlasti. Ko ih je dao sada ih, uz dovoljan broj ruku i malo dobre političke volje (a kažu da to imaju, eto usvojili su budžet), mogu staviti pod kontrolu „legalnih organa vlasti“ finansijske tokove u FBiH.
Ovako, želja sve većeg broja dječaka i djevojčica iz FBiH (sa naročitim akcentom na Hercegovinu) je „Kad porastem bit ću ministar/ica finansija/financija FBiH…“
