Stelios Haji-Ioannou je rođen 1967. u Atini, kao drugo od troje djece Loucasa i Nedi Haji-Ioannou. Oboje njegovih roditelja su rođeni Kiprani, što je kasnije odredilo i njegovu ljubav prema ostrvu. Srednjoškolsko obrazovanje je završio u Atini, a potom je upisao studij ekonomije na London School of Economics, stekavši diplomu 1987. godine. Zvanje magistra na području brodarstva, trgovine i finansija dobio je na Poslovnoj školi Cass, a kasnije je nagrađen s četiri počasna doktorata, na Univerzitetu John Moores u Liverpoolu, Poslovnoj školi Cass, Poslovnoj školi Newcastle i Univerzitetu Cranfield.
Samoprozvani “serijski preduzetnik”, Stelios je karijeru započeo 1988. godine u već uspješnoj očevoj brodarskoj kompaniji Troodos Shipping.
“Imao sam sreće biti na pravom mjestu u pravo vrijeme, s pravim ocem, koji je finansirao moje snove”, izjavio je u intervjuu za Huffington Post.
Sa 25 godina, od oca je na poklon dobio 30 miliona funti koje je uložio u pokretanje vlastite brodarske kompanije, Stelmar Shipping, čije je dionice ponudio na berzi u New Yorku 2001., a već 2005. prodao grupaciji OSG za oko 1,3 milijarde dolara.
Revolucija u avioindustriji
No, istinski uspjeh s kojim će postati poznat širom svijeta uslovio je njegov interes za avioindustriju u koju je donio svojevrsnu revoluciju. Prosječan stanovnik razvijenog svijeta rođen 1967. godine imao je, doduše, opciju da putuje avionom Boeing 737 koji je prvi put poletio u to vrijeme, ali je problem s putničkim letovima bio taj da su jednostavno bili preskupi. Charter aviokompanije poput Lakera i Britannije su krajem sedamdesetih proširile taj skučeni horizont, ali su cijene aviokarata i dalje bile preskupe. Naprimjer, povratni let između Londona i Atine koštao je tadašnjih 99 funti, što je bila četvrtina prosječne mjesečne plaće u Velikoj Britaniji. No, cijelu tu sliku promijenila je pojava nove aviokompanije easyJet, rođene 1995. godine. Aviokarta na spomenutoj relaciji smanjena je na 78 funti, što je u to vrijeme bila dnevnica prosječnog britanskog radnika.
Prve destinacije na koje je easyJet letio s aerodroma u Lutonu bile su Glasgow i Edinburgh, a prva međunarodna destinacija bio je Amsterdam. Putnicima je dolazak do karte bio olakšan time što je na avione bio odštampan broj telefona u Lutonu, jer je jedini način na koji su mogli doći do aviokarte direktno bio poziv telefonom. Od trenutka u kojem je osnovan, easyJet je do danas bilježio samo rast. Akvizicije su se nizale jedna na drugu, te je u rukama Steliosove aviokompanije završila konkurentska aviokompanija Go Fly, kao i 40 posto nekadašnjeg švicarskog avioprevoznika TEA Basle, preimenovanog u easyJet Switzerland, a istovremeno je sjedište kompanije preseljeno na Međunarodni aerodrom u Ženevi.
Nove mogućnosti i novo doba
EasyJet je, baš poput irskog Ryanaira, preuzeo poslovni model koji je prvi u svijetu predstavio Southwest Airlines i prilagodio ga evropskom tržištu kroz dodatna rezanja troškova, poput nemogućnosti presjedanja i izbacivanja besplatnog obroka tokom leta. Za razliku od Ryanaira, easyJet se drži primarnih aerodroma u svakom od gradova u koje leti, što je za putnike udobnije rješenje, te u Parizu leti s aerodroma Charles de Gaulle i Orly, dok Ryanair leti sa manjeg aerodroma Beauvais-Tillé, udaljenog 85 kilometara od Pariza.
EasyJet je danas četvrti najveći avioprijevoznik u Evropi koji djeluje u 32 države te nudi optimalne opcije za putnike koji traže priuštivo putovanje bez posebnih pogodnosti. Brojke svjedoče da je easyJet u prosjeku 2017. dnevno prevozio više od 200.000 putnika širom Evrope. To objašnjava Steliosovo bogatstvo koje Forbes procjenjuje na 1,29 milijardi dolara. Stelios i njegova porodica vlasnici su najvećeg udjela u popularnom avioprijevozniku i svaki put kad neko kupi aviokartu easyJeta, Haji-Ioannou na račun dobije 0,25 posto cijene karte. Stelios je svoj novac zaslužio i zahvaljujući blagovremenom prepoznavanju novih mogućnosti koje donosi novo doba, te je easyJet među prvima prigrlio mogućnosti internet prodaje.
Dobrotvorne donacije
Logika Steliosa Haji Ioannoua bila je da će prednosti online prodaje, snižavanje troškova i motiviranje kupaca da prilagode svoje ponašanje mogućnosti da uštede novac funkcionirati jednako dobro u bilo kojoj drugoj industriji kao što funkcioniraju u avioindustriji. S tom namjerom, pod okriljem svoje easyGroup počeo je razvijati najrazličitije ponude, od hotelskog smještaja, preko rent-a-cara, pa do pizzerija, kino dvorana, teretana i barova. No, reklo bi se da easyPizza, easyCoffee, easyBus, easyCinema, pa čak ni easyFoodStore, nisu nešto bez čega kupci ne mogu živjeti pa je easyJet i dalje najbolji primjer Steliosove sposobnosti da uvede revoluciju u ljudske živote.
Kroz svoju Dobrotvornu fondaciju Stelios nastoji pomoći budućim poduzetnicama i preduzetnicima. Stelios u Grčkoj, Kipru, Velikoj Britaniji i Monaku, dodjeljuje velikodušne stipendije za školovanje u obrazovnim institucijama u kojima se i sam školovao, poput London School of Economics i srednje škole Doukas u Atini. Fondacija dodjeljuje i novčane nagrade podstičući preduzetništvo, ekonomski rast i otvaranje novih radnih mjesta, u Grčkoj dodjeljuje poticaje mladim preduzetnicima, a u Velikoj Britaniji preduzetnicima s invaliditetom. Želeći prevazići političke granice i podjele koje na Kipru postoje, Stelios na ostrvu dodjeljuje novčane podsticaje timovima koji dolaze iz turskog i grčkog dijela.
