Možete li, dragi moji, zamisliti sebe kao poslodavca koji bira koji zakon, uredba, odluka itd. valjaju, a koji ne i da u skladu sa tim postupate kada je u pitanju, naprimjer, plaćanje poreza i doprinosa, taksi ili podnošenje poreznih prijava, obavezne dokumentacije za pokretanje novih biznisa i da ne nabrajam dalje. Ne možete?!? Pa ne mogu ni ja, iskreno. Pričamo, upozoravamo, apelujemo, ukazujemo (a mi, eto i zapišemo) šta je loše rješenje u pojedinom zakonu, uredbi, odluci (a, nije da ih nema – loših rješenja, mislim), ali u konačnici trudimo se da uradimo sve u skladu sa onim što je propisala izvršna i/ili zakonodavna vlast (na svim nivoima).
E, to što mi sebi ne možemo ni zamisliti da uradimo (ne ispunimo zakonsku obavezu, jer zakon ne valja) zaposleni u institucijama (na svim nivoima) mogu i rade. Nedavno sam razgovarala sa koleginicom zaposlenom u jednoj agenciji na državnom nivou na mjestu pravnika. Žalila mi se da ima problem sa rukovodstvom agencije, jer je kao pravnika – ne slušaju. Kada je zamjenicu direktora u dotičnoj agenciji upozorila da rješenje koje je potpisala nije u skladu sa zakonom, ova joj je odgovorila da „Zakon svakako ne valja!?!“
Druga mi je, opet, davno ispričala kako je ministar u ministarstvu u kojem radi, nezadovoljan jer je dokument koji je sastavila uradila u skladu sa zakonom, dao i rekao savjetnici kako da napiše i da falsificira potpis koleginice (jer bez njenog potpisa dokument nije važeći). Kolegica je uredno prijavila slučaj nadležnima (ko god to bio). Slučaj u javnosti nikada nije spomenut, a ministar i dalje sjedi u ministarskoj fotelji (inače, to je jedino što radi, godinama).
Od nas, građana ove države iz sva tri naroda, očekuje se da poštujemo zakonsku regulativu na svih pet nivoa, oba pisma i tri jezika. Svako kršenje zakona za nas završava se sankcijom, kako bi i trebalo biti (dobro, nećemo sada o sinovima i rođacima političara). Za zaposlene u javnoj upravi, zakonske odredbe su, izgleda, vrlo fluidna kategorija koja se mijenja u skladu sa (ne)znanjem, mišljenjem ili političkim opredjeljenjem rukovodilaca.
P.S. Među ovima koji rade mimo zakona, jer „zakoni ne valjaju“ su i oni za čije smo se plaće i naknade mi u FBiH, između ostalog, zadužili 700 miliona KM sa kamatnom stopom 5,5 posto na Londonskoj berzi. Za iste svrhe se Republika Srpska zadužila 2021. godine 300 miliona eura i po kamatnoj stopi 4,72 posto…Divno…Sposobni su, halal im vjera!
