Indeks potrošačkih cijena u Bosni i Hercegovini u junu ove godine imao je rast od 0,2 posto, u odnosu na prethodni mjesec, bilježi Agencija za statistiku BiH. Više cijene su bile u odjeljcima prijevoza, zdravstva, alkoholnih pića i duhana, rekreacije i kulture, namještaja, kućanskih uređaja i redovnog održavanja kuće, odjeće i obuće, restorana i hotela, kumunikacija…
Posmatrano po odjeljcima prema namjeni potrošnje (COICOP), u junu 2018., u odnosu na prethodni mjesec, u prosjeku je zabilježen rast cijena u odjeljcima prijevoza za 1,6 posto, zdravstva za 0,5, alkoholnih pića i duhana te rekreacije i kulture za 0,3, namještaja, kućanskih uređaja i redovnog održavanja kuće, zatim odjeće i obuće za 0,2, restorana, hotela i kumunikacija za 0,1 posto.
Zabilježene su čak i niže cijene u odjeljcima ostalih dobara i usluga, stanovanja i režijskih troškova, hrane i bezalkoholnih pića. Posmatrano po odjeljcima prema namjeni potrošnje, u maju 2018. u odnosu na prethodni mjesec, u prosjeku je pad razine cijena u odjeljcima ostalih dobara i usluga iznosio 0,5 posto. Na godišnjem nivou cijene su u prosjeku rasle za 1,3 posto, što će reći za toliko su porasle cijene potrošnih dobara, u odnosu na juni prethodne godine.
TRANSPORT REKORDER
Međutim, neke su rasle znatno više, posebno od 1. februara ove godine kada je usvojeno povećanje putarine na motorna goriva sa 0,25 na 0,40 KM po litri. Tako je u ovom periodu zabilježen rast cijena usluga u prijevozu i transportu za 8,3 posto, alkoholnih pića i ugostiteljskih usluga za 8,1, potom usluga stanovanja, vode, električne energije, plina i drugih energenta za 1,7, zdravstva, rekreacija i kulture za 1,3, te hrane i bezalkoholnih pića za 0,9 posto. Neke su i pale, u odjeljku odjeće i obuće za 10,6 posto (proljetne rasprodaje i zimska garderoba), zatim namještaj, kućanski aparati i redovno održavanje kuće za jedan te ostalih dobara i usluga za 0,3 posto.
Kako smo pomenuli, ušešće putarine u cijeni goriva povećano je za 15 feninga po litri, čime su u ukupnoj cijeni poreski i akcizni nameti povećani za 12 posto, a u ukupnoj cijeni goriva kada se uzmu u obzir rafinerijske cijene, troškovi dopreme i marža, povećanje putarine učestvuje sa oko šest posto. Međutim, evidentno je da su cijene na crpnim stanicama, posebno u Federaciji BiH, od 1. februara ove godine skočile uznad 10 posto, što ne može da znači ništa druge nego da su se svi u lancu snabdijevanja pogonskim derivatima malo pobrinuli i za vlastiti džep.
Za one koji tome ne posvećuju posebnu pažnju, pored nabavne cijene i zarade vlasnika benzinskih stanica, svaka litra goriva u maloprodaji opterećena je akcizom od 0,30 KM, putarinom 0,40 KM, zatim carinom i raznim lokalnim, kantonalnim i entitetskim distributivnim taksama i na sve to još plaćanjem PDV-a od 17 posto.
Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje (UIOBiH), poreski, odnosno državni udio u cijeni litre goriva iznosi oko 50 posto, što ovisi od cijene na pumpama. Naprimjer, ako je maloprodajna cijena litra motornog benzina 2,30 KM, ukupno poresko opterećenje u toj cijeni iznosi 1,13 KM. Ako je prodajna cijena niža ili viša, smanjuje se ili povećava udio vlasnika i države. Što bi se reklo, i jednima i drugima isplati sa držati višu cijenu!?
Još da dodamo, nismo mi s najvišim dažbinama. Većina država EU ima poresko i akcizno opterećene cijene motornih goriva iznad 50 posto. U Njemačkoj, Austriji, Italiji, Sloveniji, Francuskoj pa i Norveškoj koja leži na nafti, ono je oko 60 posto. Ali su i marže distributera ograničene na maksimalno šest posto, a kod nas mogu ići i do 15 posto. U Evropi, radi ilustracije, gorivo jeftinije nego u našoj zemlji plaćaju jedino Moldavci, Bjelorusi, Rusi i Ukrajinci. Mi smo negdje u zlatnoj sredini, iako smo po plaćama pri dnu Evrope.
Po pomenutoj računici može se pratiti lanac formiranja cijene od zemlje proizvođača do krajnjeg potrošača. Prema cijenama sirove nafte 18. jula, kada nastaje ovaj tekst, na londonskom tržištu cijena barela sirove nafte (161 litra) pala je 2,7 posto, na 75,35 dolara, dok je na američkom tržištu barel pojeftinio 3,9 posto, na 71,00 dolar. Zemlja proizvođač, po tim cijenama uprihodi oko 0,76 KM u bh. valuti, po litri sirove nafte.
S obzirom na to da država uzme od KM 50 posto po litru, može se izvesti računica da rafinerija i distributer podijele oko 50 feninga dobiti po litri, pri procječnoj cijeni litre goriva od 2,30 KM. Malo ili mnogo procijenite sami, ako se pošteno radi marža ne bi smjela biti veća od osam posto prodajne cijene. Sve drugo je ekstra profit.
No, da se vratimo potrošačkim cijenama u svakodnevnom životu. Evidentno je da su nakon usvajanja Izmjena i dopuna Zakona o akcizama u BiH i povećanja putarine, najviše skočile usluge prijevoza u gradskom i međumjesnom saobraćaju, koji je svojevrsni rekorder. Međutim, i oni su išli ispod povećanja cijena na benzinskim stanicama.
Ukaratko, dio naftaša su povećanje putarine dijelom iskoristili i za vlastitu dobit, u čemu bez sumnje prednjači Federacija BiH, gdje su rijetko gdje cijene ispod 2,30 KM za litar, a išle su i do 2,43 KM. U Republici Srpskoj i Brčko Distriktu gorivo je u prosjeku niže za 10 do 20 feninga.
GREŠKA U PROCJENI
U BiH se u ovoj godini očekuje približno isti nivo inflacije kao u prošloj, od oko 1,2 posto, navodi Direkcija za ekonomsko planiranje BiH u Programu ekonomskih reformi 2018 – 2020. godina. Predviđanje inflacije bazirano je na pretpostavkama o kretanju svjetskih cijena sirove nafte, ali i hrane, koje su proteklih godina znatno utjecale na ukupni nivo.
Procjene Evropske komisije ukazuju da bi cijena sirove nafte na svjetskom tržištu u ovoj godini mogla biti neznatno više u odnosu na prošlu godinu, za oko 0,8 odsto, dok bi cijene hrane mogle biti niže za 0,2 odsto. Međunarodni monetarni fond (MMF) predviđa stabilizaciju cijena sirove nafte u ovoj godini. Time bi se inflacija mogla zadržati na gotovo istom nivou kao u prethodnoj godini, od 1,2 posto..
Osim cijena sirove nafte i hrane, prilikom projekcija inflacije u BiH uzet je u obzir nastavak harmonizacije akciza na duhan i duhanske proizvode, a u periodu izrade projekcija nije bilo najava znatnijih poskupljenja komunalija koje bi mogle utjecati na ukupan nivo cijena u BiH. Direkcija predviđa u periodu 2019 – 2020. godina nivo inflacije u BiH od 1,4 do 1,5 odsto. Osnovni scenario u domenu cijena ne predviđa ni velike promjene cijena električne energije i komunalija.
Nažalost, moramo konstatirati da bi se Direkcija u nekim procjenama morala korigirati, mada se iz njenih predviđanja vidi da na prvo mjesto kao faktor ujecaja na politiku cijene stavljaju naftu i naftne dervate. Evidentno je, naime, iz statističkih podataka, da je već s pet, odnosno šest mjeseci 2018. godine, premašena inflaciona stopa koja je bila previđena za cijelu godinu. A ako se uzme u obzir mjesečni rast cijena od 0,2 posto, do kraja godine sasvim sigurno inflacija u Bosni i Hercegovini mogla bi premašiti dva indeksnih poena. To je znatno lošije od predviđenih 1,2 posto. Moramo dodati da se radi samo o korpi statističkih potrošačkih cijena. Niko još uvijek nije dao zvaničnu ocjenu o kretanju cijena na pijacama koje također imaju trend značajnog rasta.
Na potrošačke cijene moglo bi utjecati i kretanje proizvodnih cijena u bh. industriji. U 2018. godini nakon poskupljenja maloprodajnih cijena naftnih derivata povećanjem akcizne putarine, naglo su skočile cijene industrijskih proizvoda u veleprodaji, energije za 4,8, reprometerijala i proizvoda za doradu za 5,8, te kapitalnih proizvoda za 1,1 posto, za koliko su rasle i veleprodajne cijene proizvoda široke potrošnje.
Po proizvodnim djelatnostima već su porasle i cijene uglja na rudničkim vagama za 6,5 posto te kamena za puteve za 2,8 posto. Samo se čeka sezona grijanja da poskupi ugalj u maloprodaji.
Nadalje, već su porasle cijene u domaćoj pa i uvoznoj prerađivačkoj industriji, za 4,8 posto ukupno. Po djelatnostima, prehrambena proizvodnja ima veleprodajnu cijenu višu za 1,6 posto s tendencijim rasta, a proizvodnja odjeće za 3,5 posto.
Prerađeno drvo već je skuplje u prosjeku za 3,5 posto, a proizvodnja papira i proizvoda od papira za čak 11,9 posto. Šta reći za rafinerijske cijene naftnih derivata u Brodu i Modriči, čija je proizvodnja već skuplja za 17,1 posto i metalnih proizvoda za ugradnju i obradu za 10,8 posto.
Sve u svemu, na sve skupljoj proizvodnji koja ima tendenciju rasta, čekaju se sasvim sigurno nova poskupljenja u maloprodaji, uglja kada počne sezona grijanja pa i struje i vode kada zahladi i kada porastu troškovi održavanja i transporta zbog sve skupljih pogonskih goriva. To je zakon spojenih sudova koji, htjeli mi to ili ne, izuzetno mnogo ovise od naftnih derivata i nafte, kojih nažalost iz do sada istraženih resursa nemamo ni za fenjer.
Još da dodamo, tržište naftnih derivata i domaća proizvodnja koja je svedena samo na bivšu Energoinvestovu rafineriju u Brodu, danas su u vlasništvu ruskog Zarubežnjefta, kao i Rafinerija naftnih ulja u Modriči. Iako imamo rafineriju koja bi mogla pokriti sve potrebe u zemlji, uvozi se sa svih strana, dok se trgovinom i prodajom bavi više od 100 ditributivnih kompanija, na nešto iznad hiljadu prodajnih stanica. Bh. potrošnja na godišnjem nivou cijeni na 1,2 miliona tona, što bi domaća rafinerija, uz crne derivate katran, bitumen i mazut, bez problema mogla pokriti. Nažalost, najveći dio se uvozi. Da li i koliko to utječe na cijene, predmet je posebne analize.
BEZ IMPROVIZACIJE
I da zaključimo, poskupljenja naftnih derivata izazvana povećanjem putarine u cijeni goriva, bar za sada nisu izazvala veći skok cijena ostalih proizvoda i usluga. Inflacija je još uvijek pod kontrolom, između jednog i dva procenta u prvom polugodištu 2018. godine. Međutim, veći skok mogao bi se očekivati kada dođe jesen i zahladi, ukoliko ostane postojeća relativno visoka nabavna cijena sirove nafte za preradu u rafinerijama.
Izvjesno je da bi mogao da poskupi i prirodni plin koji se koristi za grijenje i industriju, a time i komunalije i cijena električne energije za domaćinstva i proizvodnju, čime bi se posljedično to moglo odraziti na cijenu potrošnih dobara i usluga.
Moramo ukazati na još jednu specifičnost kada su u pitanju naftni derivati. Za nas, pa i ostale zemlje, nije ništa neobično da cijena pogonskih goriva raste i pada, ovisno od rafinerijskih cijena i cijene barela sirove nafte na tržištu.
Oni koji duže prate ovu oblast, sjećaju se da je početkom 2011. godine cijena pogonskih goriva na benzinskim stanicama u Bosni i Hercegovini bila 2,13 KM po litri, da bi u novembru te godine iznosila čak 2,40 KM u prosjeku, što znači da su se neki derivati prodavali i iznad 2,50 KM po litri pa nije dolazilo do većih pomjeranja cijena ostalih roba i usluga u maloprodaji. Tada je barel u jednom trenutku dostigao cijenu od čak 140 dolara.
Šta nam pomenuta činjenica govori? Pogonska goriva s cijenom mogu ići gore – dole bez većih potresa, ako to ne zavisi od neke konstante. Cijene barela se gotovo svakodnevno mijenjaju, to je berzanska roba pa se samim tim mijenjaju i prodajne cijene. Ako je gorivo 2011. poskupilo na 2,40 KM, svi koji su ga nabavljali znali su da cijena može i pasti. Od 2011. i kod nas je išla naniže, pa se gorivo narednih godina moglo dobiti i za 1,5 0 KM po litri.
U državama Evropske unije upravo iz navedenih razloga cijene naftnih goriva u maloprodaji gotovo automatizmom se dnevno i sedmično mijenjaju. Ali za cent ili dva, ovisno od nabavne rafinerijske cijene, a ove opet ovisno od nabavne cijene odgovarajućeg kontingenta sirove nafte koja se destilira i dostavi maloprodaji. Nema unaprijed dogovorenih cijena. Dogovara se količina, a cijena isporuke ovisi od berzanske cijene u Londonu i Njujorku tog dana.
U politici EU kada su u pitanju naftni derivati, upravo iz razloga što je barel kao mjera cijene nafte berzanska roba, strogo se pazi da se ne uvode konstante kako kojem nivou vlasti padne na pamet. A to su upravo porezi, akcize i razne takse na naftne derivate. Oni su isključiva nedležnost države i na mijenjaju se tako lako, kao kod nas. Kada se jednom uspostave, uvjetno rečeno, vrijede za sva vremena, dok se kroz strogu selekciju ne uvedu nove.
Zato je bh. povećanje putarine izazvalo toliku buru. Dobro će biti ako se inflacija zadrži na dva procenta godišnje, ako ode više značit će alarm za uzbunu. Zasad se cijene potrošnih roba i usluga drže pod samokontrolom ponude i potražnje. Izvrsno bi bilo da tako i ostane.
