Ne čudi stoga što je poput bombe odjeknula vijest da je ruski predsjednik Vladimir Putin predložio Turskoj da za potrebe Evrope u ovom trenutku upravo ova država – koja je i do sada u vrlo važnim stvarima bila most između dvije strane, poput sigurnog transporta žitarica i razmjene zarobljenika -postane plinsko čvorište za evropski kontinent.
Prijedlog podrazumijeva veći izvoz plina kroz plinovod Turski tok koji prolazi ispod Crnog mora u Tursku nakon što su isporuke plina Njemačkoj kroz baltički plinovod Sjeverni tok zaustavljene.
Zajednička odluka
Predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan kazao da će Turska i Rusija proučiti Putinov prijedlog plinskog čvorišta. Strane će zajedno raditi na uspostavi distribucijskog centra u Turskoj, no eventualna realizacija ove ideje zahtijeva određene tehničke pretpostavke na kojima se treba raditi.
Kada je u pitanju sama lokacija, turski predsjednik je naglasio da će odluku o tome donijeti zajedno, ali da se čini jasnim da se turska regija Trakija, koja graniči s Grčkom i Bugarskom, čini kao najbolje mjesto.
“Zajedno s predsjednikom Putinom, dali smo upute našem Ministarstvu energetike i prirodnih resursa i relevantnoj instituciji na ruskoj strani da rade zajedno”, rekao je Erdogan, koji se s ruskim predsjednikom sastao na marginama summita u glavnom gradu Kazahstana, Astani.
Posve je jasno da bi ovakav razvoj događaja išao na ruku dugogodišnjoj želji Turske da postane energetsko središte, što se sa ekonomskih stanovišta ove države, čini posve i logičnim.
No, cijela zamisao ima i drugu stranu medalje o kojoj se treba razmišljati, mišljenja je turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu.
“Ovo je pitanje ponude i potražnje. Koliko je Evropa spremna kupovati plin iz takvog projekta? Ovo treba zajednički riješiti, nakon što se prijedlog dobro prouči”, kazao je Cavusoglu.
On je naglasio želju svoje države da pokuša ublažiti evropsku energetsku krizu.
“Slabljenje Evrope u svim aspektima nije u interesu Turske. Naprotiv, to je protiv interesa Turske”, rekao je Cavusoglu.
Energetski analitičari su, međutim, doveli u pitanje vjerovatnost pokretanja prijedloga za isporuku plina u Evropu preko Turske. Evropski čelnici kritizirali su pouzdanost Rusije kao opskrbljivača energijom, nazivajući ruske rezove prirodnog plina političkim pokušajem da ih podijeli oko njihove potpore Ukrajini nakon invazije Moskve.
Njemačka je ovog mjeseca odbacila još jedan Putinov prijedlog da se pojača protok plina u Evropu preko spojnice plinovoda Sjeverni tok 2 ispod Baltičkog mora – plinovoda koji nikada nije bio operativan. Moskva je prekinula paralelni plinovod Sjeverni tok 1 zbog, kako je tvrdila, tehničkih problema.
Naglabanja analitičara
Dakako, u situaciji ratnih dešavanja u Ukrajini, čak i vremenska prognoza ima višeznačna tumačenja, pa kako ne bi jedan ovakav prijedlog. Unutar Turske se čuju i ocjene da bi ovakav aranžman zemlju doveo u neugodan položaj, pa čak i do sekundarnih sankcija svojih zapadnih saveznika zbog odbijanja da provede sankcije protiv Rusije.
Ankara poriče bilo kakvu krivnju, ali Putinovi prijedlozi za plin dolaze jer je strpljenje Zapada možda pri kraju, upozorila je Maria Shangina, stručnjakinja za međunarodne sankcije na Međunarodnom institutu za strateške studije.
“Što više Turska eksplodira ovaj prostor između legalnih i ilegalnih aktivnosti s Rusijom, mislim da bi Zapad mogao imati prijelomnu tačku za nametanje sankcija”, rekla je Shangina.
No, neki analitičari ističu da će Erdogan pokušati izaći u susret Putinu, svjestan da je uloga Turske u dosadašnjim dešavanjima važna i u nekoliko slučajeva bila i dobrodošla Zapadu, kada se činilo da su svi putevi prema Rusiji zatvoreni.
Stoga i naglabanja analitičara treba posmatrati kroz političku prizmu koja nije promašila ni one koji bi objektivno trebali sagledati potrebe stanovništva i industrije Evrope. Jer, ako tako olako kače optužbe da Erdogan sve to radi zbog izbora, isti argument se može upotrijebiti i prema drugoj strani. No, čini se da zaboravljaju da evropski građani nisu baš raspoloženi podnositi nedaće nedostatka grijanja radi političkih poena koji neki lideri misle na ovaj način zaraditi. Posebno se to odnosi na ekonomije zemalja koje već sad najavljuju skraćene radne sedmice i loše uslove rada, a što će nesumnjivo donijeti negativne ekonomske posljedice zbog kojih će se pokazati da im „plan izbori – vježbanje mišića nad Turskom“, baš i neće donijeti rezultate kojima se nadaju.
