Piše: Armin Zeba
- 965 je broj penzionera u Federaciji BiH
- 609 je broj zaposlenih koji uplaćuju doprinose u FBiH
- 126 je broj penzionera u RS
- 121 je broj zaposlenih u RS
- 348,5 miliona KM je ukupna isplata penzija za jedan mjesec
- 26,34 KM je vrijednost općeg boda u 2026. godini
U martu ove godine Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje isplatio je ukupno 465.965 penzija, u zbirnom iznosu od oko 348,5 miliona konvertibilnih maraka. Istovremeno, prema posljednjem izvještaju Zavoda za statistiku FBiH, federalni penzioni fond svojim doprinosima trenutno puni 545.609 radnika, što znači da za jednog penzionera radi 1,17 zaposlenih, što je odnos daleko nepovoljniji od prosjeka Evropske unije koji iznosi jedan prema 1,70. Samim tim, teško je u doglednoj budućnosti očekivati iole ozbiljnije poboljšanje ekonomskog statusa federalnih penzionera, od kojih su u cijeloj Evropi u goroj poziciji samo njihovi zemljaci iz Republike Srpske, koji su svojom brojnošću (293.126, uključujući i one koji žive izvan RS, ali primaju penzije iz entitetskog Fonda PIO) premašili broj zaposlenih (290.121) u tom entitetu.
U pokušaju da koliko-toliko poprave tu sumornu sliku, federalni zakonodavci krajem januara usvojili izmjene i dopune entitetskog Zakona o PIO, čija je suština diferenciranje najnižih starosnih penzija po osnovu ostvarenog staža osiguranja te usklađivanje visine penzija sa rastom prosječnih plata, umjesto sa rastom bruto društvenog proizvoda.
Novi izračun
Dok je promjena indikatora za usklađivanje penzija prošla gotovo nezapaženo, žestoku debatu u federalnoj javnosti izazvala je izmjena zakonskog člana 81., kojom je propisano da “najniža starosna penzija zavisi od dužine penzijskog staža i određuje se u procentu od prosječne penzije isplaćene za decembar prethodne godine, usklađene u godini ostvarivanja prava”, a čijim prvim stavom se precizira da “korisniku kome je starosna penzija određena u manjem iznosu od najnižeg iznosa penzije utvrđenog ovim članom, isplaćuje se najniža penzija”, što na prvi pogled djeluje kao prilično zbunjujuća računica po kojoj osiguraniku može biti određena visina starosne penzije “niža od najniže”.
“Formula za izračun visine mirovine glasi ovako – ostvarena plaća osiguranika podijeljena sa prosječnom plaćom u istoj kalendarskoj godini daje godišnji osobni koeficijent. Zbroj godišnjih osobnih koeficijenata podijeljen sa zbrojemrazdoblja za koja su obračunati, pak, daje osobni koeficijent. Taj koeficijent, pomnožen sa zbirom staža osiguranja i eventualnog posebnog staža daje osobni bod, koji pomnožen sa općim bodom daje visinu mirovine.
Uzmimo zamišljeni primjer osobe koja je radila 15 godina i pri tome svih 15 godina imala plaću jednaku prosječnoj i pri tome nema ostvaren poseban staž. Slijedeći navedenu formulu imamo situaciju – količnik plaće osiguranika iprosječne plaće, odnosno godišnji osobni koeficijent, iznosi jedan, jer su prosječne i plaće osiguranika jednake.
Kada te koeficijente za 15 godina zbrojimo dobijemo 15, koji podijelimo s 15 (zbroj razdoblja za koje su obračunati) i dobijemo osobni koeficijent koji iznosi jedan.
Osobni koeficijent jedan množimo sa 15 (godine staža osiguranja, posebnog staža nema) i dobijemo rezultat 15, što je broj osobnih bodova. Ti bodovi, pomnoženi s vrijednošću općeg boda, a to je u 2026. godini 26,34 KM, daju iznos mirovine od 395,10 KM”, u izjavi za Business Magazine razjašnjava tu nedoumicu Tomislav Kvesić, samostalni stručni saradnik za odnose s javnošću u Zavodu PIO FBiH.
ističe Kvesić
On pritom napominje da, ukoliko bi pretpostavljena osoba ispunjavala uslove za minimalnu penziju, umjesto navedenih 395,10 KM dobijala iznos od 434,62 KM, koliko iznosi minimalna penzija za korisnike sa manje od 20 godina penzijskog staža koji su penzionisani nakon 31. decembra 2025. godine.
“Ukoliko ta osoba ne bi ispunjavala uslove za minimalnu mirovinu (živi u inozemstvu, ostvarila pravo na razmjernu mirovinu itd.) primala bi iznos od 395,10 KM”, precizira Kvesić, apostrofirajući da se “visina mirovine utvrđuje prema ostvarenom penzijskom stažu i visini uplaćenih doprinosa”.
Po sličnom principu, on pojašnjava i razliku između najniže i zajamčene penzije te kalkulaciju po kojoj korisniku može biti određena starosna penzija niža od zajamčene.
Osobi koja je radila 15 godina i uvijek imala plaću jednaku prosječnoj i pri tome nema ostvaren poseban staž, pripada penzija od 395,10 KM, ali će primati minimalnu od 434,62 KM, a ako ima ratni staž 579,48 KM
“Ranijim zakonskim rješenjem bio je određen jedan iznos minimalne mirovine, a sada, prema članku 81., imamo iznose minimalne mirovine po kategorijama, odnosno u zavisnosti od navršenih godina mirovinskog staža.
Pravo na minimalnu mirovinu ostvaruje osiguranik koji je ostvario pravo na samostalnu mirovinu (nije mu za ispunjenje uvjeta bilo potrebno uračunati neki staž ostvaren kod inozemnog nositelja osiguranja ili na području Republike Srpske) te ima prebivalište na području BiH.
Zajamčena mirovina osigurava se korisniku koji je mirovinu ostvario s 40 ili više godina staža osiguranja koji spada u nadležnost Zavoda MIO, ako je izračunom visina mirovine utvrđena u iznosu koji je manji od iznosa zajamčene”, potcrtava Kvesić.
Na pitanje zbog čega do sada najniža penzija nije zavisila od dužine radnog staža, budući da se takvo rješenje nameće samo od sebe kao jedino logično i pravedno, on odgovara opaskom da “Zakonom nije bilo tako definirano, a što je pravedno ili nepravedno dalo bi se nadaleko raspravljati, no bespredmetno je, jer je relevantno samo ono što je zakonom regulirano”.
Kada je, pak, riječ o zabludama izazvanim špekulacijama “stručnjaka” o dramatičnom smanjenju visine starosnih penzija za nove i buduće korisnike, u kojima se uglavnom baratalo pogrešnim parametrima, odnosno plasirala računica po kojoj će, recimo, svi sa 20 do 25 godina penzijskog staža imati penziju u visini 65 posto prosječne, Kvesić ukazuje na prezentirani model izračuna visine penzije, odnosno činjenicu da ona zavisi isključivo od ostvarenog penzijskog staža i visine uplaćenih doprinosa “te je pogrešno tumačenje usvojenih izmjena Zakonaprema kojem će svi osiguranici sa navršenih 15-20 godina penzijskog staža imati najnižu penziju”.
“Naime, navedenim zakonskim rješenjem, odnosno uvođenjem više kategorija korisnika starosne mirovine kojima se osigurava pravo na isplatu najnižeg iznosa mirovine, uvodi se sistem isplate navedenog prava koji je isključivo vezan za dužinu mirovinskog staža i visinu uplaćenih doprinosa, pa se onim korisnicima koji su ostvarili mirovinski staž u kraćem trajanju, uz manje iznose uplaćenih doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje, osigurava i manji iznos najniže mirovine”, naglašava Kvesić, uz opasku da je “namjera zakonodavca jeste da motivira osiguranike da duže rade te da se nagrade oni koji su duže uplaćivali doprinose za mirovinsko i invalidsko osiguranje”.
Poseban staž
Kako se u ovu priču uklapa poseban (ratni) staž i, konkretnije, šta podrazumijevaju zakonske definicije da se on računa “u penzijski staž, kao poseban staž u dvostrukom trajanju”, ali da “ne čini staž osiguranja, bez obzira na to da li je unesen u matičnu evidenciju nosioca osiguranja”, Kvesić opisuje ponovo se referirajući na primjer kojim je ilustrirao način izračuna visine penzije.
“Poseban ili, kako ga se kolokvijalno naziva, ratni staž, ne može se smatrati stažom osiguranja, jer za njega nisu plaćeni doprinosi.
Računa se u dvostrukom trajanju, pa za jednu kalendarsku godinu osiguranik ostvaruje dvije godine posebnog staža, koji sa stažom osiguranja čini mirovinski staž.
S obzirom da se računa u dvostrukom trajanju, za jednu godinu posebnog staža dobiju se dva boda. Ako uzmemo primjer kojim smo objasnili način računanja mirovine, ako bi se radilo o osobi koja ima poseban staž u trajanju od tri godine i šest mjeseci, odnosno sedam godina u dvostrukom trajanju, ta osoba imala bi sedam bodova za taj poseban staž. Tada bi naša zamišljena osoba s 15 godina staža osiguranja, za koje je ostvarila 15 osobnih bodova po osnovu staža osiguranja, umjesto tih 15 imala 22 boda (15 plus sedam), pa bi joj mirovina u konačnici iznosila 22 (osobni bod) puta 26,34 KM (opći bod), odnosno 579,48 KM, a ne 395,10 KM, koliko smo dobili u slučaju kada nema posebnog staža”, sumira Kvesić, čija vrlo jasna i precizna opservacija u potpunosti demantira i u boračkoj populaciji itekako prisutnu famu da “poseban staž bivšim braniocima donosi više štete nego koristi, jer se njime smanjuje osnovica za obračun visine penzije, budući da se za period proveden u odbrani zemlje računaju plate i doprinosi u iznosu od nula KM”. Da ne bi ostalo prostora za bilo kakvu zabunu u vezi s tim, Kvesić dodatno raščlanjuje taj dio Zakona, akcentirajući da “za razdoblje kada imate ostvaren poseban staž, ne računa se uopće osobni koeficijent, jer je već zakonski određena vrijednost od dva boda za kalendarsku godinu staža, a ako imate i poseban i staž osiguranja u istom razdoblju, izabrat ćete onaj koji vam je povoljniji”.
Ratni staž ne može se smatrati stažom osiguranja, jer za njega nisu plaćeni doprinosi, ali računa se u dvostrukom trajanju i sa stažom osiguranja čini penzijski staž
“Za poseban staž nema doprinosa, pa niti plaća, a ono za što su plaćeni doprinosi je staž osiguranja.
Zakonom je propisano da se kod utvrđivanja godišnjeg osobnog koeficijenta ne uzima 1992., 1993., 1994. i 1995. godina, ali se isti period, ukoliko su plaćeni doprinosi, računa u ukupan penzijski staž. Osobni koeficijent neće biti manji zbog toga jer se zbroj godišnjih koeficijenata dijeli s razdobljem za koje su obračunati – dakle, ako plaće iz navedenih godina ne ulaze za utvrđivanje godišnjeg osobnog koeficijenta, onda se te godine ne uzimaju kod utvrđivanja razdoblja za koji se utvrđuje godišnji osobni koeficijent, što u konačnici ne dovodi do nepovoljnijeg utvrđivanja osobnog koeficijenta. Još jednom naglašavam, ako su uplaćeni doprinosi, onda se to razdoblje uzima u obzir kod utvrđivanja osobnog boda osiguranika”, rezimira Kvesić.
U tom kontekstu, vrijedan spomena je i zakonski stav da “u budžetu Federacije osiguravaju se sredstva za pokriće dijela visine penzije po osnovu priznatog posebnog staža i to za penzije ostvarene po Zakonu”.
“Intencija zakonodavca jeste da se ovim zakonskim rješenjem, kroz član 36., zaslužnoj kategoriji lica koja su sudjelovala u pripremama za obranu BiH, odnosno u obrani BiH u razdoblju od 18.09.1991. do 23.12.1995. godine, navedeno razdoblje računa u ukupan mirovinski staž, kao poseban staž u dvostrukom trajanju, te je za njegovu provedbu regulirano da se sredstva za pokriće dijela visine mirovine na temelju priznatog posebnog staža osiguravaju u proračunu Federacije BiH”, precizira Kvesić.
Koncept usklađivanja
Članom 79. Zakona predviđeno je da se, na osnovu zvaničnih podataka Federalnog zavoda za statistiku, penzije dva puta godišnje – 1. januara i 1. jula, usklađuju sa stopom rasta, odnosno smanjenja, indeksa potrošačkih cijena i bruto plata u FBiH u prethodnom polugodištu.
“Usklađivanje se vrši po stopi koja predstavlja zbir 60 posto stope rasta, odnosno smanjenja indeksa potrošačkih cijena i 40 posto stope rasta, odnosno smanjenja bruto plate ako je stopa promjene indeksa potrošačkih cijena veća od stope promjene bruto plate ili jednaka toj stopi.
Ako je stopa promjene indeksa potrošačkih cijena manja od stope promjene bruto plate, usklađivanje se vrši po stopi koja predstavlja zbir 40 posto stope rasta, odnosno smanjenja indeksa potrošačkih cijena i 60 posto stope rasta, odnosno smanjenja bruto plate”, precizira se u tom zakonskom članu, koji uključuje i izuzetak koji podrazumijeva da se penzije ne usklađuju u slučaju da bi zbir stope rasta, odnosno smanjenja indeksa potrošačkih cijena i stope rasta, odnosno smanjenja bruto plata, doveo do negativnog usklađivanja.
