Brexit postavlja engleski fudbal na nove temelje

Brexit donosi prekretnicu u engleskoj profesionalnoj fudbalskoj Premier ligi. Do sada potpuno otvorena stranim igračima, najelitnija liga Engleske može biti pogođena kompliciranim procesom dobijanja radnih dozvola za njih, a posljedice su brojne, od produbljivanja jaza među klubovima do pada atraktivnosti cijele lige.

147

Brexit, odluka o napuštanju Evropske unije koja je stupila na snagu 31. januara, jedna je od najvećih odluka u novijoj historiji Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske koja će nemjerljivo uticati na političku scenu, polje finanasija i socijalne prilike na Ostrvu i u ostatku Evrope, ali i na najkvalitetniju fudbalsku ligu svijeta – Premier ligu. Završavajući svoje 47 godina dugo članstvo u EU bloku, Ujedinjeno Kraljevstvo je fudbalu, kao i svakoj drugoj industriji donijelo neizvijesnost i za sada niko pouzdano ne zna kako će stvari izgledati nakon Brexita. U Premier ligi su nezadovoljni planovima koje engleska Fudbalska asocijacija ima za period poslije Brexita, a koji su “radikalni”, “puni nagađanja” i “ne odgovaraju zacrtanim ciljevima”. Dogovori o budućnosti i novim pravilima u okviru Premier lige trebali bi biti biti okončani do kraja aprila po preporuci Vlade Velike Britanije ili bar do 30. juna, kada počinje ljetni prijelazni rok.

Otvorena liga

 U vrijeme Evropskog fudbalskog prvenstva u Francuskoj i četiri dana prije neočekivanog ispadanja Engleza od Islanda, Britanci su 2016. godine izašli na referendum s pitanjem treba li Kraljevstvo napustiti EU. Malo prije referenduma, svih tadašnjih 20 premierligaša javno se izjasnilo za ostanak u EU. Tadašnji izvršni predsjednik Premier lige Richard Scudamore izjavio je da bi bilo neprimjereno zauzeti drugačiji stav “jer je Premier liga dobrodošla i voljena svugdje u svijetu zato što je otvorena za sve, otvorena za biznis, otvorena za dogovor i otvorena za saradnju”.

Takmičenje kakvo danas poznajemo i koje je daleko najpopularnije fudbalsko ligaško takmičenje na svijetu, bilo je zapravo direktni plod globalizacije, aktualnog političkog trenutka u Evropi i Velikoj Britaniji 90-ih godina, te ujedinjenog evropskog tržišta, odnosno, slobodnog kretanja ljudi i roba na prostoru EU.

Premier liga, najelitnije klupsko takmičenje u Engleskoj i najbogatija fudbalska liga na svijetu, oduvijek je bila otvorena za upliv stranog novca. Većina najvažnijih klubova Premier lige, od njih 20, u vlasništvu je arapskih, ruskih, kineskih, američkih i tajlandskih superbogataša.

Engleska Premier liga bila je otvorena i za strane trenere poput Francuza Arsena Wengera, Portugalca Josea Mourinha, Španca Pepa Guardiole ili Nijemca Jurgena Kloppa, koji su u potpunosti revolucionarizirali fudbalski stil i pristup igri u ovoj zemlji.

Najvažnije je da je Premier liga bila potpuno otvorena stranim igračima. U svakoj momčadi moglo je biti 17 stranaca. Samo je 30 posto svih nastupa prošle sezone otpalo na engleske fudbalere, a procenat je dodatno smanjen u top šest klubova gdje igra tek 21 posto Engleza.

Radne dozvole

Posljedice koje će Brexit donijeti Premier ligi, šta će se dešavati s fudbalom ili hoće li Liga tražiti izlaz iz ove situacije, još uvijek su u fazi špekulacija i nagađanja.

Međutim, osim straha od povlačenja kapitala bogatih vlasnika klubova, kao i odlazaka sponzora, odnosno, kompanija koje premeštaju poslovanja u Holandiju, Belgiju i Francusku, iza kulisa se odvija tihi sukob Fudbalske asocijacije i rukovodstva Premier lige.

Fudbalska asocijacija, po preporuci Vlade Velike Britanije, priprema nove propise za dobijanje radne dozvole za inozemne igrače, među koje će se početi ubrajajati i oni koji su iz Evropske unije. Ono što bi se moglo dogoditi od iduće sezone je da svi igrači Premier lige s nebritanskim državljanstvom budu tretirani kako su do sada tretirani oni koji dolaze iz zemalja izvan EU.

To bi u praksi značilo da svaki fudbaler prije nego što dobije radnu dozvolu mora ispuniti određene kriterije među kojima je broj nastupa za nacionalni tim. Naime, nova pravila bit će  oštrija po pitanju minimalnog broja odigranih utakmica za reprezentaciju.

Vodeći se time, mala je vjerovatnoća da bi francuski fudbaler Anthony Martial mogao pojačali Manchester United, odnosno Leicester City, iako je predviđena i posebna klauzula koja omogućava dobijanje dozvole, ako je igrač „ekstra talentiran“.

U kriterije za dobijanje radne dozvole ulazio bi i plasman zemlje iz koje igrač dolazi na FIFA listi, efikasnost igrača u prethodnim klubovima, ali i visina njegovih primanja. Iz Fudbalske asocijacije je navedeno da je cilj da oštrijim pravilima nateraju klubove da se više oslone na fudbalere iz Britanije umjesto na strance.

Prema istraživanju profesorice Laurie Shaw sa Harvarda, od 1.022  igrača iz EU koji su do sada igrali u Premier ligi, tek bi njih 42 posto ispunjavalo nove kriterije, a među njima nisu, recimo, Cesc Fabregas, N’Golo Kante ili Riyad Mahrez.

Međutim, osim kada je u pitanju dovođenje igrača mlađih od 18 godina, veliki i bogati klubovi ne bi imali taj problem, jer imaju dovoljno novca da skupo plate strane igrače i njihove radne dozvole i vize. Za većinu klubova izvan velike šestorke to je pak luksuz, što bi kao posljedicu vjerojatno imalo dodatno produbljivanje jaza između najbogatijih i svih ostalih te bi donijelo probleme za manje klubove koji će morati trošiti više na slabije, ali jedine dostupne igrače.

Ako se cijela situacija u promjeni pravila za dobijanje radnih dozvola ne ublaži, cijene engleskih internacionalaca bit će još sumanutije, dok će ostatak klubova iz Evrope značajno profitirati.

Broj stranaca

Još jedan veliki kamen spoticanja između Fudbalske asocijacije i uprave Premier lige odnosi se na prijedlog Asocijacije da se sadašnji broj stranaca sa 17 smanji na 13, odnosno, da broj domaćih igrača bude povećan sa osam na 12 (u ekipama od 25 igrača).

Asocijacija u Brexitu vidi šansu za povećanjem minimalnog broja domaćih igrača u sastavu svake ekipe u Premier ligi, pa je o toj temi sastavila i izvještaj na 33 strane, u kojem je  zaključeno da reprezentaciji Engleske u sadašnjem sistemu važni igrači nedostaju baš iz razloga što je sve manje engleskih igrača u engleskim klubovima.

Iz Premier lige tvrde da Fudbalska asocijacija ne može dati niti jedan konkretan dokaz da reprezentacija nema odgovarajući broj vrhunskih igrača na svim pozicijama zbog toga što u engleskim klubovima igraju stranci. Tvrde i da ideje Asocijacije mogu dovesti do povećanja transfera i plaća što će “učiniti engleske klubove manje konkurentnim u Evropi i onemogućiti klubove iz nižih liga da uzimaju igrače na pozajmicu od premijerligaša”. Iz Premier lige poručuju da će, ako dođe do pada kvaliteta takmičenja doći i do opadanja ekonomske vrijednosti klubova.

Još jedna predviđena promjena je da nakon Brexita engleski klubovi više neće moći angažirati igrače mlađe od 18 godina iz zemalja EU, jer im Ministarstvo rada jednostavno neće odobravati radne dozvole za maloljetnike (to će biti moguće samo u posebnim slučajevima, ako je igrač za A reprezentaciju svoje zemlje odigrao više od trećine od ukupnog broja utakmica u posljednje dvije godine).

Međunarodna federacija fudbalskih asocijacija – FIFA, dala je tumačenje da će ova promijena uslijediti tek nakon ljetnog prelaznog roka koji počinje 30. juna, jer zakoni EU prestaju važiti na teritoriji Ujedinjenog kraljevstva tek 31. decembra 2020. godine.

Naime, klubovi koji su imali obavezu da u rosteru od 25 fudbalera imaju obaveznih osam engleskih igrača, to su do sada zaobilazili tako što su dovodili maloljetnike iz drugih zemalja. Domaćim igračem smatra se svako ko je prije napunjene 21 godine registrovan za klub te je u njemu ostao najmanje tri naredne sezone, bez obzira na to da li ima državljanstvo Velike Britanije.

Pošto su iz EU mogli dovoditi igrače bez zahtjeva za radnu dozvolu, mnogi klubovi su tako naturalizirali igrače iz zemalja Starog kontinenta. Primjer ovog propusta u propisima je slučaj Pola Pogbe koji je u Manchester United stigao kao junior Avra sa samo 15 godina i počeli su ga voditi domaćeg igrača, iako u tri godine nije imao nijedan odigrani meč za prvi tim „crvenih đavola“. Kasnije je sa 19 godina prešao u Juventus, pa se sa 24 vratio u Manchester i tek tada je debitirao za prvi tim, ali se u protokolu nije računao kao Francuz već kao Britanac.

Iz Premier lige sada predlažu Fudbalskoj asocijaciji da se fokusira na razvoj igrača između 12 i 18 godina, navodeći da engleski igrači od 18 godina igraju isto koliko i njihovi vršnjaci bilo gdje u svijetu, ali da problem nastaje u uzrastu od 21 godine, jer Engleska ne poznaje sistem omladinske lige kakav imaju mnoge druge zemlje. Zato iz Premier lige predlažu takmičenje B timova kojim bi bila zamjenjena sadašnja U23 liga i koja bi omogućila mladim igračima da igraju sa i protiv starijih igrača.

Tehnički direktor Asocijacije uputio je jasan prijedlog svim klubovima, da broj domaćih igrača bude postavljen na 12, ali da svaki klub koji uspješno odškoluje domaćeg talentovanog igrača koji postane prvotimac dobije posebnu povlasticu i priliku da dovede veći broj stranaca.

Iz jednog kluba iz Premier lige poručili su da “sat otkucava, a da rješenje ne postoji”.

Vlada Velike Britanije se ne želi uplitati u dogovore Premier lige i Fudbalske asocijacije, ali je poručila da želi jasno rješenje i dogovor do kraja aprila. Pregovori su uveliko u toku. Jedino u čemu se dvije strane slažu jeste da Brexit ne smije nanijeti bilo kakvu štetu Premier ligi.

Izvijestan pad atraktivnosti

Analitičari procjenjuju da će nova pravila nevoljno, ali ipak natjerati klubove Premier lige da se više oslanjaju na domaći kadar (Englezi, Sjeverni Irci, Škoti, Velšani), što će dovesti do pada atraktivnosti Premier lige. Slabljenje vrijednosti funte za 30 posto u poslednje dvije godine zbog Brexita već se odrazilo i na prijelazni rok.

Engleski klubovi su u ovom stoljeću kontinuirano bilježili rast izdvajanja na dovođenje igrača, a prošle godine je prvi put zabilježen pad. Klubovi su na ljeto 2018. potrošili dvije milijarde, a 2019. godine su izdvojili 1,8 milijardi funti.

U analizi Guardiana navedeno je da će narednih godina sigurno opasti i prihod Premier lige od 9,2 milijarde funti za prodaju televizijskih prava u 189 zemalja.

Objašnjenje je vrlo jednostavno, ako klubovi budu prinuđeni smanjiti broj stranaca, opast će interesovanje za Premier ligom na tržištima Azije, Afrike, Južne Amerike. Manje novca od televizijskog prava značit će i manje novca za dovođenje igrača i analogno tome na slabljenje cijele lige.

 

PREKOMaja Hadžić
IZVORBusiness Magazine
PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here