Kada smo postali ovoliko nepristojni?

(...ili zašto smo sve češće svjedoci bahatosti, neprimjerenog i nepristojnog ponašanja – od najviših zvaničnika do portira?)

178
Delić

Već dugo me, dragi moji, kopka jedno pitanje. Kada i kako smo postali ovoliko nepristojni? Na momente sebe uhvatim kako razmišljam o tome da nekoj od ovih međunarodnih institucija u BiH predložimo projekat elementarnog vaspitanja. Znam, znam da će većina od vas reći da je to nešto što se nosi iz kuće. No, složit ćete se sa mnom, da smo prečesto svjedoci bahatosti, neprimjerenog (da upotrijebim ovaj blagi izraz) i što na kraju ne reći i nepristojnog ponašanja počev od političara do portira.

Nedavno sam svjedočila svečanosti na kojoj se na velikom međunarodnom događaju predstavljala Bosna i Hercegovina. Visoki zvaničnik zemlje domaćina strpljivo je sjedio  i pomno pratio program. Sa druge strane, bh. zvaničnici koji su prisustvovali događaju su većinu programa gledali – u svoje mobitele!?

Pisali smo i o iskustvima stranog investitora u BiH, kojem je za „desetak dana“ trebala biti gotova potvrda iz jednog ovdašnjeg javnog preduzeća. Na stranu činjenica da potvrda nije bila gotova u najavljenom roku, nego je trebala intervencija ministra da se direktor dotičnog preduzeća javi na telefonski poziv – nakon tri mjeseca!?

Koliko ste puta došli na šalter javnog preduzeća, ustanove, banke gdje vas je službenik dočekao sa izrazom lica koji vam nedvosmisleno poručuje „samo si mi još ti falio/la“, umjesto pristojnog „Dobar dan, dobro došli, izvolite“.

Odavno više ne vjerujem u usmene ili telefonske dogovore. Nekada sam i sama sebi dosadna koliko insistiram na „dvije-tri rečenice“ u mailu, jer mi se u poslu znalo dešavati da usmeni dogovor bude krivo (nerijetko i naopako) protumačen, zaboravljen… O neodgovaranju na službene upite, mailove i sl.  sada zaista ne bih.

Ljudi moji, u osnovama komunikacije „ne“ je poželjan (i adekvatan) odgovor.

No, osnove treba savladati, a osnove komunikacije uključuju elementarnu pristojnost, koje nama sve više nedostaje.

Komunikacije nije i ne može se svoditi samo na objave na društvenim mrežama, razmjenu poruka (najčešće uvreda) putem društvenih mreža.

Evo recimo, da je neko odgovoran pravovremeno komunicirao izmjene Zakona o pripadnosti javnih prihoda FBiH pa još konsultirao struku, organizirao sastanke svih učesnika, razgovarao sa zastupnicima koji su pokrenuli ovu inicijativu (a dolaze iz četiri-pet parlamentarnih stranaka, čini mi se) ne bismo svjedočili pravom ratu na društvenim mrežama, koji su (da se ne lažemo) pokrenuli bahati, neodgovorni i elementarno nepristojni pojedinci iz političkog života.

I dalje mislim da bi sa tri čarobne riječi „Molim, izvolite i hvala“ trebala počinjati svaka komunikacija, razgovor, edukacija, kampanja. Da se vratimo elementarnoj pristojnosti.

 

 

 

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here