Simptomi i dijagnoza šećerne bolesti

Kod osoba s novootkrivenom šećernom bolesti potrebno je procijeniti prisutnost, jačinu i trajanje simptoma, promjene tjelesne mase, prehrambene navike i tjelesnu aktivnost.

50

Šećerna bolest zajednički je naziv za poremećaje metabolizma glukoze u tijelu. Glukoza služi kao važan izvor energije, a za to je ključan hormon inzulin kojeg luči žlijezda gušterača. Inzulin omogućuje ulazak i korištenje glukoze u ćelijama.

Dvije glavne i najčešće vrste šećerne bolesti su tip 1 i tip 2. Tip 1 šećerne bolesti nastaje kao posljedica nedostatka hormona inzulina. U tipu 2 šećerne bolesti osnovni mehanizam nastanka je neosjetljivost organizma na djelovanje inzulina. U oba slučaja – ako inzulina nema ili ako je tijelo neosjetljivo na inzulin – glukoza se nakuplja i raste njen nivo u krvi što izaziva pojavu simptoma šećerne bolesti.

Najčešći simptomi

Najčešći simptomi šećerne bolesti su: žeđ i suhoća usta, učestalo mokrenje, neobjašnjivi gubitak težine, pojačana glad, zamućen vid, umor i iscrpljenost, trnci u stopalima, sporo zarastanje rana i infekcije.

Šećerna bolest tipa 2 jedan je od najčešćih uzroka obolijevanja i smrtnosti u svijetu. Procjenjuje se da čak oko 10 posto svjetskog stanovništva ima tu vrstu šećerne bolesti. Važno je naglasiti: ako se tip 2 šećerne bolesti otkrije dovoljno rano, moguće je i njeno povlačenje, ali samo ako osoba prihvati intenzivnu promjenu životnih navika i značajno smanji tjelesnu masu.

Preporučuje se svake tri godine kontrola na šećernu bolest svih odraslih koji nemaju simptome, ali imaju prekomjernu tjelesnu masu, kao i kod osoba iznad 45 godina starosti.

Dijagnoza šećerne bolesti može se postaviti na nekoliko načina-analiza krvi ujutro natašte, test opterećenja glukozom (OGTT), HbA1c  laboratorijska pretraga koja može procijeniti prosječnu vrijednost glukoze u krvi zadnja dva do tri mjeseca.

Pristup pacijentu

 

Pri dijagnozi šećerne bolesti vrlo je važno prepoznati njen tip jer to ima presudan uticaj na način liječenja. Ponajprije se to odnosi na tip 1 šećerne bolesti jer kod tih pacijenata postoji nedostatak inzulina i oni su životno ovisni o inzulinskoj terapiji pa ju je potrebno odmah uvesti. Za prepoznavanje šećerne bolesti tipa 2 najčešće je dovoljan tipičan klinički obrazac prema kojem osoba ima prekomjernu tjelesnu masu s pretežnim nakupljanjem masnog tkiva u području stomaka i velikim obimom struka, visokim krvnim pritiskom te visokim trigliceridima u krvi. Šećerna bolest tipa 2 može dugo trajati neprimjećena pa i kod novootkrivenih bolesnika mogu već biti razvijene komplikacije šećerne bolesti. Kod tih bolesnika potrebno je posebno obratiti pažnju na povišene vrijednosti krvnog pritiska, poremećaje masnoća u krvi, pušenje, srčanožilne bolesti, bolesti bubrega…

U pristupu bolesniku sa šećernom bolesti jedan od prvih zadataka je pružiti znanja neophodna kako bi se što jednostavnije i uspješnije prilagodili i prihvatili zdrave životne navike te sarađivali u postizanju uspješnog liječenja.

 

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here