Nekako je u ovim turbulentnim vremenima pandemije koronavirusa jedna, svima nama, bitna branša za poslovanje ostala u zapećku brojnih apela da se pomogne zdravstvu, prerađivačkoj industriji, turizmu, ugostiteljima itd. Govorimo o medijima, istim onima koji zdušno prenose informacije i problemima koje poslovnoj zajednici u našoj zemlji uzrokuje pandemija koronavirusa, ali i sve one druge informacije bitne za svakodnevni život i poslovanje.
Znam, znam…I ja se (dragi moji) na momente naljutim na neprovjerene, paušalne i nepotpune informacije koje se nerijetko mogu naći u medijima ili na sadržaje kojima se bave u situaciji kada ima puno ozbiljnijih tema o kojima bi trebalo raspravljati u interesu javnosti. Ali… Osim nekoliko sporadičnih objava u medijima o otpuštanju velikog broja medijskih radnika (dakle ne samo novinara, nego i dizajnera, DTP operatara, fotografa, snimatelja itd.) u javnosti se gotovo ne spominje da je značajan broj medijiskih kuća u Bosni i Hercegovini doveden na rub propasti. Već čujem one koji tvrde da u BiH imamo previše medija, ali sve dok postoje konzumenti sadržaja (čitatelji, gledatelji, slušatelji) koje kreiraju mediji, nema sumnje da oni imaju svoj razlog i svrhu postojanja.
Mediji u Bosni i Hercegovini su prvi, zdušno, prihvatili inicijative poput Kupuj domaće – gradi BiH, Naše je bolje, Odmori u BiH i slične, koje imaju za cilj promociju domaće privrede, kupovine domaćih proizvoda i posjete domaćim turističkim destinacijama. Osim časnih izuzetaka, zdušna medijska podrška nije praćena adekvatnim odzivom u smislu reklamiranja domaćih kompanija u bosanskohercegovačkim medijima.
Znamo i da su marketinški budžeti značajno srezani, ali bi bilo fer i korektno i dio sredstava usmjeriti prema medijima baš sada, jer još malo kasnije, možda neće imati kome. Da, znamo da je online oglašavanje jeftinije, da ima sve više korisnika interneta, ali teško da će neki od online oglašivača objaviti vama jako bitnu inicijativu, intervju sa nekim od članova uprave ili inovativni proizvod koji ste razvili i koji osim 10, 20 ili 30 sekundi reklame traži malo šire obrazloženje o benefitima koje donosi svojim korisnicima.
Smatramo da je krajnje vrijeme za kampanju Oglašavajmo se u bosanskohercegovačkim medijima, onima koji zapošljavaju ljude u našoj zemlji, koji ovoj državi plaćaju (koliko mogu i stignu) poreze i doprinose… Što za online oglašivače, a pogotovo one velike, ne možemo reći… Jel’te?
P.S. O udruženjima novinara dalo bi se zaista štošta reći općenito, to kako oni rade i razmišljaju, kakav mentalni sklop njeguju, svakako je stvar duže i sveobuhvatnije analize, no rijetko sam kada osjećala takvu esnafsku rezigniranost kao ovih korona dana i mjeseci…. To, da nisu u stanju izaći u javnost sa stavom o otpuštanju brojnih kolega, o smanjenim plaćama i tamo gdje ne mora biti tako, zaista je reklo sve što trebamo znati o tim i takvim udruženjima. I dok je recimo, u Crnoj Gori tamošnje udruženje išlo sa zahtjevom za podršku medijima direktno na vladu koja je i odvojila fond za pomoć medijima, kod nas niko ni da pomakne. Sramno…
