Svečanom ceremonijom na stadionu Ptičije gnijezdo zatvorene su 24. Zimske olimpijske igre u Pekingu koje su trajale od 4. do 20. februara 2022.godine. Kina je prvi put bila domaćin Zimskih olimpijskih igara, a Peking je jedini grad na svijetu koji je bio domaćin i ljetnih i zimskih Olimpijskih igara. Na kraju svečanosti olimpijska zastava je spuštena i predana Italiji, domaćinu sljedećih Zimskih olimpijskih igara 2026. godine.
Ovogodišnje Igre, koje se također jednostavno nazivaju Peking 2022., sastojale su se od 109 događaja u 15 disciplina: biatlon, bob, skijaško trčanje, curling, umjetničko klizanje, skijanje slobodnim stilom, hokej na ledu, sankanje, nordijska kombinacija brzog klizanja, brzo klizanje na kratkim stazama , kostur, skijaški skokovi i daskanje na snijegu. Dodijeljeno je 109 kompleta medalja — sedam više nego na PyeongChangu 2018. godine. Disciplina s najviše dodijeljenih medalja je brzo klizanje s 23, a slijedi skijanje s 13. Na ovogodišnjim Zimskim olimpijskim igrama takmičilo se ukupno 2.893 sportista iz 91 zemlje, od čega 45 posto žena. Najviše sportista takmičilo se u hokeju na ledu, njih 547, zatim slijede alpsko skijanje, skijaško trčanje i slobodno skijanje s blizu 300 sportista u svakom. Svih 13 takmičarskih mjesta prvi put na Olimpijskim igrama napajano je obnovljivom energijom, sa Suncem i vjetrom kao primarnim izvorima energije. Rashladni sistemi s prirodnim CO2 koristili su se na četiri ledena mjesta – prvi put se ova tehnologija koristila na ovom događaju.
Mnogo veći troškovi
Izvorni procijenjeni budžet za Igre je 3,9 milijardi američkih dolara, dok analiza Financial Timesa pokazuje da su Kinezi potrošili oko 8,8 milijardi dolara. Međutim, procjenjuje se da su stvarni troškovi veći od 38,5 milijardi dolara, deset puta veći od izvorne procjene. Prema izvještaju Business Insidera, Kina nije uzela u obzir dodatne troškove poput prevoza i sportske infrastrukture, uključujući izgradnju olimpijskog sela koje je koštalo oko 3,16 milijardi dolara. Novoizgrađena mjesta kao što je National Speed Skating Oval, za koju se procjenjuje da je koštala oko 186,6 miliona dolara, također navodno nisu uključeni u trenutni popis troškova. Osim toga, Kina je prenamijenila nekoliko dvorana izgrađenih za ljetne Igre 2008., ali nije jasno koliko je potrošila na njihovo preuređenje. Ostali troškovi koji nisu uračunati uključuju 9,2 milijarde dolara potrošenih na brzi voz bez vozača za prevoz ljudi između Zhangjiakoua i Pekinga, liniju podzemne željeznice vrijedne 773,5 miliona dolara izgrađenu posebno za Zimske igre i 514,1 miliona dolara uloženih u četvrt Yanqing. Kina također navodno nije uključila potrošnju na sigurnosne mjere za svoj Covid-19 balon, kao ni ekološke i društvene troškove. Business Insider napominje da mnogi od najvećih kineskih izdataka spadaju u kategoriju „kapitalnih poboljšanja“, koje Međunarodni olimpijski odbor (MOC) klasificira kao odvojene od ostalih vrsta troškova igara. Predstavnik Olimpijskog odbora u Pekingu rekao je za Business Insider da će Kina objaviti službeni izvještaj o troškovima šest mjeseci nakon završetka Igara.
Za sportiste završetak na postolju je stvar nacionalnog ponosa. Norveški biatlonci donijeli su svojoj zemlji 15. olimpijsko zlato i tako oborili rekord, a ukupno ih Norveška na kraju ima 16. Uz osam srebrenih i 13 bronzanih, Norveška ukupno ima 37 olimpijskih odličja iz Pekinga. Drugi su Nijemci sa 12 osvojenih zlatnih medalja, 10 srebrenih i pet bronzanih, dok Kina ima devet zlatnih, četiri srebrene i dvije bronzane. Sjedinjene Američke Države, Švedska i Holandija osvojile su po osam zlatnih odličja. Austrija i Švicarska imaju po sedam olimpijskih zlata iz Pekinga, a Ruski Olimpijski Odbor šest. Deseta je Francuska sa pet osvojenih zlata. Za neke pobjednike to također znači ponijeti kući gotovinski bonus i otvoriti vrata rijetkim mogućnostima sponzoriranja vrijednih više miliona dolara. MOC ne isplaćuje novčane nagrade osvajačima medalja, ali mnoge zemlje nude novčane nagrade svojim sportistima za broj medalja koje osvoje na ljetnim ili zimskim olimpijskim igrama.
Podaci pokazuju da američki olimpijski i paraolimpijski odbor nagrađuje svoje sportiste s 37.500 dolara za svaku osvojenu zlatnu medalju, 22.500 dolara za srebro i 15.000 dolara za bronzu. Većina tog nagradnog novca nije oporeziva osim ako sportisti ne prijave bruto prihod veći od milion dolara. Američki sportisti također primaju i druge oblike podrške kao što su zdravstveno osiguranje, pristup vrhunskim medicinskim ustanovama i pomoć pri školovanju na fakultetu.
Neke zemlje i teritorije pružaju mnogo veće novčane poticaje svojim sportistima da završe na postolju. Stručnjaci kažu da je dio toga pokušaj razvoja nacionalne sportske kulture. Hong Kong naprimjer dodjeljuje novčanu nagradu sportistima koji se nalaze među osam najboljih na bilo kojem olimpijskom takmičenju, počevši od 40.000 dolara za osmo mjesto pa sve do 641.000 dolara za sportiste koji uhvate zlato. Novčane darove u okviru vladine šeme poticaja za sportiste sponzorira Henderson Land Group, koja kaže da želi “potaknuti sportiste iz Hong Konga da postignu izvanredne rezultate”. Hong Kong je poslao tri predstavnika u Peking, dva alpska skijaša i jednog brzog klizača na kratkim stazama, ali nijedan nije odnio medalju kući.
Pozamašni iznosi za pobjednike
Turska dijeli 22-karatne zlatnike sportistima koji osvoje zlatnu medalju, prema uredbi turske vlade iz 2010. godine. Svaki novčić vrijedi oko 383.000 dolara, a sportisti koji postave olimpijski rekord u džep će staviti dodatnih 190.000 dolara. To je puno više od vrijednosti stvarne zlatne olimpijske medalje, koja je izrađena od pozlaćenog srebra. Na temelju spot cijena zlata i srebra, zlatne medalje vrijede oko 750 dolara u trenutnim troškovima sirovina. Turska je u Peking poslala sedam sportista, ali nijedan nije osvojio medalju.
Italija daje 206.000 dolara za svaku osvojenu zlatnu medalju, navodi Eurosport. Evropska nacija osvojila je ukupno 17 medalja, od čega dvije zlatne, sedam srebrenih i osam broznanih. Italija je osvojila 10 zlatnih medalja od ukupno 40 ulovljenih na Olimpijskim igrama u Tokiju prošle godine i isplatila više od devet miliona dolara pobjednicima.
Kiparska sportska organizacija dodjeljuje oko 168.000 dolara za svaku zlatnu medalju koju njezin tim donese. Mediteranska nacija ove je godine na igre poslala samo jednog predstavnika, alpskog skijaša Yianna Kouyoumdjiana koji nije uspio završiti na postolju.
Pored novčanih iznosa koje dobiju od svojih zemalja, te svjetske slave, sportistima je motiv za pobjedu i osiguranje sponzorskih ugovora. Kada je indijski bacač koplja Neeraj Chopra prošle godine osigurao prvo zlato u zemlji u atletici u Tokiju, nekoliko političara i korporativnih brendova navodno je najavilo milione rupija kao novčanu nagradu za sportaša. Osim bonusa za medalje, pobjednicima u tim zemljama nude se i druge naknade. Na primjer, kada je filipinska dizačica utega Hidilyn Diaz prošle godine osvojila prvo olimpijsko zlato u zemlji, navodno su joj ponuđena dva doma i besplatni letovi doživotno.
Također, dodatni motiv je i osiguranje egzistencije jer dobiti mjesto u olimpijskom timu nije lak podvig i sportisti većinu svog vremena posvećuju treninzima za igre – što otežava zadržavanje stalnog zaposlenja. U nekim sportovima, oprema, treniranje i pristup prostorima za trening također mogu povećati troškove sportista. Dok sportisti iz većih, konkurentnijih zemalja primaju stipendije ili podršku za obuku od svojih nacionalnih sportskih udruženja, drugi zadržavaju razne poslove ili se okreću crowdsourcingu kako bi finansirali svoje olimpijske snove. Najbolji izvođači također prikupljaju novčane nagrade pobjeđujući na nacionalnim i međunarodnim turnirima.
Samo nekolicina vrhunskih sportista dobiva višemilionske sponzorske ugovore, bilo prije takmičenja ili nakon što postignu uspjeh na Igrama. Snowboarder Shaun White, na primjer, dobio je svoje prvo sponzorstvo kada je imao sedam godina, izvijestio je NBC Sports. Nakon što je osvojio svoju prvu zlatnu olimpijsku medalju 2006. godine, kompanija za proizvodnju snowboarda Burton potpisala je s njim 10-godišnji ugovor, a White je, prema procjeni NBC-a, zarađivao oko 10 miliona dolara godišnje u sponzorstvu.
Diplomatski bojkoti i skandali
SAD, Velika Britanija i Kanada proglasile su diplomatski bojkot, zajedno s Indijom, Australijom, Litvanijom, Kosovom, Belgijom, Danskom i Estonijom. Svi su poslali sportiste, ali bez ministra ili dužnosnika. SAD je rekao da je to zbog kineskog “kršenja ljudskih prava i zločina u Xinjiangu” – nad muslimanskim stanovništvom Ujgura. Indija je proglasila diplomatski bojkot jer je jedan od nositelja baklji bio časnik kineske vojske umiješan u smrtonosni okršaj s njezinim trupama na granici između dviju zemalja. Japan je također rekao da ne šalje ministre na Igre, ali šalje olimpijske dužnosnike. Novi Zeland, Austrija, Slovenija, Švedska i Holandija nisu poslale predstavnike vlasti, ali kako su rekli zbog koronavirusa. Širom svijeta su također protestirali aktivisti za ljudska prava protiv Igara u Pekingu.
Ruska klizačka senzacija, 15-godišnja Kamila Valijeva, prva je klizačica koja je izvela potpuni četverostruki skok u olimpijskoj konkurenciji, a pod lupu javnosti došla je nakon što je optužena za doping. Valijeva je osvojila zlato u ekipnom takmičenju, no dan kasnije je otkriveno da je na ruskom državnom prvenstvu bila pozitivna na lijek trimetazidin zbog čega je odgođena dodjela medalja. Nakon toga ju je Ruska antidopinška agencija suspendirala, no poslije njene žalbe suspenzija je ukinuta. Sportski arbitražni sud (CAS) je donio odluku da može nastupiti u pojedinačnom programu. MOO je objavio da neće biti dodjele medalja u ovoj disciplini ukoliko Valijeva završi među prve tri, ali je takmičenje završila na četvrtom mjestu.
Pet takmičarki u ski-skokovima -Danijela Iraško-Stolc (Austrija), Katarina Altaus (Nemačka), Ana Odin Strem (Norveška), Silje Opset (Norveška) i Sara Takanaši (Japan) diskvalifikovano je zbog kršenja pravila o opremi za takmičenje. Spomenute takmičarke nosile su prevelika odijela koja su im omogućavala aerodinamičku prednost u odnosu na druge.
