Prema podacima Centralne izborne komisije, na parlamentarnim izborima za Predsjedništvo BiH, Parlamentarnu skupštinu BiH, Parlament FBiH i Skupštinu RS, te parlamente deset kantona u Federaciji i Brčko distrikta, koji se održavaju 7. oktobra 2018. godine, 3,381.963 registriranih birača (ako se svi odazovu) glasat će za 132 političke stranke i nezavisne kandidate, koji su sami za sebe stranka i kao takvi prikupili dovoljan broj potpisa i valjane programe i sami se prijavili za neku funkciju.
Impozantna cifra i svojevrstan svjetski rekord, a i svjetski rekord je da u našoj maloj zemljici postoje čak 153 registrirane političke partije, koje imaju aspiracije da kroje sudbinu naroda, što je rekord svemirskih razmjera. Ali se nisu sve prijavile ili nisu dobili prolaz, jer iz nekih razloga ne ispunjavaju uvjete.
Opći izbori 2018. bit će provedeni bez presude Evropskog suda za ljudska prava, što znači da predstavnici iz reda ostalih i dalje neće moći biti birani, u prvom redu za članove Predsjedništva BiH i Doma delegata naroda Parlamentarne skupštine BiH, na izborima koji se održavaju nakon općih izbora.
ŠTA SE NUDI BIRAČIMA
No, nije to ono što nas je ponukalo da pišemo ovu analizu, već prije svega da vidimo šta to uopće stranke i nezavisni kandidati općenito nude, s posebnim osvrtom na ono od čega se živi, ekonomskoj politici, slobodnom tržištu rada, i kapitala, koji presudno utiče na razvoj zemlje.
Naime, od kada je 7. septembra otvorena predizborna kampanja svjedoci smo sladunjavih riječi sa svih strana, velikih panoa i bilborda s kojih nas stranke obasipaju muzičkim najavama, a po ulicama većih i malo manjih gradova i naselja dijele se brošure s propagandnim materijalom.
Obilaze se obdaništa, škole i fakulteti, održavaju kocerti s kojih se ponosno oglašavaju estradni umjetnici i predstavnici stranaka, nude kao po koncu toliko i toliko novih radnih mjesta, kilometara puteva i autoputeva, jednom riječju opće blagostanje od kojeg će koristi imati svi, država i narod samo ako glasaju za njihovu opciju koja je po svim elementima najbolja!
Srećom, Centralna izborna komisija zabranila je frontalne napade na konkurentne stranke i kandidate, izuzev direktnih duela u printanim i elektronskim medijima, gdje se može ćuti i druga, treća, četvrta i ostale stane.
Stidljivo se nude stranačke brošure s retuširanim slikama kandidata za pojedine funkcije, skupštinske domove i parlamente, s opširnom biografijom i podacima šta je svaki kandidat do sada učinio za narod, neko ga uveseljavao svojom glumom, neko pjesmom, neko novinarskim radom, a poneko i direktorskim angažmanom, dosadašnjim funkcijama i vlastitom imovinom koju je pošteno stekao, također za dobrobit naroda, ne pominjući ni u jednoj brošuri jednu sitnicu, koliko očekuje da će mu za sva ta dobra ako pobijedi biti naknada za rad. Valja će se neko dosjetiti, kao nekada, da potencijalnim glasačima podijeli lijevu cipelu, a poslije izbora i desnu, ako pobijedi!
Nema ni imovinskih kartona kandidata, izuzev za najviše funkcije, Predsjedništvo BiH, koje po zakonima prikuplja i objavluje Centralna izborna komisija za svakog takvog kandidata.
Izuzev načelnih opredjeljenja, nema ni jednog kvantitativnog podataka šta će to pojedina stranka i kandidati učiniti da, naprimjer, poboljšaju obrazovanje, spriječe odliv stanovništva i natalitet, poboljšaju položaj zdravstvo, materijalno stanje penzionera i sl.
Nas posebno interesira ekonomska politika, pa smo takve programe potražili na stranačkim portalima.
O PRIVREDI NAČELNO
Što je logično, pošli smo od najvećih stranaka koje maltene od postanka BiH u njoj djeluju, bez obzira na regionalnu zastupljenost i nacionalnu matricu iz koje dolazi najveći broj članova, smatrajući da ekonomski razvoj ne bi trebao da ima taj miris i boju, jer ako je na taj način skrojen poslovni ogrtač, ma kakav bio, donosi više štete ne koristi.
Na portalu SDA koja na izbore izlazi pod sloganom Snaga naroda, navodi se da oni imaju Analizu koncepta ekonomskog razvoja BiH iz februara 2015. godine koji važi do kraja 2018, pa prema tome važi i za ove izbore. Koncept ima sedam strateških ciljeva: smanjenje i kontroliranje javne potrošnje, smanjenje opterećenja privrede, reformu tržišta rada, poboljšanje poslovnog okruženja, aktiviranje resursa, gospodarstvo i potpora gospodarskim aktivnostima i suzbijanje korupcije i socijalna skrb. Da napomenemo, i prije su predlagali smanjenje opterećenja privrede i poslodavaca, pa je opterećenje veće neko ikad na plaću i iz plaća, ali i prihod i dohodak vlasnika kapitala.
Najvažiniji zadatak iz SDA kocepta je otvaranje 100.000 novih radnih mjesta, koji se nastavlja ostvarivati i u ovog godini. I doista, dosta je mladih zaposleno u protekle četiri godine. Broj zaposlenih u cijeloj BiH povećan je za više od 90.000 hiljada, sa 715.000 krajem 2014. na 806. 000 u junu 2018. godine. Za izbore 2018. obećavaju još 48.000 radnih mjesta do 2022. godine
Zanimljivo je da je SDA i u svom izbornom programu obećala da će pripremiti i predložiti strategije koje će definirati razvitak drvne industrije, industrije metala, tekstila, namjenske proizvodnje i građevinarstva. Ali se ne kaže kojim mjerama i na koji način.
HDZ BiH u okviru dugoročnog Programa stranke ima posebno poglavlje o razvoju gospodarstva, povećanju zaposlenosti i životnoga standarda građana. Kaže se da će postojeći rast gospodarstva nastojati intenzivirati, jer BiH ima materijalne i ljudske resurse za znatno brži razvoj. Pretpostavka za to je društveni konsenzus svih političkih aktera, posebno vlasti uspostavljene nakon izbora. Zalažu se za zakonske reforme i porezno rasterećenje gospodarstva. I to bi bilo sve, detaljnije razrade nema, niti načina na koji će i za koliko rasteretiti gospodarstvo.
SDP BiH je u decembru 2017. godine predstavio programska opredjeljenja za ove izbore u dokumentu Razvoj poduzetništva kao pretpostavka gospodarskog razvoja BiH, kojim se posebno razrađuju zakonski prijedlozi koji će materijalno potpomagati mlade ljude da pokrenu svoj vlastiti posao i dođu do određenih sredstava.
SDP nudi prijedloge za poticanje razvoja start-up preduzeća i poduzetničkih inkubatora, kao i određene porezne poticaje za mlade poduzetnike, a za formiranje je pojedinih agencija koje će poticati i razvijati start-up poduzeća i informacijske tehnologije.
SBB BiH Fahrudin Radončić ima Programsku deklaraciju iz 2010. godine u kojoj je prvo od pet poglavlja ekonomska politika, koja je i danas aktuelna.
Deklaracija ima ova poglavlja: zapošljavanje, socijalna politika, zdravstvena politika, privatizacija i revizija privatizacije, ruralni razvoj i poljoprivreda, ekologija i energetska efikasnost i informatizacija bh. društva. Za svako poglavlje presizno su razrađeni zadaci i za postizborni period nakon izbora u oktobru 2018. godine, ali nedostaju kvantifikacije šta će to i za koliko unaprijediti.
I druge stranke koje u prefiksu imaju BiH naznačile su značaj ekonomske politike za razvoj zemlje: Stranka za BiH, Naša stranka, Demokratska fronta Željko Komšić, Građanski savez BiH, Nezavisni blok, itd. Zalažu se za tžišnu privredu koja će imati utvrđena pravila ponašanja na nivou države ili državne okvirne zakone za sva ekonomska područja.
Jedina politička stranka sa bh. predznakom, koja je privredni razvoj stavila na prvo mjesto, jeste Narodna stranka radom za boljitak, koja je u svom programu, ako osvoji vlast, svojim glasačima obećala rast bruto domaćeg proizvoda BDP BiH sa sadašnjih 30 na 36 miliona KM, do kraja mandatnog perioda 2022. godine!
KOALICIJE U RS
Stranke sa sjedištem u Republici Spskoj koje uglavnom nose taj prefiks u naslovu, također imaju prethodne programe. Malo je novih i specijalno pripremljunih za ove izbore.
Kada je u pitanju ekonomija, SNSD u koaliciji sa Socijalistima na oktobarske izbore izlazi s Deklaracijom o ekonomskom razvoju, koju je usvojo 2015. godine za period do 2025. godine. U njoj se kaže da je međunarodna zajednica koja je u BiH vodila koncept tranzicije doživjela neuspjeh i da polako napušta zemlju, ostavljajući domaće vlasti da se snalaze.
Međutim, kaže se da oni neće čekati da rješenje za izlazak iz krize dobiju od međunarodne zajednice ili institucija BiH. Što bi se reklo, dva entiteta po SNSD-u nastavljaju odvojeno ekonomsko – socijalni put i politički put, s minimumom ovlaštenja na novu države (PDV, carine i akcize).
Jedino što SNSD konretno nudi je povećanje prosječne neto plaće u RS na 1.000 KM, a prosječne penzije na 500 KM. Plaće bi se mogle nekao nagurati na taj iznos, sada je prosjek 870 KM. Ali penzije veoma teško, jer trenutni prosjek jedva da iznosi nešto malo iznad 300 KM, a penzioni fond je u dubiozi od nekoliko stotina miliona KM.
Nasuprot SNSD-u stoji drugi veliki koalicioni blok u ovom dijelu zemlje, Savez za promjene, koga čine SDS, Partija demokratskog progresa ili skraćeno PDP i demokrati. Oni su pripremili obiman Program obnove Republike Srpske, u kome je ekonomija na prvom mjestu. Kaže se da su definirali sve parametre kako bi u narednom periodu RS, pa i BiH u cjelini, imale stope rasta bruto domaćeg proizvoda od pet posto, stabilne finansije kako javne tako i finansije vanbudžetskih fondova, čija bi se dugovanja svela na nulu. Danas su ovi dugovi u RS više od milijardeKM.
Savez za promjene je konkretno predvidio mjere kako bi se u ovom dijelu države do 2025. godine broj zaposlenih povećao na 350 hiljada, sa postojećih 263 hiljade. Bez sumnje izazovni ciljevi.
Praktično, u Republici Srpskoj drugih stranaka nema, dva koaliciona bloka vode bespoštednu političku borbu za primat. Trka je krajnje neizvjesna za sve pozicije, posebno za Parlamentarnu skupštinu i Vijeće ministara BiH, u kome je sada koalicioni blok SDS, PDP i drugi pobjednik na nivou države u tekućem mandatu, a SNSD i Socijalstička partija u entitetu. Nije isključeno da se nakon oktobarskih izbora zamijene ili da jedan blok ostvari primat i na novou BiH i ne nivou entiteta.
Koalicija SDS, PDP i ostali, također u Deklaraciji pokreće pitanje krivične odgovornosti za javne finansije u ovom entitetu, za koje smatra da su u katastrofalnom stanju. Da su sumnje opravdane govore i nalazi Glavne službe za reviziju i eksternih revizora . Ako pobijede kažu da će prvi potezi biti da se utvrdi stvarno stanje u javnoj upravi, budžetskim i vanbudžetskim fondovima i javnim preduzećima, jer sva dugovanja predstavljaju ogroman rizik za budžete i državu.
U RS su u proteklom mandatu propale tri banke, a poljuljana je povjerenje i u Investiciono – razvojnu banku (IRBRS) čiji novac, kako kažu, nakon izbora mora biti značajnije usmjeren u privredne aktivnosti. U propalim banka nestao je ogromni novac građana RS i drugih, a vlast uopće nije reagirala niti bilo koga pozvala na odgovornost.
BEZ KONKRETIZACIJE
Ostale stranke, čak i one koje su reflektirale i dobile značajan kolač vlasti u tekućem mandatu, nemaju ekonomsko-socijalne programe, a pojedine čak ni globalne programe aktivnosti za madat 2018 – 2022. godina. Nedostatak ekonomskih programa posebno je primjetan u uvjetno rečeno manjim političkim strankama. Praktično nijedna se nije potrudila da ovaj program, ako ga i ima, stavi na svoj portal. Doduše, detaljno su stavljeni govori pojedinih istaknutijih članova, reflektanata na funkcije, koji sadrže i ekonomsko-socijalne teme i obećanja u tom pogledu.
Od viška riječi, a manjka prijedloga pate svi portali, pa i stranaka koje reflektiraju na vlast u Brčko Distriktu. Kao da su prepisani nekadašnji programi Socijalističkog saveza radnog naroda ili partijskih komiteta u bivšoj SFRJ. Počinje se od ustavnog poretka, pravosuđa i sigurnosti, pa preko javnog sektora, do obrazovanja, zdravstva, kulture i sporta. Tek sramežljivo, poneka riječ o ekonomiji, kao da se ona sama po sebi podrazumijeva.
Primjetno je, također, da se u programima stranaka veoma malo govori o korupciji, nepoštenju i sivoj ekonomiji koja guši zdravo i pošteno preduzetništvo i efikasnost javnog sektora.
Veoma malo se, također, govori i piše o korupcija ili bolje reći o potkupljivosti i podmitljivosti ljudi na javnim funkcijama i njenom sankcioniranju dok obavljaju tu dužnost. Upravo bi ovo pitanje moralo biti moto opstajanja svake političke partije i pojedinaca koji reflektiraju na vlast.
Tek kada korupcija bude smanjena, da ne kažemo iskorijenjena, moguće je obezbijediti ono za šta se u svojim statutima zalaže svaka stranka – bolji život za svakog čovjeka!? Moralo se bar na riječima nešto više učiniti, tim prije što smo i po međunarodnim mjerilima, jedna od najkorumpiranijih država u svijetu!*
