Pripremila: Tamara Zablocki
Zvaničnici Rusije, Indije i Irana susrest će se krajem novembra kako bi dogovorili detalje puštanja u rad 7.200 kilometara dugog Međunarodnog transportnog koridora Sjever – jug (INSTC), kojeg predstavljaju kao „jeftiniju i kraću alternativu tradicionalnoj ruti kroz Suecki kanal“, prema navodima iranske novinske agencije Press TV. Indijski ministar trgovine i industrije Suresh Prabhu ranije je naveo da će koridor predstavljati „najkraću kombiniranu transportnu rutu koja će povezivati Indijski okean i Perzijski zaliv preko Irana do Rusije i sjevera Evrope“, te da će biti stavljen u funkciju „što je prije moguće“. Jednom kad proradi, koridor će imati kapacitet između 20 i 30 miliona metričkih tona robe godišnje, tvrdi ruski državni medij Sputnik International.
Međunarodni transportni koridor Sjever – jug započeo je kao inicijativa Indije, Irana i Rusije koje su sporazum potpisale 2000. godine, a ratifikovale ga 2002, dok se 2005. godine inicijativi pridružio Azerbejdžan. Koridor prolazi kroz ove četiri zemlje, te su one posvećene njegovoj što boljoj funkcionalnosti, kako bi osigurale zajedničke ekonomske interese i slobodan protok robe. INSTC se pojavljuje istovremeno kad i kineska inicijativa Pojas i put, veliki transnacionalni transportni koridor koji se proteže na ukupno 68 zemalja Evrope, Azije i Afrike, nastojeći da izmijeni dosadašnja važeća pravila globalne trgovine, te dio moći prebaci u ruke Kine. Značaj INSTC-a neki analitičari stoga vide i u tome što predstavlja protutežu kineskim ambicijama.
U prvoj fazi, koridorom će godišnje prolaziti pet miliona tona robe, dok će 10 miliona tona robe biti kapacitet u bliskoj budućnosti, naveli su zvaničnici triju zemalja. Indija, Iran i Rusija vode pregovore o aktiviranju koridora još od početka milenija, a pregovori su se ponajviše odnosili na postojeću putnu infrastrukturu i izgradnju željezničkih pruga i terminala ondje gdje infrastruktura nedostaje, te optimalno kombiniranje mreže pomorskih, željezničkih i cestovnih puteva. „INSTC ne samo da će učiniti trgovinu između Indije i Rusije ili Indije i Evrope profitabilnijom, već će biti vrlo unosna i za istočnu Aziju i izvoznike iz jugoistočne Azije“, izjavio je za iranski Financial Tribune P.S. Raghavan, član savjetodavnog odbora za nacionalnu sigurnost u indijskoj vladi.
Jeftiniji i brži put
Novi koridor će uključivati željeznički i pomorski transport te će indijska roba biti dostavljana do iranskog grada Bandar Abbasa na obali Perzijskog zaliva, a potom dalje do iranskog Bandar Anzalija u blizini Kaspijskog mora, odakle će putovati preko Kaspijskog mora do ruskog Astrahana, a potom željeznicom ka Evropi. U poređenju sa Sueckim kanalom, koridor Sjever – jug smanjit će vrijeme transporta između Mumbaija i Moskve za oko 20 dana. U cjelini, novi pravac će smanjiti vrijeme i troškove dostave robe za više od 40 posto u poređenju sa Sueckim kanalom. Prve dvije probne dostave robe preko novog koridora obavljene su u augustu 2014. i aprilu 2017. godine.
Dva probna transporta pokazala su da se troškovi transporta robe duž cijelog koridora mogu smanjiti za 2.500 dolara na 15 tona robe, te da se vrijeme tranzita može skratiti na 25 do 30 dana trajanja, dok je za transport Sueckim kanalom potrebno između 40 i 60 dana. Transport između Mumbaija i Moskve po tradicionalnom pomorskom putu dugačak je 8.700 nautičkih milja, što je oko 16.112 kilometara, te traje između 32 i 37 dana, dok bi koridorom INSTC bio dugačak samo 2.200 nautičkih milja ili 4.074 kilometara, te dodatnih 3.000 kilometara kopnenog puta te bi trajao samo 19 dana. Tradicionalna pomorska ruta između New Delhija i Helsinkija dugačka je 16.129 kilometara i traje 45 dana, dok će koridorom INSTC roba između ova dva grada putovati samo 21 dan preko 9.389 kilometara.
Najvažnije pitanje za zvaničnike Indije, Irana i Rusije ostaje izgradnja infrastrukture u dijelovima koridora u kojima nedostaje te su posljednjih mjeseci bili usredsređeni na 164 kilometra dugu željezničku prugu između iranskog grada Qazvina, važnog trgovačkog središta i Rashta, najvećeg grada na iranskoj obali Kaspijskog mora, dok bi u naredne tri godine morala biti završena i 167 kilometara duga željeznička pruga koja spaja Rasht i Astaru, iranski grad na granici s Azerbejdžanom. Projekte koji će omogućiti da koridor proradi finansiraju četiri zemlje čijim će teritorijem ruta prolaziti, uz pomoć kredita Azijske razvojne banke (ADB), Francuske razvojne agencije (AFD) i drugih zainteresiranih institucija.
Bahram Amirahmadiyan, iranski stručnjak za geopolitiku, podsjetio je za Sputnik International da je INSTC dugo postojao „na papiru“, te da će jednom kad bude u potpunosti zaživio postati stvarna alternativa Sueckom kanalu, ali da nova ruta neće moći u potpunosti zamijeniti Suecki kanal. „Nijedna ruta ne može zamijeniti Suecki kanal, uzevši u obzir ogromne količine robe koje trenutno putuju njime“, istaknuo je. Amirahmadiyan je također dodao da će uključene strane, ukoliko žele da INSTC uspije, morati najprije riješiti brojne pravne, tehničke, političke i ekonomske prepreke, podsjećajući da su pod ugovorom koji su Rusija, Indija i Iran ratifikovale još 2002. samo 72 tone robe prošle koridorom, i to kao testne pošiljke.
Korist za sve uključene
Indija i Rusija dugi niz godina pregovaraju o koridoru Sjever – jug i njegovom značaju za cijelu regiju, ali ruta nije zaživjela jer su uključene strane inicijalno smatrale da će morati prolaziti preko teritorije Pakistana, što za Indiju nije prihvatljivo usljed sigurnosnih rizika i problema u odnosima dvije zemlje. Novi plan rješava ovaj problem i ruta koja od Indije prolazi kroz Iran, a potom Azerbejdžan najbolja je alternativa do koje su zemlje inicijatorke koridora došle dosad. „Smatram da su Indija, Rusija i Iran došli do vrlo dobrog dogovora koji će biti izrazito ekonomski koristan za sve uključene zemlje, donijet će ekonomsku i komercijalnu, ali i tehnološku korist“, ocijenila je za Sputnik International Anuradha Chenoy, predsjednica Foruma za saradnju i razvoj Indije.
Ipak, prema mišljenju Amirahmadiyana, određeni problemi moraju biti riješeni prije nego što do koristi dođe. „Naravno, ovaj pravac je kraći od onog preko Sueckog kanala, ali sve tri države moraju uvesti zakone i postići dogovore o porezima, carinama, tranzitu i drugim pitanjima. Željeznička pruga između Qazvina i Rashta još nije završena, a željeznički terminal u Rashtu mora biti izgrađen čim je prije moguće. Države moraju osigurati i sigurnost na cestama, moraju stvoriti sve neophodne preduslove za preduzeća da svoju robu prenose ujedno brzo i sigurno“, dodao je Amirahmadiyan. On je izrazio uvjerenje da će nove sankcije koje su Sjedinjene Američke Države uvele Iranu biti vjetar u leđa saradnji u regiji.
Lana Ravandi-Fadai, istraživačica pri Institutu za orijentalistiku ruske Akademije nauka i stručnjakinja za Iran, naglašava da projekat INSTC može pomoći Iranu da diverzificira svoju ekonomiju i oslobodi se prevelike ovisnosti o nafti. „Iran je izabrao da učestvuje u razvoju transportne rute kroz regiju kao alternativu ovisnosti o nafti. Iran može ojačati svoju ekonomiju stvaranjem trgovinske rute koja će postati alternativa postojećima“, ocijenila je za Sputnik International. Istovremeno, nije teško uvidjeti ni koliku će korist novi koridor, kojeg mnogi vide kao indijski odgovor kineskoj inicijativi Pojas i put, donijeti Indiji, trenutno najbrže rastućoj velikoj ekonomiji svijeta, te Rusiji, odakle će se transport nastavljati dalje prema baltičkim i nordijskim zemljama.
