S godinom zakašnjenja, najprestižnije nogometno takmičenje u Evropi, Euro 2020 održano je od 11. juna do 11.jula. Prvi put otkako postoji ovaj turnir, domaćin nije bila jedna država već 11 gradova širom Evrope. Bivši predsjednik UEFA-e Michel Platini rekao je da je “romantično” da prvenstvo bude održano u više država i da se tako obilježi 60. rođendan evropskog nogometnog prvenstva. Tako su se utakmice igrale u Amsterdamu, Bakuu, Budimpešti, Bukureštu, Glasgowu, Kopenhagenu, Londonu, Münchenu, Rimu Sankt-Peterburgu i Sevilli. Stadion Wembley u Londonu bio je domaćin polufinalnih utakmica i same završne utakmice. U borbi za Henri Delaunay Cup bilo je 24 tima, raspoređenih u šest grupa, a prvak Evrope je Italija koja je trijumfovala nad Engleskom 3:2 nakon izvođenja penala. Interesantno je da je većina engleskih igrača odmah skinula svoje srebrene medalje nakon što ih je uručio predsjednik UEFA-e Aleksander Čeferin. Uklanjanje srebrnih medalja trend je u sportskom svijetu posljednjih godina. Iako mnogi obožavatelji smatraju kako je čin uklanjanja medalje loš sportski duh, mnogi sportisti očito smatraju da osvojeno drugo mjesto nije nešto za slaviti.
Smanjeni kapaciteti stadiona
Osim novosti velikog turnira bez centralnog domaćina, Euro 2020 obilježila je i pandemija koronavirusa. Stadioni smanjenog kapaciteta, zahtjevi za testiranje publike za odlazak na utakmice, navijačke zone i barove i stroga pravila karantine u mnogim zemljama domaćinima okarakterizirali su Euro 2020.
Čak i bez pandemije, ekonomski učinak Euro 2020 razlikuje se od uobičajenog evropskog prvenstva ili Svjetskog kupa zbog nove postavke hostinga. Euro 2016, održan u Francuskoj, potaknuo je ekonomiju zemlje za oko 1,2 milijarde eura. Više od 600.000 posjetitelja boravilo je u Francuskoj u prosjeku osam dana, svaki s prosječnom potrošnjom od 154 eura dnevno. Zajedno s činjenicom da je Francuskoj bilo potrebno malo kapitalnih ulaganja kako bi se pripremila za turnir-potrošili su oko 200 miliona eura na nadogradnju infrastrukture, domaćinstvo je bila odluka koja je imala ekonomski smisao.
Turnir raspoređen u 11 gradova u različitim zemljama imao je značajno umanjen ekonomski uticaj na pojedina mjesta. Međutim, s investicijske strane to je značilo da države i gradovi domaćini nisu morali uložiti veliki novac u infrastrukturu kao što bi to bilo u slučaju da su bili jedini domaćin. Doista, kad je Platini prije devet godina predstavio svoju ideju za Euro 2020, dio njegove logike bio je koliko je Euro 2012 bio skup za Poljsku i Ukrajinu.
Čak i uzimajući u obzir dinamiku formata, turnir bi i dalje bio daleko veći donosilac novca za gradove domaćine da nije bilo pandemije. Na primjer, glavni grad Irske, Dublin, trebao je ugostiti četiri utakmice na Euru 2020, ali mu je UEFA u aprilu ove godine oduzela prava domaćina zbog posebno strogih irskih propisa o pandemiji. Mnogo prije toga, studija iz 2019. godine konsultantske kuće EY-DKM pokazala je da bi prisustvo oko 90.000 turista u gradu za vrijeme trajanja turnira potaknulo gradsku ekonomiju na 106 miliona eura.
Većina utakmica igrala se na stadionima s kapacitetima manjim od 50 posto. Na primjer, National Arena u Bukureštu, na kojem su odigrane četiri utakmice, iako ima kapacitet 54.000 mjesta, mogla je primiti samo 13.000 navijača. Parken stadion u Kopenhagenu, imao je raspoloživo 11.250 mjesta od 38.000, Hampden Park u Glasgow,iako kapaciteta 51.000, mogao je primiti samo 12.000 navijača. Domaćin polufinalnih i finalne utakmice, Wembley u Londonu, u tri grupne utakmice i dvije utakmice osmine finala mogao je primiti 22.500 navijača od mogućih 87.000, dok je za polufinalne i finalnu utakmicu mogao primit više od 60.000 navijača, koji su morali pokazati negativan test ili potvrdu da su potpuno vakcinisani.
Osim gubitka zarade na prodaji ulaznica, navijačke zone, barovi, hoteli i gradska središta i bila su podvrgnuta pravilima koja značajno umanjuju ekonomsku aktivnost turista. Još nije poznato koliko će UEFA zaraditi od Eura 2020, ali unosna prodaja emisijskih i komercijalnih prava i samo evropsko prvenstvo postali su ozbiljan generator dobiti posljednjih godina.
Povećan nagradni fond
To pokazuje činjenica da je UEFA povećala novčani dobitak za turnir ove godine na 371 milion eura što je solidan rast od nagradnog fonda 2016. godine koji je iznosio 304 miliona eura. Iako je samo finale posebno unosno, timovi su značajno zaradili u svakoj fazi takmičenja.
Tako je svih 24 dobilo 9,25 miliona eura naknade za učestvovanje na turniru. Prolazak grupne faze donio je timovima dodatnih 750.000 eura, pobjednicima još 1,500.000 eura, a učesnicima osmine finala još dva miliona eura. Četvrtfinalisti, Belgija, Češka Republika, Ukrajina, i Švicarska dobili su još 3,250.000 eura, tako da su ovi timovi ukupno zaradili oko 14,75 miliona eura. Na ovaj iznos, polufinalisti Danska i Španija dodale su još pet miliona eura.
Nakon što su se probili do finala, Engleska i Italija u džep će staviti najveći iznos novčanih nagrada akumulirajući zaradu u svakoj fazi takmičenja. Azzurri su pobijedili u sve tri svoje utakmice grupne faze do naslova što znači da su zaradili nevjerovatnih 34 miliona eura. Drugoplasirana Engleska odlazi sa svotom od od 29,75 miliona eura. Prema The Athleticu, igračima će se podijeliti 40 posto iznosa koji je njihov tim zaradio na Euru 2020. Ovaj će se iznos podijeliti u obliku bonusa. Pobjedom Italije, njihovih 26 igrača svaki bi potencijalno mogao dobiti oko 500.000 eura u bonusima.
