Dok Rusija demonstrira svoju vojnu silu razarajući Ukrajinu, u ostatku svijeta uglavnom grčevito tragaju za rješenjima kojima će minimizirati štetu uzrokovanu ruskom agresijom, odnosno ekonomskim sankcijama kojima je na nju odgovorio Zapad. Prvenstveno zbog evropske ovisnosti o ruskoj energiji, ali i zbog rasprostranjenih poslovnih veza sa ruskim oligarsima, kao i velike prisutnosti zapadnih brendova na ogromnom ruskom tržištu, efekti sankcija su dvosmjerni i upitno je koju stranu će više koštati. Sigurno je jedino da, kao i svaka druga, aktuelna kriza najviše pogoduje raznim špekulantima koji na njoj profitiraju i kojima je nakon pandemije korona virusa ukrajinski rat stigao kao “kec na desetku“, dok su najugroženiji ekonomski liliputanci poput Bosne i Hercegovine, koji su se po ko zna koji put našli između istočnog čekića i zapadnog nakovnja.
Direktne posljedice
Kada je riječ o direktnim potencijalnim posljedicama ukrajinskog rata na bosanskohercegovačku privredu u smislu mogućnosti gubitka ruskog izvoznog tržišta, prema podacima Vanjskotrgovinske komore (VTK) BiH, u prošloj godini naša zemlja ostvarila je robnu razmjenu s Rusijom vrijednu oko 385 miliona KM, od čega se blizu 108 miliona KM odnosi na izvoz, a više od 277 miliona KM na uvoz. Čak tri četvrtine prošlogodišnjeg bh. izvoza činila je farmaceutska roba, čiji su bh. proizvođači, prije svih Bosnalijek, najdirektnije pogođeni ruskom agresijom na Ukrajinu i zapadnim sankcijama Rusiji, gdje izvoze većinu svojih proizvoda ‐ uz nemogućnost isporuke, njih dodatno ugrožavaju i blokade u platnom prometu. Na uvoznoj strani, pak, dominantna su bila mineralna goriva, mineralna ulja i proizvodi njihove destilacije, čiji je udio u ukupnom uvozu bio veći od 80 posto.
Vanjskotrgovinska razmjena BiH sa Ukrajinom je desetorostruko manja nego sa Rusijom i prošle godine dostigla je vrijednost od oko 47 miliona KM (devet miliona KM izvoza i 38 miliona KM uvoza), tako da s te strane neće biti naročito osjetnih direktnih posljedica (kao ni zbog sankcija protiv Bjelorusije, s kojom ni prošle godine nismo obavljali robnu razmjenu).
No, s obzirom na globalni karakter aktuelne ekonomske polarizacije, njene posljedice, u manjoj ili većoj mjeri osjetit će kompletna bh. industrija, neovisno o obimu svoje izvozne orijentiranosti.
“U sektoru poljoprivrede i prehrane najviše je pogođen sektor proizvodnje voća, koji jedini bilježi direktan izvoz u Rusku Federaciju, zbog otežanog transporta i platnog prometa. Ostali sektori indirektno trpe zbog povećanja cijena uvoznog poljoprivrednog repromaterijala, prvenstveno sjemena i mineralnih đubriva.
U velikom problemu bi se mogli naći uvoznici pšenice, ali i druge kompanije iz prehrambenog sektora (proizvođači hljeba, peciva i konditorska industrija) ukoliko bi susjedne zemlje zabranile izvoz pšenice, brašna i ulja. Kada je u pitanju pšenica, BiH zavisi od tri tržišta (Mađarska, Srbija i Hrvatska) i trenutno nema alternativnih. Tržište ulјa od suncokreta je uslijed ukrajinske krize potpuno destabilizovano i cijena sirovog ulja iznosi 4.000 KM po toni.
U mesoprerađivačkoj industriji prisutan je nedostatak uvozne sirovine, prvenstveno svinjskog i goveđeg mesa. Bilježi se rast cijena uvozne sirovine do 70 posto, zbog povećanja cijene stoke žive vage do 40 posto na berzi. Bilježi se rast cijena ambalaže za pakovanje (nabavna cijena limenke povećana je za 30 posto, a kartonske ambalaže za 20 posto).
Proljetna sjetva je problem jer se nabavka uvoznog sjemena iz Mađarske obavlja otežano, potpisani ugovori se poništavaju zbog nemogućnosti isporuke. Rast cijena energenata dodatno usložnjava situaciju, a nedostatak sirovine za preradu problem je čak i za mljekare u Evropskoj uniji”, pobrajaju se u sektorskom pregledu VTK za sada najvidljivije posljedice ukrajinske krize na bh. izvoz i privredu u cjelini, uz napomenu da poskupljenja energenata, sirovina i repromaterijala te problemi s transportom i naplatom potraživanja opterećuju i domaću drvnu, tekstilnu, metalnu i elektro industriju.
“Bez obzira na činjenicu da se Bosna i Hercegovina drži po strani, nerealno je očekivati da će relativno siromašna i mala zemlja kakva je BiH proći bez ozbiljnijih ekonomskih posljedica sa kojima je suočen gotovo čitav svijet.
Svakodnevni i nekontrolisan rast cijena i nestašice gotovih proizvoda i sirovina za proizvodnju u gotovo svim oblastima privrede te prijetnja nestašice i enormnog poskupljenja energenata, uveliko ugrožavaju ekonomsku stabilnost. Navedenom dodatno doprinose panika i strah koji vladaju među stanovništvom koje gomila rezerve osnovnih životnih namirnica.
Nažalost, tu je i nepovjerenje u nadležne institucije, koje su i ovaj put nespremno dočekale novu krizu. U momentu kada je prijeko potrebna, ponovo izostaje međusobna saradnja, brza i hitna reakcija svih aktera vlasti koja će za cilj imati ublažavanje posljedica i jačanje sigurnosti kod građana. Suprotno tome, BiH i dalje potresa politička kriza i nefunkcionisanje tijela vlasti, te su u žiži interesovanja nesuglasice i nepostojanje volje i želje da se one prevaziđu za dobrobit svih nas. Dakle, nećemo ostati netaknuti, bit će ekonomskih posljedica, samo je pitanje u kojoj mjeri”, ističe u izjavi za Business Magazine Ahmet Egrlić, predsjednik Vanjskotrgovinske komore BiH.
Osim bh. izvoznika usmjerenih na rusko tržište, agresijom na Ukrajinu i ekonomskim ratom Zapada i Istoka posebno su ugrožene domaće kompanije koje su privatizacijom dobile većinske vlasnike iz Rusije. Sarajevski i banjalučki Sberbank kapitulirali su već u prvim danima rata i po ekspresnoj i ne baš najjasnijoj proceduri ušli u sastav ASA i Nove banke, a slična sudbina mogla bi zadesiti još neke ruske akvizicije u Bosni i Hercegovini, prije svih Optima Grupu, odnosno kompletnu naftnu industriju Republike Srpske, kojom posljednjih 15-ak godina, preko svoje firme-kćerke NeftegazInKor, upravlja Zarubezhneft, državna kompanija iz Rusije.
“Ruska Federacija, zaključno sa 31. decembrom 2020. godine, investirala je u BiH 600,2 miliona KM. Učešće ruskih u ukupnim direktnim stranim investicijama u našoj zemlji iznosi 3,98 posto i Rusija se nalazi na devetoj poziciji na listi zemalja najznačajnijih investitora u BiH. Od ukupnog iznosa ruskih investicija u BiH, najveći dio (595,0 miliona KM) registrovan je u Republici Srpskoj, gdje je Rusija drugi najznačajniji investitor. U Federaciji BiH registrovano je 5,2 miliona KM ruskih investicija.
Prema trenutno dostupnim podacima, zaključno sa decembrom 2020. godine, u ukupnom iznosu investicija iz Rusije najveći dio (94,9 posto) registrovan je u okviru prerađivačke djelatnosti (uključujući i proizvodnju koksa i rafiniranih naftnih proizvoda), a slijedi trgovina sa 3,6 posto.
Najznačajniji investitor iz Ruske Federacije u BiH je NeftegazInKor, koji je 2007. kroz privatizaciju postao vlasnik većinskog paketa akcija u Rafineriji nafte Brod, Rafineriji ulja Modriča i distributivnoj mreži benzinskih pumpi. Ostali značajni investitori iz Rusije su u BiH prisutni preko svojih kompanija iz Austrije i Srbije.
Ukrajina je do decembra 2019. registrovala 1,1 milion KM ulaganja u BiH. Ovi podaci pokazuju da su investicije iz Ukrajine u BiH veoma skromne.
Osim Sberbanka, koji je prešao u ruke domaćih investitora, trenutno nemamo drugih najava, niti saznanja, o promjeni vlasničke strukture u kompanijama s ruskim kapitalom koje posluju u BiH. Agenciji se nisu obraćale kompanije s ruskim vlasništvom u BiH vezano za njihovo eventualno otežano poslovanje ili bilo kakav sličan problem. U okviru svojih nadležnosti, FIPA stoji na raspolagnju svim investitorima za pružanje podrške i pomoći u otklanjanju barijera njihovom poslovanju u BiH“, odgovara Jasmina Dževlan, glasnogovornica Agencije za unapređenje stranih investicija (FIPA) u BiH, na upit našeg magazina o obimu investicija iz Rusije i Ukrajine u BiH, te o eventualno otežanom poslovanju bh. kompanija u ruskom (su)vlasništvu.
Ni iz Bosnalijeka, koji je praktično jedini domaći izvoznik koji bi prijetećim gubitkom ruskog tržišta pretrpio teško nadoknadivu poslovnu štetu, niti iz Optima Grupe, za koju je prilično izvjesno da će se uskoro naći pred izborom – prodaja ili likvidacija, za sada ne žele javno govoriti o problemima koje su im donijeli ruski vojni napad na Ukrajinu i zapadna ekonomska ofanziva protiv Rusije. No, kako u izjavi za Business Magazine upozorava ekonomski analitičar Igor Gavran, te kompanije su možda najveće, ali sasvim sigurno ne i jedine kolateralne žrtve ukrajinskog rata u bh. poslovnoj zajednici.
Indirektni efekti
“Sigurno je da će se kriza odraziti na cijelu bh. privredu u većoj ili manjoj mjeri, a neki efekti već se osjećaju. Trenutno su povećani troškovi (jer rastu cijene energenata i sirovina, a posljedično i troškovi proizvodnje i prijevoza robe) i rizik poslovanja (upitni su i ranije dogovoreni i svi dugoročni trgovinski odnosi, jer se pojavila neizvjesnost plasmana robe u oba smjera te plaćanja i naplate potraživanja).
Ovi problemi se ne odnose samo na direktnu ekonomsku saradnju s Ukrajinom i Ruskom Federacijom, nego na mnogo šire tržište, posebno kada je riječ o efektima sankcija protiv Ruske Federacije i kontramjerama koje se uvode ili najavljuju sa ruske strane. Poseban problem je što se bukvalno na dnevnoj bazi mijenjaju obim i intenzitet sankcija, pa uslovi poslovanja kojima se privreda mogla na jedan način prilagoditi danas, više ne važe sutra i neizvjesnost praktično zaustavlja ekonomske aktivnosti.
Zbog svega navedenog, zaista je nemoguće prognozirati koliko će koja grana privrede biti pogođena. Potencijalno najizloženiji rizicima su naši izvoznici u farmaceutskoj industriji (prije svega Bosnalijek) i voćarstvu, ali mnogo je širi krug mogućih efekata zbog veza s drugim tržištima.
Međutim, postoje i još teže predvidivi efekti za bh privredu na drugim tržištima. Naime, povlačenje sa ruskog tržišta velikog broja kompanija koje imaju dobavljače u BiH sasvim izvjesno umanjit će njihove narudžbe i tako će bh. izvoznici koji ih snabdijevaju biti suočeni s gubitkom tržišta. S druge strane, obustava nabavki od ruskih kompanija na tim istim tržištima može pomoći bh. izvoznicima da povećaju svoj izvoz i preuzmu dio tržišta. Ukratko, cijela mreža ekonomskih odnosa u svijetu sada je poremećena i brojni negativni i pozitivni efekti su mogući i za našu privredu, čak u nekim slučajevima i na istu privrednu granu.
Pored proizvodnih, negativne efekte može osjetiti i naš turistički sektor, jer posljedice inflacije i viših troškova života u područjima odakle turisti dolaze u BiH mogu umanjiti njihov broj, jer će manje njih moći sebi priuštiti putovanja. To uključuje i našu dijasporu”, sumira Gavran.
No, u svakom zlu ima nečeg dobrog, što vjerno ilustrira i za sada uspješno balansiranje BiH “na dvije stolice” po pitanju definiranja službenog stava prema ruskoj agresiji na Ukrajinu, proisteklo ne iz mudrosti bh. političkih čelnika, već iz njihove državničke nesposobnosti, dodatno ogoljenom pokušajima blokade državnih institucija, koji su u konkretnom slučaju dali potpuno suprotan, po bh. interese pozitivan rezultat, jer je naša zemlja u načelu podržala sve stavove EU i SAD-a u vezi s ukrajinskim ratom, ali se istovremeno nije pridružila sankcijama protiv Rusije i posljedično, nije dospjela ni na Putinovu listu ruskih neprijatelja. Takva pat pozicija, za čije rješavanje niko nema ni volje ni znanja, navodi na pomisao da je sasvim realna mogućnost da BiH ipak prođe bez težih ekonomskih posljedica.
“Ova opisana pozicija BiH svakako je najbolja za našu ekonomiju i svakako bi je trebalo održati.
Uvođenje sankcija Ruskoj Federaciji bi nam donijelo isključivo ekonomsku štetu, dovelo nas na njihovu listu ‘država koje poduzimaju neprijateljske mjere’ i izvjesno vodilo ka gubljenju njihovog izvoznog tržišta i višim cijenama ili čak riziku prekida snabdijevanja energentima iz njihovih izvora, bez ikakve ekonomske koristi.
Ako održimo sadašnju poziciju, a ‘ekonomski rat’ između Zapada i Ruske Federacije ne eskalira u tolikoj mjeri da onemogući i našu trgovinu neovisno o našem direktnom neuvođenju sankcija bilo kome, možda budemo u prilici da dugoročno profitiramo ili barem izbjegnemo teže ekonomske štete.
Mislim da je ova mogućnost sasvim realna, ne zato što su domaće vlasti mudre i fokusirane na ekonomiju, nego jer su individualni stavovi vladajućih struktura različiti i mislim da nije moguće usaglasiti ih u smjeru promjene aktuelne pozicije. To je ustvari jedan od rijetkih primjera kada nefunkcionalnost i nemogućnost usaglašavanja strateških stavova može imati pozitivne efekte, kao u slučaju ruske aneksije Krima i naše pozicije nakon toga”, zaključuje Gavran.
Naravno, vječiti optimisti nadaju se da će najnovija u nizu ekonomskih kriza u BiH biti ublažena adekvatnim interventnim mjerama države i njenih entiteta. Istina, od privremenog ukidanja dodatnih akciza na gorivo za sada nema ništa, malo je vjerovatno da će biti uvedena nulta stopa PDV-a na osnovne životne namirnice, ograničenje marži uvedeno još u jeku pandemije korona virusa ne poštuje niko, a obećano smanjenje carina na uvoz đubriva čeka neku narednu sjetvu…, no, to ne znači da će reakcija države u potpunosti izostati. Jednostavno, za nju je još prerano, jer izbori su još daleko, a agresija na Ukrajinu i ekonomski rat Zapada i Rusije svakako će potrajati…
Profiteri i poskupljenja
Za sada, ekonomske posljedice ukrajinskog rata u BiH su najvidljivije na cijenama goriva. Na pitanje o mjeri u kojoj u njihovom “divljanju” ima i svojevrsnog ratnog profiterstva, s obzirom da su maloprodajne cijene počele nekontrolirano rasti čim je prvi ruski tenk ušao u Ukrajinu, iako je riječ o robi nabavljenoj puno ranije, po daleko nižim veleprodajnim cijenama, Gavran konstatira da je u aktuelnoj krizi prisutan odavno oprobani obrazac ponašanja, “vjerovatno ovom prilikom samo još ekstremniji i bezobrazniji”.
“Profiterstvo je u ovoj oblasti konstantno prisutno već decenijama. Imamo uobičajenu praksu da se svako povećanje cijene nafte na svjetskom tržištu trenutno odrazi na cijene goriva u BiH (kao da ne postoji ni litar goriva u zalihama nijednog prometnika), a svako smanjenje cijene se uglavnom odražava tek djelimično i s velikom odgodom (kao da je svaka benzinska pumpa prepuna zaliha koje traju beskonačno dugo).
Propisane kazne za kršenje ograničenja marži očito su toliko niske da se daleko više isplati uvijek kršiti propise i povremeno platiti kaznu, nego poštovati propise i zaraditi manji ekstra profit. Pitanje je i koliko je aktuelno ograničenje marži adekvatno, čak i uz njihovo potpuno poštivanje, jer riječ je o visokoprofitabilnoj djelatnosti u kojoj je struktura cijena jako nelogična (velika razlike između entiteta, iako su troškovi poslovanja veoma slični ili isti, nikakve ili nelogične razlike u cijenama između prometnika sa jednom pumpom i velikih kompanija, iako njihovi troškovi moraju biti jako različiti, itd)”, primjećuje Gavran.
Na opasku da bi nam situacija bila komfornija da nismo bili kratkovidi i rasprodali kompletnu naftnu industriju, tako da nemamo ni litar goriva u robnim rezervama, niti bilo kakav drugi mehanizam za državnu intervenciju u slučaju ovako drastičnih tržišnih poremećaja, Gavran, pak, odgovara navođenjem određenih mjera kojima bi država i u postojećoj situaciji mogla djelovati u smjeru stabilizacije stanja na tržištu.
“Nažalost, mi smo rasprodali ne samo naftnu industriju, nego i praktično sve ostale, osim elektroenergetske i telekomunikacija, tako da je jako ograničen prostor uticaja na tržište.
Međutim, prostora ipak ima, jer u svakoj državi svijeta u vanrednim okolnostima vlasti mogu provoditi vanredne mjere i uticati na privatni sektor mnogo direktnije nego što je to uobičajeno. Naprimjer, kombinacija direktne kontrole cijena onih proizvoda čije cijene su posebno bitne za troškove života i poslovanja sa interventnim plasmanom robnih rezervi tih proizvoda može barem kratkoročno stabilizovati i poboljšati stanje. Nažalost, mi još uvijek imamo samo formalno ograničenje marži na upitnom nivou (arbitrarno su fiksirane na nivou iz određenog perioda, iako nema nikakvih argumenata zašto se smatra da su marže tada bile na optimalnom nivou, a ne već previsoke), a i to ograničenje se masovno krši s minimalnim kaznama za prekršioce, dok su robne rezerve postale imaginarna kategorija”, kaže Gavran, koji, kada je riječ o činjenici da u BiH robne rezerve goriva i ostalih strateških proizvoda ne postoje te na njoj zasnovanom strahu od nestašice ili enormnog poskupljenja brašna, ulja i sličnih proizvoda u narednim mjesecima, potencira paradoks da “mi čak ni to da su robne rezerve prazne zvanično ne znamo, niti možemo potvrditi”.
“Nasuprot tome, u susjednoj Srbiji imamo besmisleno detaljne informacije o robnim rezervama, saopštavane direktno od predsjednika države, koji pokazuje fotografije skladišta i nabraja detalje skoro do nivoa broja zrna graška koje posjeduju. Koliko god to bilo teatralno i pretjerano, makar daje neku sliku građanima i može pozitivno uticati na njihove odluke o vlastitom gomilanju zaliha, koje im stvarno nisu potrebne.
Ukoliko rat ostane ograničen samo na područje Ukrajine, a BiH ostane izvan ‘ekonomskog rata’, jedino što očekujem jesu poskupljenja, ali ne i nestašice, jer naši tradicionalni dobavljači pšenice i drugih navedenih proizvoda imaju ih dovoljno za izvoz i trebalo bi da nastave s isporukom našim prerađivačima. Bez obzira što neki privremeno donose odluke o ograničenju izvoza, nikome nije u interesu da drži beskorisne zalihe nakon što osigura svoje potrebe.
Naravno, dalja eskalacija rata ili promjena statusa BiH mogu promijeniti ovakva očekivanja, ali u sadašnjim uslovima ne očekujem nestašice (osim privremenih, uzrokovanih prekomjernom kupovinom u panici, a ne stvarnim nedostatkom robe).
Međutim, mislim da bi vlasti u BiH trebale reagovati i u pogledu ograničenja našeg izvoza i otkupa domaćih proizvoda. Naime, iako je naša proizvodnja pšenice minimalna u odnosu na potrebe, veliki dio smo svake godine izvozili, što u aktuelnim uslovima ne bi trebalo dozvoliti. I za ostale esencijalne proizvode, poput jestivog ulja, trebali bismo osigurati da dovoljne količine uvijek budu raspoložive za naše tržište prije nego se dozvoli da ih neko izvozi. Ne govorim o trenutnoj zabrani izvoza, nego o praćenju trgovine i stanja na tržištu i ograničenju uz otkup domaćih zaliha u količinama potrebnim za prevenciju nestašica i naše osnovne potrebe”, sugerira Gavran.
Alternativni partneri
Na pitanje o konkretnim mjerama koje VTK poduzima s ciljem minimiziranja ekonomskih posljedica ukrajinske krize, Egrlić potcrtava da je “Komora uvijek na usluzi privrednicima u njihovoj borbi za opstanak te bolje pozicioniranje na domaćem i ino tržištu”.
“Kao što se pokazalo i tokom najtežih trenutaka u toku pandemije COVID-19, Komora je nastojala i uspijevala da privrednicima bude na usluzi prevashodno sa tačnim i provjerenim podacima i informacijama.
Komora će nastojati da nastavi djelovati ka nadležnim institucijama i ino partnerima kako bi pomogla članicama u borbi sa krizom koja nas je zadesila te ćemo nastojati da uvežemo privrednike sa potencijalnim alternativnim dobavljačima, blagovremeno ih informišemo o izmijenjenim uslovima poslovanja na određenim tržištima, kao i da zajedno sa privrednicima osmislimo inicijative za ublažavanje negativnih efekata krize”, ističe Egrlić.
