Zbog čega postajemo zavisni od posla?

Zavisnost od posla je bolest koje ljudi često nisu svjesni. Zavisnici od posla ne samo da rade više od 12 sati nego su i pritisnuti velikim strahom od gubitka kontrole, perfekcionisti su, te nisu skloni timskom radu

125

Da li smatrate da ste stalno zauzeti, ali da ipak nikada ne stižete ispuniti sve zadatke sa svoje liste? Da li radite stalno, a čini vam se da ništa ne postižete? Možda ste ustvari zavisni od posla. Biti stalno zauzet je, ustvari, izbor. To sami stvarate, a potpuno je nepotrebno. Zapravo, ukoliko radite manje sati ali usredsređeno i jasno, ima veći uticaj nego beskrajan rad „koji vas neće odvesti nikuda“. Zavisnost od rada je bolest koje ljudi vrlo često uopće nisu ni svjesni. Radoholici su u pogonu bez prestanka, ne mogu se opustiti i naprosto malo “ljenčare”, a ukoliko ne rade zapadaju u krizu, počinju gubiti kontrolu nad sobom.
Zavisnost od posla veoma je teško tačno definirati. Tu se ne radi samo o onima koji puno rade, već je sve povezano s izrazitom fiksacijom na postizanje izvrsnih rezultata i na uspjeh. Zavisan, dakle, nije naprosto neko ko radi 12 sati dnevno. Za razliku od ljudi koji jednostavno mnogo vremena provode radeći, zavisnik je često pritisnut velikim strahom od gubitka kontrole, a kada ne radi pokazuje tipične znake apstinenata: uznemirenost, razdražljivost, nesanicu. Osobe zavisne od posla pate od opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Takve osobe poslu podređuju porodične i lične veze, slobodno vrijeme i zdravlje. Stručnjaci smatraju da osobe koje su zavisne od posla time nadoknađuju neuspjehe na nekom drugom području života ili koriste posao za bijeg od privatnih problema. Takve osobe ćete prepoznati po tome što posao nose kući, u njemu uživaju više nego u ičem drugom, vjeruju da će ih okolina smatrati neuspješnim ako budu radili manje, često rade vikendima i praznicima. Uz to, su nerijetko perfekcionisti i osobe opsjednute kontroliranjem stvari oko sebe, a u poslu nisu skloni timskom radu. Zavisnicima od posla pritom nije bitna novčana nagrada ili druge beneficije, oni se tako ponašaju zbog unutrašnje potrebe te ih često prati osjećaj da su uspješniji od drugih i da će posao stati bez njih.


Postavlja se pitanje zašto je to tako. Zašto većina ljudi koja se bavi poduzetništvom ima nekakvu vrstu zavisnosti od posla? Zašto sami sebe stavljaju u poziciju da su stalno pod stresom i frustrirani od količine posla koju obavljaju? Forbes navodi neke razloge.
1. Ne znaju za bolji način, smatraju da što više rade, produktivniji su. Takvi ljudi nemaju sisteme koji im pomažu u automatizaciji procesa, a imaju i tim koji se oslanja na njihovo stalno usmjeravanje i prisustvo. Vjeruju da je biti zauzet neizbježna i zapravo dobra stvar. Ne znaju kako efikasno upravljati svojim vremenom i delegirati uloge.
2. Osjećaju pravu strast prema poslu. Najčešće, to je pravi razlog zbog kojeg se ljudi zarobe radom. Zavisnost od zauzetosti je upravo takva kakva je druga zavisnost ili utjeha: pomaže da se opuste i osjećaju dobro u trenutku, ali kada se jednom zaustave, prisiljeni su se suočiti sa neugodnošću. Umjesto da samo uvide simptome prezaposlenosti, trebalo bi da se pozabave uzrocima koji do toga dovode. Koji bol ili nelagodnost pokušavaju sakriti?
3. Shvatiti na šta se treba fokusirati. Prvo, treba pokušati shvatiti koje dnevne aktivnosti imaju najveći uticaj na poslovanje, a da se ne mogu delegirati. To trebaju biti jedine aktivnosti na listi obaveza. Za druge angažirati asistenta ili ih izbrisati iz života.
4. Razmisliti odakle tolika želja za radom. Često je osjećaj da se mora dokazati vlastitu vrijednost kroz stalni rad. Da li se osjećate važnim i poželjnim time što ste stalno zauzeti? Zapitati se odakle dolazi ta opsesija.

Postoje beskrajni razlozi zbog kojih se može upasti u obrazac zauzetosti. Saznajte koji su to razlozi. Pokušati proći kroz sva osjećanja sa kojima se suočavate. Činjenica je da vi niste vaša postignuća. Zauzetost poslom može učiniti da se osjećate kao da pobjeđujete u životu, ali istovremeno vam uzima život, a da vi to čak i ne primjećujete.
Shvatite da količina sati koju potrošite na nešto ne odgovara vašem uspjehu. Ono što istinski određuje dostignuće je vaš nivo učinka i produktivnost tokom tih sati. Balansiranje poslovnog i privatnog života jedan je od najtežih izazova sa kojima se poduzetnici suočavaju. Ali to je ključ za održiv razvoj i uspjeh.

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here