Proizvodnja non-GMO soje je razvojna i poslovna šansa

U prethodnoj godini, ukupne površine pod sojom povećane su za 1.000 hektara u odnosu na 2017. godinu, a razlog leži u većoj profitabilnost u odnosu na druge ratarske kulture po hektaru te siguran otkup svih proizvedenih količina.

238
Soja

Piše: Mirela Haskić-Suša

Soja kao bjelančevinasto-uljana biljka sa visokim sadržajem vitamina i minerala u zrnu ima veliku primjenu u ishrani ljudi i životinja, ali i u industriji boja i lakova, farmaceutskoj, tekstilnoj i drugim industrijama. Po proizvodnji, soja zauzima peto mjesto u svijetu odmah poslije riže, pšenice, ječma i kukuruza, a među najvećim proizvođačima su SAD, Kina, Brazil, Argentina i Indija. Osim što je značajna kao uljana kultura, soja ima veliku primjenu u ishrani domaćih životinja. Soja je postala centralna tema u evropskoj poljoprivredi, industriji stočne hrane i prehrambenoj industriji. Prema izvještaju Evropske komisijeiz  2015. godine nivo samodostatnosti proizvodnje soje na području EU iznosi oko četiri posto zbog čega EU 96 posto svojih potreba za sojom nadopunjava uvozom, od čega je oko 90 posto genetski modificirana soja, koja se uvozi uglavnom iz zemalja Južne i Sjeverne Amerike. Površine pod sojom u svijetu iznose oko 121,5 miliona hektara od čega je oko 94,1 milion hektara GMO soja, odnosno 77 posto ukupne svjetske proizvodnje. Bojazan od negativnih posljedica konzumiranja GMO hrane u Evropskoj uniji rezultirala je obaveznim označavanjem genetski modificirane hrane, kao i hrane namijenjene za ishranu stoke. Sličnu praksu propisuje i Zakon o GMO-u u Bosni i Hercegovini.

Povećanje proizvodnje

Zbog svega toga, kao i zahvaljujući velikim površinama neiskorištenog obradivog zemljišta proizvodnja genetski nemodifcirane soje mogla bi biti šansa za bh. poljoprivrednike. Međutim, unatoč svim preduslovima koje naša zemlja posjeduje,ogromne količine soje  se uvoze – preciznije, godišnje se uveze soje u vrijednosti od 80 miliona KM.

„Prema podacima Agencije za statistiku BiH, ukupne površine pod sojom u 2018. godini na nivou BiH su oko 8.515 hektara što predstavlja povećanje u odnosu na 2017. godinu za približno 1.000 hektara. Razlog povećavanja površina pod sojom je veća profitabilnost u odnosu na druge ratarske kulture po hektaru te siguran otkup svih proizvedenih količina soje po cijeni od 0,63 KM po kilogramu od strane pojedinih otkupljivača tokom 2018. godine“, za Business Magazine kaže Muamer Mulahasanović, saradnik za ekonomski razvoj, projekat Lokalni integrisani razvoj, UNDP BiH

Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske, u prethodne tri godine proizvodnja u ovom bh. entitetu odvijala se na površini od 3.000 do 3.500 hektara.

„Prosječan prinos kretao se od dvije do 2,4 tone po hektaru što znači da je ukupna proizvodnja iznosila od 7.000 do 8.500 tona. S obzirom na površine i ukupnu proizvodnju soje, to nije dovoljno za zadovoljenje „domaćih“ potreba, te je sa te strane neopravdano govoriti o izvozu soje. Kada je u pitanju uvoz, najveće količine uvoze se iz Srbije i Hrvatske, a najveće količine sojine sačme iz Slovenije, tačnije 95 posto ukupnog uvoza u BiH“, za Business Magazine kažu iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS.

U BiH se ove godne očekuje povećanje površina pod industrijskim biljem. Sjetva soje je u RS planirana na oko 4.088 hektara, uljane repice na oko 1.747 hektara, suncokreta na 625 hektara, a duhana na oko 915 hektara. Na osnovu podataka Ministarstva o isplaćenim podsticajima u prethodnim godinama, evidentan je porast broja proizvođača, kao i povećanje površina na kojima je zasijana soja.

„Očekivani prinosi u povoljnim vremenskim uslovima za soju su 2,4 tone po hektaru. Cijena sjetve varira u odnosu na obim proizvodnje, plodnosti zemljišta, cijene sjemena i repromaterijala, a prema procjenama Poljoprivrednog instituta RS očekivani troškovi sjetve za ovu sezonu su od 1.200 do 1.400 KM po hektaru u zavisnosti od područja“, kažu iz Ministarstva.

Prema riječima Mulahasanovića, ukupne količine ove uljarice koje bi se mogle proizvesti u Bosni i Hercegovini predstavljaju „kap u moru svjetske proizvodnje“ i stoga bi BiH definitivno svoju šansu i konkurentnost trebala tražiti na tržištu non-GM soje.

„Stvaranje jake domaće sirovinske baze za poduzeća koja se bave proizvodnjom prehrambenih proizvoda u BiH znači i jačanje domaćih proizvođača. Kao jedan od kriterija kvalitete proizvoda, koji je konkurentan na domaćem tržištu, ali i na tržištu širom svijeta, jeste i proizvodnja bez GMO-a. Uzgoj uljarica, među kojima je i soja, u BiH je isplativ – tržište postoji i otkup je zajamčen. Ova kultura ne zahtijeva posebne tretmane u proizvodnji te se može proizvoditi na području sjeverne Bosne i Hercegovine. Preradom soje na farmama također se može uvesti diverzifikacija poljoprivredne proizvodnje u ruralnim područjima, a odgovaranjem na potrebe tržišta stvaraju se nove mogućnosti za bh. poljoprivrednike, kao i za razvoj domaće proizvodnje“, dodaje Mulahasanović.

Zagarantiran otkup

Kada je u pitanju otkup soje, kompanija FSH Farmofit iz Gradiške od 2010. godine bavi se otkupom soje, a otkupna cijena je u 2018. godini bila 0,63 KM po kilogramu bez PDV-a.  O potencijalima ove proizvodnje dovoljno govori činjenica da ova kompanija unatoč saradnji sa velikim brojem poljoprivrednika ne može zadovoljiti svoje potrebe.

FSH Farmofit sarađuje sa približno 200 poljoprivrednika, a proizvedene količine ne mogu zadovoljiti naše potrebe jer nam je proizvodnja veća od otkupa. FSH Farmofit, u okviru preduzeća Rapić iz Gradiške, između ostalog, u svojim pogonima prerađuje soju sa domaćih poljoprivrednih površina te dalje proizvodi punomasni sojin ekstrudat. Svoje proizvode još uvijek ne plasiramo u inostranstvo iz razloga što ima mnogo mjesta na tržištu BiH“, za Business Magazine kaže Ljiljana Kotaran, refent nabave kompanije FSH Farmofit.

Koliko uzgoj ove kulture može biti profitabilan dovoljno govori i podatak da je UNDP kroz projekat Lokalni integrisani razvoj (LIR), 2018. godine uložio oko 230.000 KM u nabavku sjemena non-GM soje za 283 poljoprivrednika, a njihovi prihodi iznosili su blizu tri miliona KM.

„Tako su poljoprivrednici koji su učestvovali u projektu LIR ostvarili prihod od skoro 2.200 KM po hektaru, što je u prosjeku povećalo prihode njihovih domaćinstava za blizu 10.000 KM. U saradnji sa lokalnim vlastima i nadležnim općinskim poljoprivrednim odjelima, tokom implementacije projekta aktivno smo pregovarali sa bh. otkupljivačima i prerađivačima koji soju koriste kao sirovinu za proizvodnju ulja. Na taj način osigurali smo zagarantiran otkup za uzgajivače i siguran plasman proizvedene soje. Otkupljivači su, sa druge strane, dobili kvalitetnu i lokalno dostupnu sirovinu te mogućnost da se uspostavi dugoročnija saradnja sa bh. uzgajivačima soje“, dodaje Mualahasanović.

S obzirom na to da BiH proizvodi neznatne količine soje, da bi proizvodnja ove kulture postala profitabilnija potrebno je puno toga uraditi. Iz Ministarstva smatraju da je za dalji razvoj proizvodnje ove kulture potrebno otvoriti tržišta inputa i pristupiti novim tehnologijama koje unapređuju prinose i kvalitet i povećavaju izvoz te usmjeravati  proizvodnju organske soje za tržište EU. Također, kada je u pitanju evropsko tržište, potrebno je usmjeriti se na evropski proizvedene organske proteine i to ne samo za stočnu hranu, već i za proizvode za humanu upotrebu, mogućnost diverzifikacije sortimenta i korištenje sorti sa posebnim svojstvima za preradu za humanu upotrebu, tofu, mlijeko, jorgurte i dr. Osim toga, neophodno je povećanje broja specijaliziranih proizvođača kojima je soja osnovna kultura, naročito u krajevima gdje se sada soja gaji na ekstenzivan način, uvesti nove mehanizacije i investirati u postrojenja za preradu soje.

Naši sagovornici su saglasni da proizvodnja non-GM soje i izvoz u EU može svakako biti prilika za bh. poljoprivrednike te da će se poljoprivrednici sve više okretati upravo proizvodnji ove kulture.

„Što se tiče plasmana nemodifikovane soje u zemlje EU, itekako je interesantno, ali samo u prehrambenoj industriji, dok u industriji stočne hrane nije cjenovno konkurentna, a količine soje koje mi proizvedemo u BiH su neznatne za EU. Poljoprivredni proizvođači će se sve više okretati ka proizvodnji soje zbog jeftinije proizvodnje u odnosu na kukuruz i pšenicu, a samim tim će proizvoditi genetski nemodifikovanu soju. Domaća soja je značajna sirovina i danas na tržištu BiH, ali za tržište EU količine su neznatne“, naglašava Kotaran.

Mualahasanović ističe da na temelju do sada ostvarenih rezultata i potražnje na tržištu, može se konstatovati da uzgoj genetski nemodificirane soje predstavlja značajnu razvojnu i poslovnu šansu za bh. poljoprivredu.

„Cjelokupna proizvedena količina soje u sklopu projekta je otkupljena od strane poznatih bh. otkupljivača i prerađivača te su oni 98 posto prerađene soje izvezli na tržište EU. Navedeno pokazuje da bh. kompanije posjeduju kapacitete i kvalitetne proizvode te ispunjavaju potrebne uslove za plasman sojinih prerađevina na zahtjevno EU tržište“, dodaje Mualahasanović.

Neujednačenost zakona

U BiH je u skladu sa zakonima na snazi zabranjena proizvodnja genetski modifikovanih organizama, te Zakon o GMO BiH propisuje veoma stroge procedure i zahtjeve za prekogranični prenos, prevoz, namjerno uvođenje u okoliš i stavljanje na tržište GMO i proizvoda koji se sastoje, sadrže ili potječu od GMO. U RS postoji zakon o GMO i on je restriktivan – ne dozvoljava se čak ni prevoz GM proizvoda preko teritorije RS, dok u FBiH takav zakon ne postoji.

„U Republici Srpskoj oblast genetski modifikovanih organizama regulisana je Zakonom o genetički modifikovanim organizmima i podzakonskim aktima donesenim na osnovu ovog zakona te prema ovom Zakonu na teritoriju RS nije dozvoljena upotreba genetički modifikovanih organizama (GMO) i proizvoda od GMO, što podrazumijeva zabranu uvođenja genetički modifikovanih organizama i proizvoda od GMO u životnu sredinu, njihovo stavljanje u promet, rukovanje, prevoz, pakovanje i tranzit preko područja Republike Srpske, kao i zabranu prerade GMO ili proizvoda od GMO. Imajući u vidu navedeno, sa jedne strane proizvodnja genetički nemodifikovane soje predstavlja šansu proizvođačima u Republici Srpskoj, naročito ako imamo u vidu činjenicu da proizvođači imaju sigurnog kupca i siguran plasman svojih proizvoda“, kažu iz Ministarstva.

Početkom godine Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o GMO RS,kojim bi se dozvolio promet genetski modifikovane soje i njenih proizvoda za životinjsku ishranu, upućen je poslanicima Narodne skupštine RS na razmatranje, međutim, skinut je s dnevnog reda. Kako se navodi u obrazloženju Nacrta zakona, promet bi se odvijao u strogo kontroliranim uslovima uz prethodno pribavljeno odobrenje resornog ministarstva. Također, cilj izmjena je da se poljoprivrednicima u RS omogući kupovanje hrane za životinje koju do sada, zbog različitih zakona, kupuju u Federaciji BiH.

Bh. proizvodi prvi u regionu sa oznakom standarda

Bosna i Hercegovina je prva zemlja u regionu koja sada ima svoje proizvođače koji mogu da ponesu oznaku „proizvedeno bez GMO“. Prvi uspješni primjeri BEZ GMO certifikacije i označavanja u BiH ostvareni su u saradnji sa kompanijama Bingo (jaja robne marke Bingo) i Bimal (biljno ulje). BiH je zajedno sa 14 zemalja Dunavske regije učestvovala u razvoju BEZ GMO Standarda za Dunavski region i prva je zemlja regiona koja je na osnovu ovog standarda usvojila nacionalne BEZ GMO Smjernice. Oznaka kvaliteta BEZ GMO Proizvedeno garantira da je cijeli proces proizvodnje kontroliran i certifikovan po BEZ GMO Standardu za Dunavski region, što je jedinstvena oznaka za cijeli region.

Šef odsjeka za biljnu proizvodnju u Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Mario Beus je kazao da, kada se govori o genetski modificiranoj hrani, prije svega se misli na GMO soju koja se koristi kao hrana za životinje.

Direktorica korporativnih komunikacija kompanije Bimal Nataša Pucar izrazila je zadovoljstvo što u BiH možemo obilježiti proizvode i dati mogućnost izbora potrošaču.

„U Bimalu smo se opredijelili za bez GMO proizvodnju. Sve do sada nismo imali priliku da tu bez GMO proizvodnju i obilježimo i potrošaču jasno, standardom pokažemo da je naša proizvodnja bez GMO proizvodnja, navela je Pucar. Napomenula je da je Bimal članica Dunav soje već od 2012. godine jer kao kompanija vidi ozbiljnu šansu BiH u proizvodnji bez GMO hrane.

 

PREKOMaja Hadžić
IZVORBusiness Magazine
PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here