Piše Armin Zeba
Za razliku od propisa sa neuporedivo manjom specifičnom težinom, usvajanje novog federalnog Zakona o fiskalizaciji transakcija, jednom od ključnih za prelazak s riječi na djelo na polju decenijama iščekivane ekonomske reforme, posebno kada je riječ o osjetnijem fiskalnom rasterećenju privrede na krilima jačanja javnih prihoda i suzbijanja porezne evazije, u domaćoj javnosti prošlo je gotovo nezapaženo. Da paradoks bude potpun, apsolutno neubičajeno za bosanskohercegovačke prilike, niti su se aktuelne vlasti njime slavodobitno hvalile, niti se opozicija utrkivala u njegovom kuđenju, a potpuno indiferentni bili su i uvijek glasni sindikati, kao i većina ekonomskih analitičara i onih koji se tako predstavljaju, tako da je izostala i iole ozbiljna debata o stvarnim dosezima Zakona u borbi protiv poreznih utaja i sive ekonomije u cjelini ili, konkretnije, o tome koliko i na koji način će nova zakonska rješenja spriječiti lažiranja fiskalnog prometa, osnovnoj nedoumici generiranoj njegovim usvajanjem.
Centralizirana platforma za fiskalizaciju (CPF) omogućava prikupljanje podataka za svaku transakciju u realnom vremenu, što otežava manipulacije i povećava vjerodostojnost prijavljenog prometa
Sprečavanje zloupotreba
S tim u vezi, Almedin Kadrić, član Radne grupe Udruženja poslodavaca FBiH za izradu Zakona o fiskalizacji transakcija, uz konstataciju da taj zakon “predstavlja jednu od najobuhvatnijih fiskalnih reformi u posljednjih 15 godina, s ciljem modernizacije sistema, povećanja transparentnosti i suzbijanja sive ekonomije”, ističe da se njime značajno sužava prostor za porezne zloupotrebe, budući da “Centralizirana platforma za fiskalizaciju (CPF) omogućava prikupljanje podataka za svaku transakciju u realnom vremenu, što otežava manipulacije i povećava vjerodostojnost prijavljenog prometa”.
Uvođenjem standardizovanih e-faktura (B2B i B2G) smanjuje se administrativni teret i rizik od grešaka te se omogućava automatska provjera i usklađivanje podataka
“Novi Zakon smanjuje mogućnost zloupotreba zahvaljujući evidentiranju u realnom vremenu (transakcije se šalju odmah i automatski, što ukida opciju naknadnog prepravljanja ili brisanja), softverskoj fiskalizaciji bez prostora za paralelne aplikacije (nova rješenja omogućavaju da samo certificirani softver komunicira s CPF-om, čime se onemogućava manipulacija putem ‘duplih programa’, kakvi su korišteni u ranijim aferama), te unakrsnim provjerama Porezne uprave (automatsko poređenje podataka iz e-faktura i fiskalnih računa omogućava otkrivanje nelogičnosti u prometu, što ranije nije bilo moguće), što će biti moguće ukoliko Ministarstvo prihvati sugestiju Udruženja da se kao jedinstveni identifikator koristi barkod (GTIN) koji bi omogućio potpunu transparentnost i praćenje roba i usluga”, ističe Kadrić u izjavi za Business Magazine.
Pobrajajući najveća sistemska unapeđenja koja donosi novi Zakon, on kao posebne kvalitete tog akta također izdvaja digitalizaciju i automatizaciju procesa, odnosno uvođenje elektronskih faktura.
“Zakon uvodi elektronski sistem za evidentiranje transakcija (ESET) i potpunu fiskalizaciju u realnom vremenu, čime se ukida potreba za zastarjelim fiskalnim hardverskim uređajima i prelazi na softverska rješenja. To smanjuje troškove održavanja, ubrzava procese i povećava preciznost evidentiranja, te će zasigurno podići nivo digitalizacije.
Uvođenjem standardizovanih e-faktura (B2B i B2G) smanjuje se administrativni teret i rizik od grešaka te se omogućava automatska provjera i usklađivanje podataka. To predstavlja značajan iskorak ka europskim praksama i otvara prostor za integraciju s drugim digitalnim sistemima. Prenos faktura vršit će se isključivo elektronskim putem, što će smanjiti troškove dostave računa putem poštanskih operatera, a stvorit će sigurnost u njihovoj dostavi. Bitno je napomenuti da je propisano da javni organi moraju prihvatati e-fakture”, obrazlaže Kadrić, podsjećajući da je Zakon usklađen sa evropskom ViDA (VAT in the Digital Age – PDV u digitalnom dobu) direktivom, “što je veliki uspjeh na putu ka članstvu u EU”.
S druge strane, kada je riječ o osnovnim manjkavostima Zakona iz ugla poslodavaca, Kadrić u prvom redu kandidira pitanje snabdijevanja privrednika potrebnim softverima.
“Manjkavost Zakona je to što su postavljeni rigorozni uslovi za preduzeća koja će proizvoditi i distribuirati ESET (softver koji će biti u mogućnosti da vrši fiskalizaciju). Naime, da bi neko mogao staviti u promet ESET, potrebno je da postane registrovani proizvođač ili zastupnik – međutim, uslovi za sticanje i gubitak tog statusa su, po mišljenju poslodavaca, vrlo strogi, a može se reći i diskutabilni.
Između ostalog, standard ISO 37001 je međunarodna norma koja definira zahtjeve i smjernice za uspostavu, implementaciju, održavanje i poboljšanje Sistema upravljanja za suzbijanje podmićivanja (Anti-Bribery Management System – ABMS), a razvoj softvera i taj standard nemaju mnogo zajedničkog”, ukazuje Kadrić, od ostalih ključnih izazova apostrofirajući implementacijske i tehničke rizike, posebno se osvrćući na “različite tokove podataka u smislu fiskalnog i e-računa”.
Prelazak na novi sistem nosi rizik tehničkih problema, nedovoljne obuke i različitih nivoa digitalne zrelosti privrednih subjekata, što potvrđuju iskustva iz regije
Provedbeni rizici
“Prelazak na novi sistem nosi rizik tehničkih problema, nedovoljne obuke i različitih nivoa digitalne zrelosti privrednih subjekata. Iskustva iz regije pokazuju da početne faze često prate poteškoće u funkcionisanju sistema.
Ono što će privrednicima također biti vrlo komplicirano implementirati je prenos e-računa. Zakonom je predviđeno da posrednički servisi prenose e-račune između učesnika transakcije, ali taj posrednički servis neće biti u mogućnosti da fiskalizira taj isti račun, već se to mora obaviti kroz ESET, što će zasigurno povećati kompleksnost implementacije. Radna grupa Udruženja je ukazivala na tu nepotrebnu komplikaciju, jer posrednički servis može raditi sve isto kao ESET”, rezimira Kadrić.
Na molbu za komentar primjedbe malih privrednika u vezi sa troškovima koje iziskuje tehničko prilagođavanje novom sistemu, ali i sa fiskalizacijom otpremnica i narudžbenica, koju oni smatraju “posebno problematičnom”, Kadrić primjećuje da “implementacija Zakona zasigurno vuče troškove i za privredu”, ali pritom i podsjeća da je “Ministarstvo finansija FBiH predvidjelo pružanje besplatne aplikacije, u skladu s čim nema bojazni za male privrednike da će imati velike troškove implementacije”.
“Međutim, ta aplikacija je zaista samo za one koji imaju mali broj računa, jer privrednici koji imaju veći broj računa neće biti u prilici da vrše ručni unos računa u sistem. Zakon treba da automatizira izdavanje i prijem e-računa i tu će se privreda morati prilagoditi na novi način poslovanja”, pojašnjava Kadrić, uz opasku da “neuključivanje firmi u javnu raspravu i neupućivanje u srž stvari, stvaraju takve prividne slike”.
Naglašavajući da Udruženje podržava uvođenje elektronske razmjene podataka, uključujući prijavljivanje narudžbenice i otpremnice, on taj stav argumentira uvjerenjem da “prijavljivanje svih dokumenata u realnom vremenu povećat će transparentnost, smanjiti poresku evaziju i modernizirati sistem u skladu s europskim standardima”.
“Veliki dio PDV-a gubi se zbog situacija u kojima se narudžbenica izda, usluga naplati, a fiskalni račun nikada ne kreira, što bi novi sistem trebao spriječiti.
Dok jedni u obaveznoj evidenciji vide neopravdano opterećenje, a drugi nužan korak ka transparentnijoj privredi, zajednički je zaključak da će implementacija biti zahtjevna, ali i da bi, ukoliko se provede ispravno, mogla podići nivo fiskalne discipline u FBiH”, zaključuje Kadrić.
(Ne)uvažene sugestije
Na pitanje o preporukama Udruženja ugrađenim u Zakon i nivou njihovog zadovoljstva saradnjom sa zakonodavcima pri njegovom kreiranju, naročito u kontekstu činjenice da iz neutralnog ugla posmatranja djeluje da je ovoga puta glas poslodavaca uvažavan više nego u ranijim sličnim prilikama, Kadrić potvrđuje da se “stvari mijenjaju nabolje”, sumirajući da “saradnja sa Ministarstvom finansija bila je za pohvalu, ali ako ćemo tragati za nečim što je možda moglo bolje, onda su to amandmani koji nam nisu uvaženi”.
“Iako novi Zakon uvodi softverski model, e-fakture u EU standardu EN 16931 i potpuno digitalno praćenje transakcija u realnom vremenu, Udruženje je upozoravalo Ministarstvo da nije na vrijeme formiralo široku radnu grupu koja bi sagledala stvarne potrebe privrede i uskladila proces s obavezama koje nameće evropska ViDA direktiva. Reforma je formalno prošla javnu raspravu, ali primjedbe IT industrije, računovođa, udruženja i dijela poslovne zajednice pokazuju da mnogi ključni aspekti implementacije e-računa na nivou BiH nisu bili dovoljno razrađeni, posebno oni koji se tiču tehničke interoperabilnosti i koordinacije među entitetima.
Podržavamo Vladu u obrazloženju gdje ističe modernizaciju, usklađivanje s europskim pravilima i smanjenje sive ekonomije, ali nedostatak inkluzivnog procesa i dubljeg dijaloga s industrijom otvara pitanje da li se ovako kompleksna reforma može provesti bez jasnih, zajednički definisanih standarda i bez jedinstvene tehničke strategije na državnom nivou”, upozorava pritom Kadrić, ujedno izražavajući “žal što veći broj pravnih lica nije učestvovalo u izradi ovog zakona, koji će zasigurno obilježiti dalji razvoj naše privrede”.
