Prihodi od putarina poskupljenjem povećani za 70 posto

Apsolutni rast prihoda od putarine u periodu 2017-2019. iznosio je 268,1 milion KM ili 70,1 posto, pri čemu je najveće efekte, od 229,5 miliona KM, donijelo povećanje stope putarine, precizira se u julsko-avgustovskom Biltenu Odjeljenja za makroekonomsku analizu Upravnog odbora UIO BiH, koji je većim dijelom posvećen efektima izmjena Zakona o akcizama iz 2017. godine na potrošnju naftnih derivata i prihode od indirektnih poreza.

104

Odjeljenje za makroekonomsku analizu Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH u svom julsko-avgustovskom Biltenu detaljno su proanalizirani efekti izmjena Zakona o akcizama iz 2017. godine na potrošnju naftnih derivata i prihode od indirektnih poreza.

Uz podsjećanje da su se posljednje zakonske izmjene odnosile na povećanje stope akcize na lož ulje sa 0,30 na 0,45 KM po litru, uvođenje akcize na biogoriva i biotečnosti (0,30 KM po litru) i rast stope namjenske putarine sa 0,10 na 0,25 KM po litru (uz razdvajanje prema namjeni na 0,20 KM za izgradnju autoputeva i 0,05 KM za izgradnju i rekonstrukciju drugih puteva), u analizi se napominje su prihodi od akciza i putarine imali značajno učešće u ukupnim prihodima od indirektnih poreza i bruto društvenom proizvodu (BDP) i prije izmjena Zakona iz 2017. godine.

Različiti efekti

Kako se precizira, u 2017. godini, posljednjoj prije primjene izmijenjenih stopa, koja je počela 1. februara 2018., prihodi od akciza na derivate nafte činili su 9,0 posto, a prihodi od putarine 6,7 posto neto prihoda od indirektnih poreza. Pritom su ukupni prihodi od indirektnih poreza činili 17,7 posto, a prihodi od akciza na derivate nafte i putarine 2,8 posto BDP-a (sa pripadajućim prihodima od PDV-a ukupno 3,2 posto BDP-a). Godina 2017. ujedno je bila posljednja u kojoj su ostvareni prihodi od akciza na derivate nafte bili iznad prihoda od putarine.

U poređenju naplate akciza na derivate nafte i putarine u 2019. i 2017. godini, uz zaključak da proširenje osnovice akciza i putarine na biogoriva nije donijelo efekte u smislu ostvarenih prihoda na te akcizne proizvode, s obzirom da je bio zanemariv, napominje se da proširenje te osnovice nije ni imalo za cilj povećanje prihoda od akciza i putarine na biogoriva i biotečnosti, “nego zaustavljanje legalne poreske evazije koja se odvijala supstitucijom potrošnje derivata nafte sa tada neoporezovanim biodizelom“.

S druge strane, pak, u 2019. godini naplaćeno je 2,7 posto više neto prihoda od akciza na derivate nafte nego u 2017. godini, pri čemu je ukupna osnovica za akcize, koja podrazumijeva količine uvezenih derivata nafte i biogoriva te količinu domaćih derivata i biogoriva stavljenih u promet, porasla je za 1,5 posto.

“Različita stopa rasta prihoda od akciza na derivate nafte od rasta tako izračunate osnovice, rezultat je diferenciranih stopa oporezivanja derivata i promjena u strukturi osnovice te promjena strukture akciza na derivate prema podjeli na uvozne i domaće“, pojašnjava se u analizi.

U 2017. godini je naplaćeno 382,5 miliona KM neto prihoda od putarine. Apsolutni rast prihoda od putarine u periodu 2017-2019. iznosio je 268,1 milion KM ili 70,1 posto, pri čemu je najveće efekte, od 229,5 miliona KM, donijelo povećanje stope putarine. Ostatak se odnosi na efekat rasta osnovice te zajednički efekat primjene više stope na višu osnovicu.

“U 2019. došlo je do rasta prihoda od akciza na derivate nafte za 2,7 posto u odnosu na 2017. godinu, a ukupna osnovica za akcize, odnosno količina oporezovanih derivata porasla je za svega 1,5 posto. Navedena stopa je dosta ispod procijenjene dvogodišnje stope rasta realnog BDP-a i potrošnje, a razloge možemo tražiti u rastu cijena derivata.

Što se tiče prihoda od putarine, slika je dosta drugačija. U 2019. je naplaćeno čak 70,1 posto više prihoda nego u 2017. godini. Radi se o mutiplikovanom efektu rasta stope oporezivanja od 60 posto i osnovice za oporezivanje od 6,3 posto. Razlozi višeg rasta osnovice nego u slučaju akciza su smanjenje potrošnje lož ulja kao pogonskog goriva, proširenje osnovice za putarinu na tečni naftni plin, pad realizacije oslobođenog dizel goriva koje se koristi za potrebe rudnika, termoelektrana i željeznica“, zaključuje se u dijelu Biltena posvećenom efektima zakonskih izmjena na prihode od akciza na gorivo i putarine.

U dijelu Biltena posvećenom analizi uvoza i naplate prihoda od akciza na pivo, vino i alkohol, pak, predstavljene su najznačajnije karakteristike dinamike i smjera kretanja količine, vrijednosti i prosječne cijene uvezenog piva, vina i alkohola u Bosni i Hercegovini, kretanje preferencija potrošača i raspoloživog dohotka koji se koristi za kupovinu navedenih akciznih proizvoda, kao i dinamika cijena tih proizvoda.

Za uzorak analize dinamike kretanja uvezene količine i vrijednosti piva, vina i alkohola korišten je vremenski period od 2010. do 2019. godina. Također, analizom su predstavljeni prihodi od akciza na pivo, vino i alkohol (čiji se obračun vrši prema količini uvezenog i prometovanog proizvoda) po komponentama – uvozna i domaća akciza, gdje je kao uzorak korišten vremenski period 2006. – 2019. godina.

“Alkoholne“ akcize

Izmjenama Zakona o akcizama, 1. septembra 2014. godine BiH je uvela diferencirane stope akcize na pivo – akciza na promet piva plaća se 0,25 KM po litru, a izuzetno, proizvođač piva čija je prosječna proizvodnja u prethodne tri godine manja od 400.000 hektolitara, akcizu plaća 0,20 KM po litru, kao i uvoznici piva pod uslovom da je ono nabavljeno od proizvođača čija je prosječna proizvodnja u prethodne tri godine manja od 400.000 hektolitara.

“Izmjenom Zakona, dotadašnja standardna stopa akcize od 0,20 KM/l, postala je niža stopa. Imajući u vidu zakonski prag godišnje proizvodnje kao i druge uslove za ostvarenje prava na nižu stopu akcize, očekivalo se da će se niža stopa primjenjivati na domaća piva, a viša na uvozna piva, što će omogućiti povoljniji efekat domaćim proizvođačima. Međutim, Banjalučka pivara je proizvodnim kapacitetom vrlo brzo premašila propisani prag za primjenu diferencirane stope akcize, što ju je stavilo u nepovoljan položaj u odnosu na uvozna piva i domaću konkurenciju“, potcrtava se u analizi.

Kako se precizira, prosječna cijena po kilogramu uvezenog piva u posmatranom periodu kretala se između 0,74 KM u 2019. i 1,05 KM u 2014. godini.

“Posmatrani period možemo posmatrati kroz dva dijela. Prvi je period 2010- 2015. godina, u kojem se uvezena količina piva kretala približno intervalski, odnosno u kojem nije bilo značajnih odstupanja u količini uvezenog piva koja je blago rasla, dok je njena vrijednost zabilježila značajniju tendenciju rasta. Kretanje odnosa količine i vrijednosti u tom periodu ukazuje na povećanje prosječne cijene uvezenog piva.

Nakon tog perioda, u 2016. godini zabilježen je značajniji rast uvezene količine piva od 12,70 posto u odnosu na 2010. godinu, odnosno 6,67 posto u odnosu na 2015. godinu. Vrijednost uvezenog piva opala je za 0,60 posto u odnosu na 2010. godinu, odnosno 11,31 posto u odnosu na prethodnu 2015. godinu. Ovakav odnos količine i vrijednosti ukazuje na smanjenje prosječne cijene uvezenog piva.

Isti trend kretanja nastavljen je do 2019. godine, u kojoj je zabilježen uvoz najznačajnije količine piva, koji je za 17,05 posto veći u odnosu na 2010. godinu, te najniža vrijednost uvezenog piva, koja je za 12,11 posto manja u odnosu na početni period. Trend kretanja količine i vrijednosti ukazuje na najnižu prosječnu cijenu po kilogramu uvezenog piva u 2019. godini“, navodi se u analizi, uz opasku da su prihodi od akciza na uvozno pivo znatno su veći od prihoda od akciza na domaće pivo.

Kako se pojašnjava, prihodi od akciza na uvozno pivo u trogodišnjem periodu 2006-2008. godina imali su tendenciju rasta, a u 2009. godini zabilježen je njihov pad, uzrokovan globalnom ekonomskom krizom, nakon čega dolazi do stagnacije.

“Ovakav trend nastavljen je do početka primjene izmjene Zakona, odnosno do 1. septembra 2014. godine. Efekti izmjena Zakona postali su prepoznatljivi već u četvrtom kvartalu 2014. godine, te u 2015. godini dolazi do značajnijeg rasta prihoda na godišnjem nivou koji su za 37,69 posto veći u odnosu na 2006. godinu, a za 17,29 posto veći u odnosu na prethodnu godinu.

Nakon tog perioda zabilježen je značajniji rast prihoda od akciza na uvozno pivo, koji se na godišnjem nivou zadržao do 2019. godine, u kojoj su zabilježeni najznačajniji prihodi, koji su za 41,89 posto veći u odnosu na 2006. godinu“, precizira se u analizi.

Prihodi od akciza na domaće pivo u periodu 2006.-2014. godina imaju sličnu tendenciju kretanja. Međutim, u 2015. godini zabilježen je njihov pad da bi potom u 2016. Bio ostvaren najznačajniji prihod u posmatranom periodu, za 47,82 posto veći u odnosu na 2006. godinu.

U 2019. godini, prihodi od akciza na domaće pivo bili su za 12,69 posto veći u odnosu na referentnu 2006. godinu.

Kada je riječ o akcizama na vino, koja iznosi 0,25 KM po litru, i alkohol, koja se plaća proporcionalno količini apsolutnog alkohola u pakovanju (alkohol i alkoholna pića 15 KM, voćna prirodna rakija osam KM po litru), u anlizi je kao bazna korištena 2010. godina.

Prosječna cijena po kilogramu uvezenog vina u posmatranom periodu kretala se između 3,34 KM u 2010. do 3,85 KM u 2019. godini. Uvezena količina vina bila je najveća u 2010. godini, nakon čega ima fluktuacijski trend, te je u 2013. godini zabilježena najmanja uvezena količina vina na godišnjem nivou, za 25,36 posto manja u odnosu na 2010. godinu. Količina uvezenog vina u 2019. godini bila je za 3,43 posto manja u odnosu na početni period, odnosno 2010. godinu.

Vrijednost uvezenog vina također se mijenjala, te je u 2013. zabilježena minimalna, za  22,15 posto manja u odnosu na 2010. godinu, dok je u 2019. zabilježena najznačajnija vrijednost, za 11,41 posto veća u odnosu na početni period.

Prosječna cijena uvezenog vina nije se značajnije mijenjala u posmatranom periodu. U 2019. zabilježena je najveća cijena uvezenog vina, za 15,37 posto veća u odnosu na 2010. godinu u kojoj je cijena po kilogramu uvezenog vina bila najmanja.

“Trend opadanja uvezene količine s jedne strane, te rasta vrijednosti uvoznog vina s druge strane, uzročno je povezan sa povećanjem prosječne cijene ovog proizvoda u BiH, a kao efekat združenog djelovanja nekoliko faktora, kao što su povećanje cijena vina na tržištima zemalja iz kojih se vino uvozi te povećanje potražnje kvalitetnijih i skupljih vina na tržištu BiH“, objašnjava se u analizi.

Prosječna cijena po kilogramu uvezenog alkohola u posmatranom periodu kretala se između 2,61 KM u 2012. i 4,85 KM u 2010. godini. Uvezena količina alkohola bila je najznačajnija u 2012. godini, kada je zabilježen rast od 178,42 posto u odnosu na 2010. godinu, nakon čega je počela postepeno opadati. Trend opadanja nastavljen je do 2016. godine, sa blagim odstupanjem u 2015. godini, nakon čega uvoz količine alkohola na godišnjem nivou konstantno postepeno raste. U 2019. godini količina uvezenog alkohola bila je veća za 106,97 posto u odnosu na početni period, međutim, u poređenju sa 2012. godinom, kada je uvezena količina alkohola bila na najvišem nivou, ona je bila niža za 25,66 posto.

Vrijednost uvezenog alkohola u 2019. bila je najznačajnija, za 75,44 posto veća nego 2010. godine, u kojoj je zabilježena najniža vrijednost po kilogramu uvezenog alkohola. Kako su se količina i vrijednost značajno mijenjali u periodu 2010.-2014. godina, tako je i prosječnu cijenu uvezenog alkohola pratio fluktuacijski trend. Najznačajniji jaz između količine i vrijednosti, zabilježen 2012. godine, za posljedicu je imao najnižu prosječnu cijenu alkohola, koja je u odnosu na 2010. bila manja za 46,14 posto, dok je prosječna cijena po kilogramu uvezenog alkohola u 2019. bila za 15,23 posto niža u odnosu na 2010. godinu.

“Prihodi od akciza na uvozno vino i alkohol znatno su veći od prihoda od akciza na domaće vino i alkohol. Prihodi od akciza na uvozno vino i alkohol u periodu 2006.-2008. godina imali su tendenciju rasta, nakon čega je u 2009. godini zabilježen pad prihoda uzrokovan globalnom ekonomskom krizom. Tokom 2010. i 2011. godine prihodi od akciza na uvozno vino i alkohol značajnije rastu, te u 2014. godini dolazi do njihovog ponovnog smanjenja za 9,20 posto u odnosu na pethodnu godinu, odnosno 7,37 posto u odnosu na 2006. godinu koja je korištena kao bazna.

Nakon 2014. prihodi od akciza na uvozno vino i alkohol imaju trend rasta, te u 2019. dostižu maksimum, koji je za 27,40 posto veći u odnosu na početni period, odnosno 2006. godinu.

Najznačajniji prihodi od akciza na domaće vino i alkohol u periodu 2006.-2019. zabilježeni su 2007. godine, nakon čega dolazi do značajnijeg pada, te u periodu 2011. – 2019. ti prihodi ne osciliraju značajnije.

U 2019. godini prihodi od akciza na domaće vino i alkohol manji su za 56,45 posto u odnosu na 2006. godinu, dok su za 76,86 posto manji u odnosu na 2007. godinu, u kojoj je ostvaren najznačajniji prihod po ovom osnovu na godišnjem nivou“, zaključuje se u analizi Odjeljenja za makroekonomsku analizu Upravnog odbora UIO.

Iz Odjeljenja za makroekonomsku analizu Upravnog odbora UIO posebno ističu da je u  junu zaustavljen pad naplate kod svih glavnih vrsta indirektnih poreza, “što predstavlja ohrabrujući signal oporavka ekonomije, a time i prihoda od indirektnih poreza“.

Prema preliminarnom izvještaju o gotovinskom toku UIO je u junu 2020. naplatila 562 miliona KM bruto prihoda od indirektnih poreza, što je za 43,6 miliona KM manje nego u istom mjesecu 2019. godine.

Isplate povrata su bile manje za 21,6 miliona KM, tako da je pad neto prihoda manji od pada bruto naplate, te je iznosio 22 miliona KM, odnosno 4,6 posto u odnosu na juni 2020. godine.

Manji pad prihoda u junu zaustavio je vrtoglavi pad ukupnih prihoda u 2020. godini. U prvih šest mjeseci 2020. godine bruto naplata je manja za 368,8 miliona KM, a budući da su povrati manji za 115,2 miliona KM neto pad prihoda iznosi 253,5 miliona KM. To predstavlja pad od 8,3 posto, što je za 0,7 procentnih poena manje nego za pet mjeseci“, sumira se u Biltenu.

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here