Loša, netransparentna i nezakonita privatizacija godinama se navodi kao jedan od glavnih faktora ekonomskog sunovrata Bosne i Hercegovine u posljednjih nekoliko decenija. U pokušaju da se spasi što se spasiti da, koji je, s obzirom na protok vremena, odnosno posljedice u međuvremenu proistekle iz privatizacijskih prevara, osuđen na propast, osim eventualno u kontekstu pravnog sankcioniranja njihovih počinilaca, u Federaciji BiH aktivirana je Agencija za reviziju privatizacije, čiji izvještaji ne ostavljaju nimalo dileme o tome da je vlasnička pretvorba vršena mahom na nezakonit način.
Rezutati revizije
“Planom rada za 2017. godinu, predviđeno je da Agencija za reviziju privatizacije u FBiH revidira 14 privrednih društava i četiri banke. Agencija je u prošloj godini radila reviziju privatizacije za 10 privrednih društava i četiri banke, s tim da je jedno privredno društvo naknadno uzeto u rad, a po urgenciji Vlade FBiH.
Revizija je vršena u privrednim društvima Šipad komerc d.d. Sarajevo, Automehanika d.d. Sarajevo, Granit d.d. Jablanica, TP Poljopromet d.d. Zenica, Borac export-import d.d Travnik, Finvest Drvar d.d. Drvar, D.I. JANJ TGS d.d. Donji Vakuf, Bazna hemija d.d. Vitkovići Goražde, Željezara Ilijaš d.d. Ilijaš i HUTP Kladušnica d.d. Velika Kladuša te bankama Privredna banka Sarajevo d.d. Sarajevo, Investiciono–komercijalna banka d.d. Zenica, Hrvatska poštanska banka d.d. Mostar i Tuzlanska banka d.d. Tuzla.
U postupku revizije utvrđeno je da su u tri privredna društva uočene nepravilnosti na koje je Agencija ukazala i donijela rješenja u skladu sa Zakonom o upravnom postupku, a radi se o društvima Granit, Kladušnica i TP Poljopromet. Na navedena rješenja uložene su žalbe i taj proces još nije okončan jer Vlada FBiH, kao drugostepeni organ u ovom postupku, treba da donese svoja rješenja. Kako propisi nalažu, Agencija je bez odgađanja upoznala nadležna tužilaštva i pravobranilaštva.
Za četiri privredna društva – Šipad komerc, Automehanika, Bazna hemija i Željezara Ilijaš, revizori nisu bili u mogućnosti da okončaju rad na reviziji tj. nisu mogli sastaviti izvještaj o provedenoj reviziji privatizacije iz razloga što nisu uspjeli doći do dokumentacije koja je neophodna za njegovo sastavljenje. S tim u vezi, donesen je Zaključak o privremenoj obustavi dok se ne obezbijedi potrebna dokumentacija te smo po ovom pitanju obavijestili sve relevantne institucije, a posebno nadležna tužilaštva.
Za ostala društva revizijom je utvrđeno da su ispravno provele proces vlasničke transformacije i proces privatizacije, tj. da nije došlo do povreda zakonskih propisa prilikom njihovog privatiziranja“, precizira u izjavi za Business magazine Vedad Duraković, direktor Agencije za reviziju privatizacije u FBiH, uz napomenu da se “Agencija ograđuje od eventualnih kasnijih radnji poslije procesa privatizacije, tj. iz poslovanja navedenih društava, ukoliko su ona negativna, jer ima nadležnost da radi na predmetu revizije pretvorbe vlasničke transformacije, predprivatizacije i samog postupka privatizacije do izdavanja rješenja od strane nadležne agencije za privatizaciju“.
Kada je riječ o privrednim društvima čiju su privatizaciju revizori ocijenili spornom, posebno se izdvaja velikokladuško Hotelsko-ugostiteljsko-turističko preduzeće Kladušnica, u čijem slučaju je mnogo lakše izdvojiti proceduralne stavke koje su provedene u skladu sa zakonom, nego nabrojati sve nezakonitosti utvrđene revizijom.
Prema Informaciji, revizori su “zapeli“ već na pitanju prethodno izvršene vlasničke transfomacije, budući da je Federalno ministarstvo finansija još u aprilu 2005. poništilo rješenje o rezultatima revizije vlasničke transformacije i predmet vratilo na ponovni postupak, koji još nije okončan.
“Agencija za privatizaciju USK, u skladu sa nalogom Ministarstva, provela je postupak arbitraže radi utvrđivanja vlasničke strukture u Društvu, koji je okončan Odlukom Upravnog odbora Agencije od 25. jula 2007. godine, ali na način da nije utvrđena vlasnička struktura kapitala Društva.
U skladu sa obavijesti Ministarstva od 19. novembra 2007., u kojoj je navedeno da donošenjem Odluke Agencije o usvajanju lzvještaja o postupku arbitraže u predmetu HUTP Kladušnica nije okončan postupak revizije prethodno izvršene vlasničke transformacije, istaknuta je nužnost provođenja ponovnog postupka revizije. Nadzorni odbor HUTP Kladušnica nije prihvatio da se u Društvu vrši revizija vlasničke strukture, čime su postupili u suprotnosti sa rješenjem Ministarstva i odredbama Uredbe o reviziji prethodno izvršene vlasničke transformacije“, navodi se u Informaciji o izvršenim revizijama privatizacije državnog kapitala privrednih društava i banaka u Federaciji BiH za period juli – decembar 2017. godine, koju je Vlada FBiH sredinom aprila proslijedila na usvajanje Federalnom parlamentu.
U nastavku Informacije još se direktnije ukazuje na neregularnosti u procesu privatizacije Kladušnice, odnosno njenoj pripremi, u vidu namjernog obezvređivanja državnog kapitala.
“HUTP Kladušnica je u 1998. godini izvršila umanjenje vrijednosti građevinskih objekata za 5.019.026 KM. Paralelno sa ovim umanjenjem, izvršeno je uvećanje – uknjižavanje vrijednosti zemljišta u iznosu od 300.435 KM. Ovo je za posljedicu imalo značajno smanjenje kapitala preduzeća, koji je 31. decembra 1997. iznosio 9.229.560 KM, a u 1998. spao na iznos od 5.136.970,00 KM. Ova knjiženja rađena su bez valjane dokumentacije i bez saglasnosti Upravnog odbora Društva.
Procjena imovine Društva izvršena je u suprotnosti sa Međunarodnim računovodstvenim standardima. U procjeni je izvršeno utvrđivanje građevinske cijene, umjesto utvrđivanja fer vrijednosti koju propisuju navedeni standardi. Navedeno umanjenje vrijednosti imovine dovodi do sumnje da se sistematski radilo na obezvrjeđenju imovine Društva, što je u suprotnosti sa odredbama Zakona o početnom bilansu stanja preduzeća i banaka“, precizira se u Informaciji.
Mućke u Kladušnici
No, ni tu nije kraj privatizacijskim malverzacijama u Kladušnici. Naime, kako se pojašnjava u Informaciji, nakon smanjenja osnovnog kapitala Društvo je imalo obavezu da te promjene upiše u Registru privrednih društava, što nije urađeno – prva naredna registracija promjene kapitala izvršena je tek nakon izdavanja Rješenja o odobravanju upisa izvršene privatizacije državnog kapitala u sudski registar od 28. juna 2002. godine.
Društvo je u periodu prije postupka privatizacije izdavalo objekte u zakup, po uslovima koji su imali negativne efekte po samo Društvo. Osim toga, u skladu sa Upozorenjem Vlade USK, za izdavanje nekretnina u zakup bilo je potrebno pribaviti saglasnost resornog ministarstva, koju Društvo nije imalo.
HUTP Kladušnica nije Agenciji dostavilo pravosnažno i konačno rješenje o reviziji prethodno izvršene vlasničke transformacije izvršene otkupom internih dionica, jer je navedeno rješenje poništeno rješenjem Federalnog ministarstva finansija. Pored toga, Društvo Agenciji nije uz program privatizacije dostavilo dokaze o vlasništvu na nekretninama prijavljenim u programu privatizacije, odnosno zemljišnoknjižne izvatke, a što je bilo obavezno prema odredbama Uredbe o metodologiji za pripremu programa i izradu početnog bilansa preduzeća za privatizaciju.
“Registar vrijednosnih papira u FBiH do danas nije izvršio registraciju HUTP Kladušnica pa proizilazi da dioničari koji su izvršili upis dionica po Javnom pozivu Agencije za privatizaciju u FBiH nikada nisu stekli upravljačka i vlasnička prava iz dionica. Shodno tome, nije moguće utvrditi da li su oni raspolagali imovinom HUTP Kladušnica u skladu sa zakonom, budući da revizijom prethodno izvršene vlasničke transformacije nije utvrdena vlasnička struktura pa samim tim nije potvrđen legalitet i legitimitet organa upravljanja.
S obzirom na to da je postupkom revizije utvrđeno da Kladušnica nije okončala postupak revizije prethodno izvršene vlasničke transformacije, zbog čega je vlasnička struktura ostala neutvrđena i zbog čega Društvo nije registrovano kod Registra vrijednosnih papira, da Društvo danas nema otvoren transakcijski račun ni kod jedne banke, da je značajno smanjen broj zaposlenika i podnesen prijedlog za pokretanje stečajnog postupka, mišljenja smo da postupak privatizacije HUTP Kladušnica nije proveden u skladu sa Zakonom i drugim propisima“, zaključak je revizora.
U slučaju jablaničkog Granita, pak, revizijom je utvrđeno da postupak privatizacije 67 posto kapitala tog preduzeća nije u potpunosti proveden u skladu sa federalnom Zakonom o privatizaciji i kupoprodajnim ugovorom potpisanim 31. maja 2004. godine.
Kako se precizira u Informaciji, revizijom je utvrđeno da Ortačka grupa, kao kupac, u prvoj investicijskoj godini nije ispunila sve svoje ugovorom preuzete obaveze, ali i da, s druge strane, ni Agencija za privatizaciju Hercegovačko-neretvanskog kantona (KAP HNK), kao prodavac državnog kapitala, nije iskoristila sve instrumente pravne zaštite državnog kapitala dopuštene Zakonom o obligacionim odnosima FBiH i Ugovorom o kupoprodaji.
Saučesništvo KAP HNK
“Suprotno Zakonu i Ugovoru, a za slučaj neispunjenja ugovornih obaveza od strane kupca, Agencija je propustila blagovremeno zahtijevati i izvršiti naplatu ugovorenih penala. Za slučaj neispunjenja obaveza investiranja, Agenciji je, shodno odredbama Ugovora, pripadalo pravo naplate penala u iznosu jednakom 120 posto iznosa koji je kupac propustio investirati. Penali su prispijevali na naplatu na kraju svake godine investicionog roka u toku koje obaveza investiranja nije ispunjena.
Ukoliko je kupac ispunio obavezu investiranja, ali sa zakašnjenjem, prema odredbama Ugovora prodavac je imao pravo zahtijevati penale u iznosu jednakom 10 posto iznosa koji je kupac propustio investirati na vrijeme, a na ime zakašnjenja ispunjenja obaveze. Plaćanje penala nije podrazumijevalo oslobađanje kupca njegove obaveze da izvrši ugovorene investicije“, napominje se u Informaciji.
Uz napomenu da je “penal mogao biti oduzet i od iznosa garancije za investicije“, u Informaciji se precizira da je, u skladu sa ugovornom obavezom da prodavcu osigura neopozive i bezuvjetne bankovne garancije – da će banka, ukoliko kupac ne izvrši obavezu investiranja, platiti prodavcu obaveze investiranja, kupac za prvu godinu obezbijedio i dostavio Agenciji bankarsku garanciju na iznos od 3.000.000 KM.
“Međutim, Agencija je propustila izvršiti naplatu dijela neizmirenih obaveza putem bezuvjetne bankarske garancije, što joj je pripadalo shodno odredbama Ugovora o kupoprodaji. Upravo zbog navedenog propusta, u sudskom postupku za raskid predmetnog ugovora koji je kasnije uslijedio, odbijen je dio tužbenog zahtjeva Agencije kojim je od kupca, na ime naknade štete za neizvršeno investiranje, potraživala iznos od 6.177.055,35 KM“, potcrtava se u Informaciji, u kojoj se podsjeća da je, prema Ugovoru, Agencija imala pravo na naplatu penala i za slučaj da kupac ne ispuni obaveze zapošljavanja. Naime, kupac je bio dužan za svakog zaposlenog radnika manje u odnosu na ugovoreni Plan zapošljavanja, platiti Agenciji penale prema formuli koju čini umnožak broja radnika, broja mjeseci i prosječne mjesečne bruto plaće u FBiH u kalendarskoj godini koja prethodi godini u kojoj je nastupilo zakašnjenje, odnosno u kojoj nije ispoštovan dogovoreni broj zaposlenih radnika. No, Agencija je i po tom pitanju ostala pasivna u smislu naplate penala, što ni u ovom slučaju nije oslobađala kupca od ugovorne obaveze – prijema novih radnika..
“Slijedom navedenog, u postupku revizije privatizacije Granita utvrđeno je da su štetne posljedice Ugovora mogle biti manje srazmjerno ugovorenim, a nenaplaćenim penalima, te srazmjerno iznosu bezuvjetne bankarske garancije za prvu investicijsku godinu, da je Agencija blagovremeno preduzela sva zakonom i ugovorom dopuštena sredstva pravne zaštite državnog kapitala, a što je propustila učiniti“, zaključuje se u Informaciji, uz opasku da se Agencija za privatizaciju HNK žalila na Rješenje o izvršenoj reviziji.
Među kompanijama koje su opstruirale proces revizije, najtvrđim orahom za revizore pokazali su se akteri privatizacijskih marifetluka u Željezari Ilijaš, koji su izuzetno temeljito zameli tragove do svih materijalnih dokaza koji bi ih mogli teretiti za privredni kriminal.
Nestala dokumentacija
“Revizori su se konstantno susretali sa poteškoćama u prikupljanju dokumentacije neophodne za provođenje procesa revizije, posebno zbog činjenice da je dokumentacija koja se nalazila u Privrednom društvu izgorjela, jer je Društvo u toku ratnih dešavanja bilo pod agresorskom okupacijom. Nakon što su revizori uputili dopise svim relevantnim institucijama te zatražili dokumentacionu osnovu za izradu revizijskog izvještaja, nisu mogli doći u posjed Zapisnika o ratnim štetama u iznosu od 31.088.693 KM, koji je sačinjen 1996. od strane Društva. S obzirom na to da je njihovo isknjiženje računovodstveno tretirano iste godine, ratne štete su u pasivnom podbilansu samo prikazane, a za njih je vrijednost kapitala ranije umanjena“, napominje se u Informaciji.
U pokušaju da pronađu nestali Zapisnik revizori su se uzaludno obraćali Federalnom pravobranilaštvu, Općini Ilijaš i Pravobranilaštvu Kantona Sarajevo, ali su od svih navedenih institucija dobili negativne odgovoe, na kraju nisu mogli dati mišljenje na iznos državnog kapitala koji je bio predmet privatizacije.
Na praktično isti problem revizori su naišli pokušavajući ući u trag stanovima Željezare u Zenici, Visokom i Splitu, za koje nisu dobili podatke ni o eventualnom otkupu, niti prodaji, a nisu ih našli ni u Centralnom registru pasivnog podbilansa Agencije za privatizaciju u FBiH. S obzirom na navedenu “stambenu misteriju“, revizori nisu mogli dati mišljenje ni za taj dio neutralnog podbilansa.
“Dopisom od 22. decembra 2017. godine, od Privrednog društva tražen je dokaz o ispunjavanju obaveza po osnovu ugovora za imovinu prodatu u maloj privatizaciji, za koju je, osim kupoprodajne cijene, uslov bio i upošljavanje radnika Željezare te investicije u kupljene objekte i zemljište. Dana 3. januara 2018. zaprimili smo dopis u kojem Društvo navodi da ne posjeduju pisane ili dokaze bilo koje vrste o ispunjenju obaveza za zapošljavanje radnika, niti oko investicionih ulaganja.
Slijedom naprijed navedenog, a nakon iscrpne ekspertize revizije Privrednog društva, obavljene su konsultacije sa relevantnim institucijama i ukoliko ne bude pobrojana dokumentacija pribavljena i data na uvid revizorima, s tim u vezi donijet će se i odgovarajuća odluka za nastavak procesa“, ipak su ustrajni u Agenciji za reviziju privatizacije.
Na pitanje kakav je dalji postupak u vezi sa predmetima u kojima je revizija morala biti privremeno obustavljena zbog neustupanja i nedostavljanja potrebne dokumentacije, Duraković objašnjava da u takvim slučajevima “Agencija najprije na sve načine pokuša da pribavi dokumentaciju, a ukoliko je to neizvodivo donosi zaključak o privremenoj obustavi dok se ne steknu uslovi za ponovno pokretanje i rad na predmetnoj reviziji“.
“Obavezno zaključak o privremenoj obustavi proslijedimo svim institucijama kod kojih vršimo reviziju, a posebno obavijestimo nadležno tužilaštvo o provedenoj mjeri.
Do sada je u jednom predmetu pronađena sva nedostajuća dokumentacija i Agencija je obaviještena o tome“, potcrtava Duraković, pritom objašanjavajući i kakve su općenito kompetencije Agencije u slučajevima opstrukcije revizije, odnosno u slučajevima kada se revizijom ispostavi da se radi o nezakonito provedenoj privatizaciji.
“Agencija donosi rješenje kojim se utvrđuje da li je privatizacija provedena u skladu sa zakonom i drugim propisima ili da je u toku privatizacije došlo do povrede propisa i dostavlja ga pravnom licu kod kojeg je izvršena revizija, Agenciji za privatizaciju u FBiH, Federalnom ministarstvu finansija i Agenciji za bankarstvo FBiH (ukoliko je vršena revizija banke), koji u roku od 15 dana protiv rješenja mogu izjaviti žalbu, koja se dostavlja Vladi FBiH, kao drugostepenom organu, na daljnji postupak.
U skladu sa članom 19. Zakona o reviziji privatizacije državnog kapitala u privrednim društvima i bankama, ako Agencija u konačnom izvještaju i datom revizorskom mišljenju utvrdi postojanje radnji koje imaju obilježje prekršaja ili krivičnog djela, podnijet će prijavu i uz konačan izvještaj i revizorsko mišljenje sa vjerodostojnom dokumentacijom dostaviti je nadležnom sudu na daljnji postupak“, ističe Duraković.
