Svjetske cijene hrane u oktobru su porasle treći mjesec zaredom i dostigle novi desetogodišnji rekord, ponovo predvođene poskupljenjem žitarica i biljnih ulja. Uz godišnji rast od 31,3 posto, oktobarski indeks cijena osnovnih prehrambenih proizvoda Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) iznosio je 133,2 boda, za četiri više od 129,2 iz prethodnog mjeseca, što je njegova najveća vrijednost još od jula 2011. godine.
U oktobru su najviše porasle cijene biljnih ulja – za 9,6 posto u odnosu na septembar, dostigavši najveći nivo od kada je FAO počeo objavljivati izvještaje. Značajno su poskupjele i žitarice – za 3,2 posto na mjesečnom nivou, odražavajući petpostotni skok cijene pšenice zbog smanjenih izvoznih kapaciteta i snažne potražnje. Penjući se na najveći nivo u posljednjih devet godina, cijena pšenice u odnosu na prošlogodišnji oktobar skočila je za čak 38,3 posto.
Tokom oktobra porasle su i cijene mlijeka i mliječnih proizvoda – za 2,6 posto u odnosu na septembar, usljed snažnije uvozne potražnje za puterom te obranim i punomasnim mlijekom u prahu.
Varljiva bh. statistika
Iako hronično van svih globalnih trendova, pa tako i ekonomskih, Bosna i Hercegovina u kontekstu poskupljenja uvijek ide ukorak sa svijetom, pa se tako i u njoj posljednjih mjeseci bilježe kontinuirani talasi poskupljenja hrane, i to ne samo one koju diktiraju kretanja na međunarodnim robnim berzama. Prema posljednjim dostupnim podacima Agencije za statistiku BiH, u septembru je zabilježen prosječan mjesečni rast cijena hrane od 1,2 posto. U odnosu na isti mjesec prošle godine, septembarski rast cijena hrane u BiH iznosio je 5,5 posto. No, varljiva državna statistika istovremeno ukazuje da su septembru tek simbolično poskupjeli samo junetina (sa 13,6 na 13,9 po kilogramu), puter (sa 21,8 na 21,9 KM) i krompir (sa 1,0 na 1,1 KM)…Na godišnjem nivou, pak, bh. statističari primjećuju nešto ozbiljniji rast cijena ulja (sa 2,2 na 3,0 KM po litru) te daleko blaže poskupljenje junetine (sa 13,2 na 13,9 KM po kilogramu), piletine (sa 4,5 na 4,9 KM), krompira (sa 0,8 na 1,1 KM), šećera (sa 1,2 na 1,3 KM) i jaja (sa 0,2 na 0,3 KM po komadu). Ipak, realnost funkcionira po nekoj drugoj metodologiji i cijene hrane u BiH rastu puno brže nego što prikazuje statistika, zbog čega se kao sasvim logično nameće pitanje o opasnosti da, usljed poremećaja na globalnom i neuređenosti domaćeg tržišta hrane, u BiH dođe do nestašice određenih prehrambenih proizvoda ili drastičnog rasta njihovih cijena koji bi dodatno ugrozio ionako mizeran životni standard građana.
“Realna opasnost postoji, prije svega u kontekstu povećanja cijena spomenutih proizvoda. Nažalost, BiH je direktno zavisna od uvoza spomenutih proizvoda i kretanja cijena na svjetskom tržištu, koja su, kako vam je poznato, u stalnom porastu.
BiH je izraziti neto uvoznik najvećeg broja poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, uključujući i spomenute proizvode. Tako naprimjer, kada se govori o pšenici, bh. potrebe (oko 600.000 tona) u ovom proizvodu se zadovoljavaju sa 80-85 posto količina iz uvoza. BiH ne proizvodi šećernu repu i potrebe šećera su direktno zavisne od uvoza.
Jedino je nešto povoljnija situacija kada se govori o snabdjevanju bh. potrošača jestivim uljem, s obzirom na postojanje Bimala i njegovih prerađivačkih kapaciteta. No, i u ovom slučaju veći dio proizvodnje se odnosi na preradu sirovina iz uvoza, a puno manji dio je vezan za sirovinu iz domaće proizvodnje uljarica.
To je jedna dimenzija problema. Drugu dimenziju treba tražiti u nedostaku mehanizama koji ublažavaju ovakve tržišne poremećaje. Riječ je o domaćim robnim rezervama kojima bi se u ovakvim slučajevima intervenisalo, a koliko je meni poznato, i u Federaciji BiH i u Republici Srpskoj takve rezerve su ili skromne i nedovoljne ili uopšte ne postoje“, ističe u izjavi za Business Magazine prof. dr. Muhamed Brka, dekan Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
Iako se jačanje primarne poljoprivredne proizvodnje i prehrambene industrije u cjelini decenijama deklarativno apostrofira kao imperativ jedan od prioritenih ciljeva svih nivoa vlasti u BiH, činjenično stanje je takvo da se izlišnim čini pitanje o mjeri u kojoj se u našoj zemlji domaćom proizvodnjom mogu barem djelimično kompenzirati globalni poremećaji na tržištu hrane i ublažiti njene posljedice. S tim u vezi, ponavljajući sumornu istinu da je BiH ovisna o uvozu hrane, koju ilustrira i podsjećanjem da je u pretpandemijskoj 2019. godini vrijednost bh. uvoza prehrambenih proizvoda iznosila 3,2 milijarde KM, a izvoza 0,85 milijardi KM, uz pokrivenost uvoza izvozom od skromnih 26 posto, Brka potcrtava da je to rezultat upravo nedostatka konkurentne domaće poljoprivredne proizvodnje.
“Samo je 50 posto iskorištenosti najkvalitetnijih oraničnih površina. Brojni prirodni travnjaci su neiskorišteni. Dakle, prirodni potencijali za poljoprivrednu proizvodnju postoje, ali nisu iskorišteni. Postojeća poljoprivredna proizvodnja je jednostavno nedovoljna da bi mogla ozbiljnije uticati na ublažavanje spomenutih tržišnih poremećaja.
Eksperti iz ove oblasti stalno upozoravaju na problem nedostatne domaće proizvodnje i potrebe za njenim povećanjem. Uostalom, zar nije pandemija COVID-19 bila dovoljno upozorenje da se potrebe u poljoprivredno-prehrambenim proizvodima moraju bazirati što je moguće više na domaćoj proizvodnji i što manjoj zavisnosti od uvoza.
Pred nama su nove strategije razvoja poljoprivrede i ruralnih područja za novi ciklus 2021. -2027. Federacije BiH (u fazi izrade), RS (usvojena od Vlade) i Brčko distrikta BiH (u fazi usvajanja), koje su jasno rekle o potrebi razvoja domaće proizvodnje i povećanja njene konkurentosti, no pitanje je njihove implementacije i obezbjeđenje dovoljne budžetske podrške“, konstatira Brka.
Neprovođenje strategija
Na pitanje o glavnim manjkavostima poljoprivredne strategije BiH, odnosno njenih entiteta, usljed kojih je proizvodnja hrane u našoj zemlji ispod realnih mogućnosti, odnosno kvalitetu ustroja proizvodnog lanca “od njive do trpeze“ u kontekstu prioritetnih korekcija na tom polju kako bi se barem ublažila negativna praksa da izvodimo jeftine, a uvozimo skupe poljoprivredno-prehrambene proizvode (za šta je jedan od najboljih primjera mlijeko, koje izvozimo uglavnom u sirovom obliku, a uvozimo u vidu daleko skupljih namaza i sireva…), Brka odgovara opaskom da bi on prije svega postavio pitanje – zbog čega se ne implementiraju poljoprivredne strategije?
“Mišljenja sam, evo kada govorimo o posljednjoj Strategiji razvoja poljoprivrede Federacije BiH 2015. – 201.9, da su ciljevi jasno postavljeni i date mjere kako doći do njih. Podizanje konkurentosti poljoprivredne proizvodnje i investiranje u poljoprivredna gazdinstva bio je jedan od važnijih ciljeva tog dokumenta, odnosno, odnos budžetskih izdvajanja za direktna plaćanja i ruralni razvoj (i spomenuto podizanje konkurentnosti) trebali su u 2019. godini biti u omjeru 55:45, a imali smo i dalje nastavak podrške poljoprivrednoj proizvodnji isključivo kroz direktnu podršku (90 – 95 posto) što nije razvojna komponenta.
Dakle, po meni je ključno imati kvalitetan strateški dokument oko kojeg ćemo se svi složiti (ciljevi, mjere, finansijski okvir, monitoring), a zatim transparentnu implementaciju. Tada ćemo imati i ustrojen i unaprijeđen proizvodni lanac ‘od njive do trpeze’, razvijen sistem postizanja dodatne vrijednosti, odnosno povećanje proizvodnje prerađevina, ali i biti u liniji aktuelnih dešavanja u sektoru poljoprivrede i prehrambene industrije kroz definisanje mjera na fonu EU Zelenog plana i Zelene agende za zemlje zapadnog Balkana“, naglašava Brka, koji nema ni najmanje dilema u vezi sa proizvodnim oblastima u poljoprivredi na koje bi se BiH trebala fokusirati, odnosno poljoprivrednim kulturama koje imaju najveći potencijal za podizanje proizvodnje na daleko viši nivo od sadašnjeg.
“BiH prije svega treba voditi računa o potrebi zadovoljenja osnovnih strateških proizvoda, a to su prije svega pšenica, jestivo ulje i šećer.
S druge strane, BiH sa svojim prirodnim uslovima i proizvodnim kapacitetima može da proizvodi najveći broj poljoprivrednih proizvoda i na daleko većem nivou od postojećeg. Posljednjih godina ekspanzija je u proizvodnji voća (naročito jagodastog), koja se treba nastaviti. Tu je i proizvodnja povrća, posebno u zaštićenom prostoru, koja je sve izraženija u kontinentalnom dijelu zemlje i nije više ekskluzivno vlasništvo mediteranskih dijelova BiH. Ne treba zanemariti ni sve veću proizvodnju krmnog bilja, kao pokazatelja savremenijeg pristupa razvoju stočarske proizvodnje.
BiH je sa proizvodnjom kravljeg mlijeka napravila značajan pomak, posebno u odnosu na period iz prethodnog sistema i ta proizvodnja treba da zadrži postojeći razvojni trend. Ogromne neiskorištene travnjačke površine su ogroman potencijal za razvoj stočarske proizvodnje i proizvodnje mesa“, sumira Brka.
Nastavak pada zaliha žitarica
U odvojenom izvještaju o ponudi i potražnji na tržištima žitarica, FAO je prognozirao da će zalihe na kraju aktualne sezone u 2022. biti niže nego na njenom početku, unatoč očekivanoj rekordnoj proizvodnji u ovoj godini od 2,79 milijardi tona.
Potrošnja, pak, trebala bi porasti za 1,7 posto, na 2,81 milijardu tona, odražavajući pojačanu potrošnju pšenice zbog rasta broja ljudi u svijetu, ali i pojačanu potrošnju kukuruza u proizvodnji stočne hrane i industriji.
“U takvim uvjetima, globalne zalihe žitarica na kraju aktuelne sezone u 2022. godini trebale bi biti 0,8 posto niže nego na njenom početku i iznositi 819 miliona tona“, procjenjuje FAO, prema čijoj računici bi globalna trgovina žitaricama u sezoni 2021./2022. trebala dostići novi rekord od 478 miliona tona, potaknuta pojačanom razmjenom pšenice i riže.
