Prema podacima Centralne banke BiH, koje koristi i Agencija za unapređenje stranih investicija (FIPA), zaključno s prošlom godinom u Bosnu i Hercegovinu ušlo je 13,7 milijardi KM ili oko sedam milijardi eura direktnih stranih investicija u privredu zemlje. Uzimajući u obzir broj stalnih stanovnika po posljednjem popisu iz 2013. godine (3,531.159), to po stanovniku iznosi 3.936 KM direktnih stranih investicija ili 2.012 eura, od početka 1996. do kraja 2017. godine, odnosno od proglašenja Dejtonskog i Pariškog sporazuma do danas.
Za 21 godinu, dakle, ušlo je u Bosnu i Hercegovinu tek oko 40 posto godišnjeg bruto domaćeg proizvoda (BDP) u vidu stranih investicija i otvaranja novih radnih mjesta. Malo ili mnogo, procijenite sami, u Hrvatsku je, naprimjer, od 1993. do 2017. godine, prema podacima Agencija za investicije i konkurentnost, ušlo više od 32 milijarde EUR stranih investicija ili po stanovniku 11.806 eura, u Sloveniju više od 15.000 eura per capita, Srbiju 7.605, Makedoniju 5.100, itd.
U odnosu na pomenute države, evidentno je da se Bosna i Hercegovina po stranim investicijama u privredu, kako ih mi registriramo, nalazi pri samom dnu, iako je objektivno u nju ušlo daleko više novca nego što se statistički prikazuje.
Prema definiciji Međunarodnoga monetarnog fonda (MMF) pod inozemnim ulaganjem u privredu neke zemlje podrazumijeva se da određeni ulagač kao nerezident direktno i indirektno dođe u posjed 10 posto i više vlasničkog udjela privrednog subjekta rezidenta. Ovo ulaganje je investicija koja uključuje dugoročni interes u stranoj privredi, pri čemu investitor stiče odlučujuću ulogu u upravljanju preduzećem. Smatra se da ulagač s većim udjelom ima veći utjecaj na donošenje bitnih odluka vezanih uz upravljanje preduzećem, čak i kada nema najveći vlasnički udio.
Kako mi tretiramo strane investicije, to ih razlikuje od drugih obilika priliva inozemnog kapitala u privredu, u vidu kredita, poklon granta ili donacije s ugovornom klauzulom, tako da ih naši organi zadužani za direktna strana ulaganja i ne uzimaju u obzir kao strana sredstva za domaći razvoj, niti se kao takva pojavljuju u javnosti kao sredstva za privredni razvoj zemlje. Jesu li u pravu ili ne, pokušat ćemo objasniti u nastavku analize.
MILIJARDE U DONACIJAMA
Sjetimo se samo brojnih donacija i grantova koji su proteklih godina ulazili u zemlju sa donatorskih konferencija, namijenjenih direktno i indirektno i privrednoj obnovi zemlje te poljoprivredi, vraćanju ljudi u svoja domaćinstva i obnovi djelatnosti za održivi razvoj. Samo pod supervizijom Svjetske banke od 1996. godine sa donatorskih konferencija u Briselu ušlo je u zemlju više od deset milijardi eura, koje su značajnim dijelom bile usmjerene u investiciona ulaganja u privredu. Ali, nigdje nisu evidentirana kao takva.
Nadalje, Evropska unija, kao najveći pojedinačni donator sredstava i finansijske pomoći Bosni i Hercegovini, od 1996. godine uložila je više od 3,5 milijardi eura u rekonstrukciju i reformu javne uprave, ali i održivu ekonomiju, poljoprivredu i druge ključne privredne oblasti, posebno putem Instrumenta za predpristupnu pomoć, odnosno IPA fondova.
Do sada je iz IPA sredstava izdvojeno više od pola milijarde KM za projekte tehničke pomoći lokalnom, regionalnom i razvoju srednjih i malih preduzeća, izgradnji kapaciteta u turističkoj industriji, usklađivanju sa EU standardima centralnog bankarstva i oblasti osiguranja, te pružene usluge poslovne podrške preduzećima.
Pored toga, iz IPA je izdvojeno više od 300 miliona eura bespovratnih sredstava za aktivnosti na razvoju turizma (eko zone i put kulturnog nasljeđa), srednjih i malih preduzeća u konkurentnim sektorima (mliječna industrija, metalo-prerađivačka i drvna industrija, prerada voća i povrća), stimuliranje ekonomskog rasta i otvaranje novih radnih mjesta, koja bi trebala omogućiti stvaranje osnove za održivi razvoj.
Ne manju ulogu imale su direktne strane investicije Američke agencije za međunarodni razvoj USAID, koja je u investicije u privredi i poljoprivredi uložila više od milijarde američkih dolara.
USAID je prvi došao u Bosnu i Hercegovinu još pri kraju ratnih dešavanja, kako bi učestvovao u obnovi zemlje. Čak je pored donacija i grantova, 1997. godine otvorio i prvu revolving kreditnu liniju za pokretanje biznisa u vrijednosti više od 700 miliona dolara, koja je nažalost neslavno završila zbog neodgovornosti primalaca kada je riječ o otplati zajmova. Prema informacijama, USAID je ovu liniju prodao nekadašnjoj Market banci (danas Raiffeisen) za trećinu vrijednosti, koja je pokušala izvući korist utuživanjem i prodajom imovine komitenata. Nije poznato je li i koliko na tome zaradila!
USAID je pokrenuo i posebnu online platformu Diasporainvest.ba, za poslovno povezivanje bh. dijaspore sa svojom domovinom. Riječ je o specijaliziranom portalu koji će učiniti dostupnim detaljne upute o poslovanju u BiH, što će olakšati ljudima iz bh. dijaspore proces investiranja u zemlju porijekla.
Više od dva miliona ljudi živi izvan zemlje, što je prema broju stanovnika čini najbrojnijom dijasporom u svijetu koja, prema podacima Centralne banke BiH, svake godine u zemlju šalje više od 3,5 milijardi u konvertibilnim markama svojoj familiji, radbini i prijateljime. Ove doznake čine 13 posto ukupnoga BDP BiH. Na svaki dolar uložen putem direktnih stranih investicija, stiže sedam dolara koje šalje dijaspora. Ni ovo nigdje nije evidentirano kao strano ulaganje ili doprinos za pokretanje biznisa, iako mnogi iz dijaspore imaju uspješnu poslovnu aktivnost u zemljama u kojima žive i itekako investiraju u zemlju svog rođenja.
Platforma sadrži i sve potrebne informacije o bh. zakonodavstvu i uvjetima poslovanja u realnom sektoru i kapacitete za funkcionalno povezivanja između domaćeg privatnog sektora i ljudi iz iseljeništva.
Švedske i njena Razvojna agencija SIDA također je veoma aktivna u bh. poslovnom okruženju. Njen direktni doprinost je pokretanje poslovne aktivnosti putem grantova i donacija pa i povoljnih zajmova u šta je do sada utrošeno više od milijarde KM.
Posebno je SIDA aktivna u poljoprivredi, za koju smatrajuju da je jedan od najperspektivnijih sektora u zemlji. Zajedno s USAID-om finansiraju provedbu FARMA projekta koji okuplja poljoprivredne organizacije i proizvođače iz sektora mljekarstva, peradarstva, proizvodnje voća i povrća, proizvodnje meda te uzgoja i prerade ljekobilja.
Nezamjenjiv je, također, doprinos Njemačke organizacije za internacionalnu pomoć GIZ (Die Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit) koja je uložila značajna sredstva, više stotina miliona, u opremanje poslovnih objekata i instrukcije, posebno kada je u pitanje tehnička pomoć bh. kompanijama metalskog sektora i građevinarstva.
Moglo bi se nabrajati u nedogled, nema države pa i pojedinih regija (Katalonija npr. koja je obnovila Zetru) iz kojih nam u poslovnom pogledu ne žele pomoći i iz koji se ne dodjeljuju značajna sredstva za pokretanje neke privredne djelatnosti. Nažalost, sve se to odvija podalje od očiju javnosti, pa i domaćih institucija i organa vlasti koji ne da nemaju uvid u ovu djelatnost, već o tome ni ne informiraju javnost. Zašto je tako postoje i neki subjektivni razlozi.
Naime, na putu novca od davaoca granta ili donacije do neposrednog prozvođača ili vlasnika kapitala koji će ih koristiti i o tome davaocu polagati račune, dosta je kojekakvih organizacija i agencija koje pružaju savjetodavne ili edukativne usluge i korisnicima i davaocima. Naravno, i one se plaćaju iz izdvojenih sredstava. Procjene su da se gotovo trećina novca namijenjenog privredi istopi za plaće i materijalne troškove takvih organizacija i specijaliziranih razvojnih agencija tipa ARDA, NERDA, REDAH, REZ, SERDA i više od 4.000 NVO, koje educiraju primaoce doniranog novca ili granta. Nepotrebno, ako već imamo tolike privredene komore i institucije sistema koje se bave ovim poslom.
NEPOTPUNE LISTE
Centralna banka BiH, odnosno Agencija za unapređenje stranih investicija (FIPA) pod stranim ulaganjima podrazumijevaju isključivo ulaganja u privredu, postojeća ili nova preduzeća, nekretnine i pokretnine od strane inozemnog investitora (uglavnom privatnog), s ciljem da postane isključivi ili djelimični vlasnik kapitala, bilo da se radi o kupovini za novac ili kupovini vrijednosnih papira. Praktično, jedino mjerilo je količina novca koja je data da bi se steklo vlasništvo, s tim da se iz podataka briše prethodni vlasnik koji je prodao dio ili cijeli kapital.
Druge vrste ulaganja koja se tretiraju kao donacije, kreditna zaduženja ili grant (poklon) samim tim ne uvrštavaju se na listu, niti se klasificiraju kao strano ulaganje. Kako kažu, to su u principu sredstva koja se ulažu u različite razvojne projekte, ali nisu strano ulaganje!
E sad, vrijeme ja da se zapitamo jesu li tolike milijarde uložene u donacije i grantove strane investicije i u privredu zemlje, koje čak u masi znatno premašuju zvanične podatke Centralne banke BiH i FIPA-e o direktnim inozemnim ulaganjima?
Po njihovim podacima jedva da je za 21 godinu u zemlju ušlo sedam milijardi eura direktnih stranih investicija, i to prilično neproduktivnih, uglavnom u kupovinu banaka, osiguranja i prostu reprodukciju (lohn poslove), dok je u donacijama i grantovima taj iznos, prema procjenama, nekoliko puta veći, ako se računaju ulaganja pojedinih država, kompanija, vjerskih, humanitarnih, socijalnih i društvenih organizacija, uz međunarodne donatorske konferencije.
Da bismo odgovorili na to pitanje, morali bi se pozvati na drugu definiciju stranih ulaganju, onu Ujedinjenih nacija, koja kaže da su: „Investicije u najširem smislu, akumulacija u sadašnjosti sa očekivanim dobicima u budućnosti!“
Prema toj definiciji sasvim je očekivano da se kao strane direktne investicije u privredu poimaju i sve vrste bespovratne vrste pomoći koje će direktno i indirektno povećati dohodak poslodavaca i zaposliti ljude, a državi posredno i neposredno osigurati razvoj i napredak.
Mnogobrojne turističke destinacije, naprimjer, obnovljene su donatorskim novcem stranih organizacija, od kojeg domaće stanovništvo pa i poneki stranci zarađuje novac. Otvaraju se brojni hoteli i hosteli, restorani, kafane, picerije koji su strane investicije, a to nisu milioni dati za obnovu turističkih atrakcija bez kojih ne bi bilo ni hotela i hostela, ni ostalih investicija.
Dobar primjer je obnova sarajevske Baščaršije, Ferhadije i spomenik papi Pavlu II ispred Katedrale, obnova Trebevičke žičare ili Starog mosta u Mostaru, mostarskog i sarajevskog bazara donacijama i grantovima. Ove investicije direktno pomažu razvoju ekonomije i privrede.
Pored izlazne stanice žičare na Trebeviću već se gradi hotel, kafane, bašte, domaći i strani prodajni štandovi. Oni su ulaganje, a žičara nije koja je također obnovljena stranom donacijom. Ili Stari most u Mostaru koji je vlastitim sredstvima obnovila Svjetska banka i posredno omogućila otvaranje stotina radnih mjesta i dolazak stotina hiljada turista.
Dobar primjer koji je ne samo Business magazine ponukao da o ovome piše, je i saopćenje iz Ureda za medije Ambasade Republike Turske u BiH, u kome se, između ostalog, navodi da su ulaganja ove zemlje u Bosnu i Hercegovinu od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma iznosila više od milijardu KM. A prema listi FIPA-e i podacima Centralne banke, Turska je u BiH uložila svega 187 miliona KM.
Očito je da su se računale samo velike investicije u Natron Hayat iz Maglaja, fabriku Sisecam Soda Lukavac i još neke, a ispustile brojne druge manje turske investicije i donacije na svim stranama, kojih je na stotine širom zemlje. Tim investicijama i njihovim indirektnim efektom Turska je postala jedna od vodećih zemalja koje su najviše doprinijele razvoju bh. ekonomije. Ali ih nigdje nema u evidenciji.
UMJESTO ZAKLJUČKA
Evidentno je da su liste stranih ulaganja u našu zemlju površne i nepotpune. Uglavnom sadrže cijenu kojom je plaćena neka poslovna nekretnina i djelatnost, bilo u novcu ili dionicama, uključujući opremu i inventar. Ako se ne radi o tome da je to bila državna imovina, pa se napunila kasa titulara (pr. prodaja Telekoma Srpske ili prodaja bivših državnih banaka i osiguranja), malo je ko imao koristi od tih ulagnja.
Izuzetak su pomenute turske proizvodne investicije, BH Steel Zenica, cementare Kakanj i Lukavac i još neke obnovljene tvornice te nove koje su izgrađene investicijama iz Slovenije, Njemačke, Hrvatske i Srbije: Perutnina u Brezi i Srpcu, Argeta Hadžići, Ledo Čitluk, i sl.
Ako bi se na liste stranih ulaganja uvrstila sva ulaganja koja imaju direktan i indirektan utjecaj na privredu naše zemlje, ukupan iznos premašio bi 20 milijardi EUR. Nama upravo trebaju takve lista koje će sadržavati sav novac koji se ulaže u razvoj zemlje i krajnje je vrijeme da se do njih dođe.
U suštini nema nikakve razlike između jednog i drugog novca, bilo da je on iz prodajne cijene ili donacije i granta, ako je postignut krajnji cilj, sticanje određenih ekonomskih koristi, zapošljavanja ljudi i sticanje dobiti. Može se uložiti u finansijsku imovinu i dionice ili u realne oblike sredstava koja omogućavaju ostvarivanje profita kroz određene produktivne poslovne aktivnosti ili stvaranja poslovnog ambijenta (pr. obnova starog dijela Mostara, Međugorje ili obnova stare jezgre Sarajeva).
Još jedna opaska, nepostojanje jednog centra gdje će se evidentirati donacije i grantovi, stvorio je čitav splet potencijalno kriminogenih institucija koje su koristile taj novac, više od 5.000 nevladinih organizacija i raznih agencija koje su trošile glavninu na educiranje, kako plasirati novac!? Nesporno da su tome doprinijele i pojedine strane organizacije kao operativni realizatori donotora grant sredstava.
Bosna i Hercegovina je mala država, kao srednje veliki evropski grad, s dovoljnim brojem institucija. Ne postoji nijedan razlog da se Ministarstvo finansija i trezora BiH i istovjetna na nivou entiteta i kantona ne bave finansijskim dijelom stranih ulaganja, a odgovarajuća ministarstva djelatnosti operativnom realizacijom, na isti način kao što se supsidijarno radi kada je u pitanju vanjski dug i državna zaduženja.
Ostajanje pri postojećem stanju samo će triplicirati problem, dovoditi do rasipanja i još većih problema. Niko živ u zemlji još uvijek ne zna koliko je u Bosnu i Hercegovinu stiglo donacija i grantova od kada je kostituirana država i kako je utrošen taj novac!*
