Povećanje plaće treba i zaraditi

Struka smatra da se realno, održivo povećanje plaća i poboljšanje uslova rada može osigurati isključivo smanjenjem opterećenja i povećanjem produktivnosti, te su svi ostali vještački načini podizanja plaća neizvodiva populistička priča.

230
Plaće

Savez samostalnih sindikata BiH (SSSBiH), koji nije upisan u sudski Registar poslovnih subjekata u BiH čime bi stekao svojstvo pravnog lica, pokrenuo je kampanju 10 za 1.000 KM s ciljem da Vlada FBiH donese odluku o definiranju najniže plaće u FBiH koja bi se, prema mišljenju iz Saveza, sa minimalne plaće u FBiH koja zvanično iznosi 406 KM, trebala povećati na 1.000 KM. Samo malo prije toga, isti zahtjev mogao se čuti i od načelnika sarajevske općine Novi Grad Semira Efendića koji je, također, u neformalnom obraćanju na svom Facebook profilu predložio da minimalna plaća treba biti 1.000 KM.

U međuvremenu, Unija udruženja poslodavaca RS nije prihvatila zahtjev Saveza sindikata RS da najniža plaća u ovom entitetu od 1. januara naredne godine bude 550 KM, a da u drugom kvartalu naredne godine poraste i na 600 KM.

Poruka je jasna, sindikalci bi trebali znati da takav rast plaća nije održiv, odnosno nije dobar za ekonomiju, jer bi s obzirom na visoka opterećenja na plaće zatvorio mnoge kompanije i urušio se, jer iza njega ne stoji rast produktivnosti.

Vještački rast

Agencija za statistiku BiH nema precizne podatke na osnovu kojih bi se mogla porediti primanja u javnom i realnom sektoru, kao izvor informacija o primanjima radnika o realnom sektoru služe podaci o plaćama prema djelatnosti.

Tako je u prvoj polovini 2019. godine najviša prosječna neto plaća iznosila 1.566 KM u oblasti finansijskih djelatnosti, a najniža prosječna neto plaća u ovom periodu iznosila je 564 u djelatnosti pružanja smještaja, te pripreme i usluživanja hrane (hoteljerstvo i ugostiteljstvo). Potom slijedi plaća od 613 KM u djelatnosti građevinarstva, prosječna neto plaća u administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima od 626 KM, te prosječni iznos neto plaće u oblasti umjetnost, zabave i rekreacije od 681 KM, itd.

Ukupno, prosječna neto plaća u 2017. godini iznosila je 851 KM, a u 2018. godini zabilježen je rast od 3,3 posto te je prosječna neto plaća iznosila 879 KM. U periodu od januara do juna ove godine, rast plaća u odnosu na isti polugodišnji period prethodne godine iznosio je 5,1 posto i prosječna neto plaća iznosila je 911 KM.

Statistika prikazuje iznose prijavljenih plaća na koje poslodavci plaćaju poreze i doprinose, ali ne i dio koji je poslodavci radnicima nerijetko isplaćuju u gotovini, izbjegavajući na taj način visoke poreze i doprinose. Poslodavci su često primorani pribjegavati gotovinskim isplatama (u koverti) jer suočeni sa visokim porezima i doprinosima nemaju prostora za povećanje plaća.

Nezadovoljstvo i radnika i poslodavaca nameće pitanje koja je najbolja osnova za povećanje plaća “u legalnim tokovima”.

SSSBiH tako zahtjeva vještačko podizanje plaća. Povodom početka kampanje SSSBIH promoviran je spot u kojem je navedeno 10 razloga zbog čega najniža plata u FBiH treba biti 1.000 KM. Istaknuto je da građani imaju pravo na kvalitetniji životni standard, dok cijena minimalne potrošačke korpe prosječno 2.000 KM, te sa sadašnjim primanjima radnik ne može platiti ni trećinu potrošačke korpe.

Iz Vlade FBiH se još uvijek nisu zvanično očitovali po pitanju zahtjeva Sindikata.

“Minimalna plaća u FBiH je 406,6 KM tako da od 2016. godine oko 260.000 radnika prima plaću od 650 KM.To ne može pokriti ni trećinu potrošačke korpe”, istaknuo je predsjednik SSSBiH Selvedin Šatorović dodajući da spremnost poslodavaca da s radnicima podijele dio svog kolača skoro da ne postoji.

Argumente za takav stav temelji na osnovu podataka Financijsko-informatičke agencije (FIA), prema kojima su prihodi koje su firme u FBiH ostvarile prošle godine premašili 49,5 milijardi KM.

“Istina je da su obaveze na plate u FBiH među najvišim u regionu, ali ne možemo sve gledati crno-bijelo. Naime, prema podacima FIA-e firme u FBiH su u 2018. godini ostvarile prihode veće od 49,5 milijardi KM što je za oko 1,5 milijardi više nego u prethodnoj godini. Profitabilno je poslovalo oko 15.699 firmi ili njih 68 posto čime je ostvareno tri milijarde čiste dobiti, što je opet povećanje za 5,2 posto u odnosu na 2017. godinu i to sve pored tih visokih obaveza na plate. Taj novac tim firmama su zaradili radnici”, naglasio je Šatorović, dodajuci da plaću od 1.000 ne bi bilo teško ostvariti kada bi se poslodavci odrekli dijela svog profita.

Prema Prijedlogu Zakona o porezu na doprinose i dohodak, poslodavac bi na platu od 1.000 KM trebao da zapravo uplatiti 1.900 KM. Predsjednik Sindikata nije razjasnio i kako bi se povećanje minimalca tako odrazilo na mnoštvo onih malih kompanija i obrta koje ne bi mogle isplatiti tih 1.900 KM po uposleniku i koji bi zato bile primorane da otpuštaju svoje uposlenike i gase poslovanja.

“Ovakvo stanje ne može ostati. Prema procjenama Svjetske banke 1,7 miliona građana napusitlo je BiH u posljednjih 27 godina – dakle vrijeme je da se nešto uradi. Država je debelo naplatila odlaske i napuštanje građana BiH. Državljanstva se odreklo oko 70.000 građana, a postupak košta oko 1.700 KM. To znači da je država na odlasku građana prihodovala 136 miliona KM što je apsurd”, tvrdi Šatorović dodajući da je prema optimističnim podacima, BiH od 2013. godine napustilo 200.000 osoba, a prema pesimističnim podacima taj broj iznosi 500.000.
Ako bi ostali bez posla, radnici koji za svog poslodavca nisu vrijedni 1.900 KM, to bi paradoksalno, suprotno prodeklamovanim htijenjima Sindikata, rezultiralo još većim odlaskom stanovništva iz BiH iz razloga materijalne prirode i osjećaja nesigurnosti.

Nerealan kurs

Struka pak smatra da “iz nokta” određivanje plaća iz zavodljive priče sindikalista ne može tek tako funkcionirati u realnom sektoru.

Svakako, bez povećanja plaća nemoguće je spriječiti odliv radne snage, što se analogno odražava i na nivo javnih prihoda, a struka smatra da se kao osnova za povećanje plaća prvenstveno mora postaviti smanjenje opterećenja na plaće. Međutim, još uvijek nema dovoljno volje da država, odnosno entiteti smanje opterećenja na plaće kojima pune budžet. Budući da su zdravstveni fond i isplata penzija još uvijek dopingovane novcem iz budžeta, upitno je kako bi se smanjenje priliva novca odrazilo recimo na općine Teočak ili Sapna sa oskudnim budžetima.

“Pravimo jednu začaranu priču, jer bez povećanja plaća nema ostanka ljudi u zemlji i povećanja potrošnje, a bez povećanja potrošnje nema povećanja PDV-a, a privrednici sa fiksnim kursom koji je zacrtan od Dejtona pa naovamo, u situaciji su da sve što rade, rade ispod svake cijene jer imamo uvoznu inflaciju koja se kreće između jedan i dva posto godišnje. Ako to pomnožite sa 20 godina, bit će jasno koliki je minus zbog uvozna inflacije, a činjenica je da se to “peglalo” preko cijena plaća odnosno troškova od plaća, što više nije moguće zbog olakšanog odlaska radnika u inostranstvo, prvenstveno u Njemačku”, kaže za Business Magazine ekonomski analitičar Zoran Pavlović.

Pavlović smatra da je izlaz u vidu “promjene vrijednosti eura, koji bi po nekoj analizi trebao biti četiri KM za euro, jer bi se na taj način stimulisao izvoz, a destimulisao uvoz i time bi se pokrenula ekonomija” nerješiv problem jer imamo Valutni odbor.

Prema tome, izlaz je moguće pronaći u smanjenju opterećenja na plaće.

“Suština je da je povećanje plaća neophodno kako bi se zaustavio odliv radne snage, a da bi se to moglo obezbijediti, nužne su mjere smanjenje opterećenja na same plaće. Da bismo mogli povećati plaće kako to Sindikat traži moramo smanjiti opterećenje na plaće, jer poslodavci u ovakvoj situaciji fiksnog kursa ne bi mogli takvo što da izdrže i prije će zatvoriti firmu i otpustiti radnike, nego povećati plaću i otići u gubitak”, rekao je Pavlović.

Uz to, osnova za povećanje plaća je i povećanje produktivnosti, povećavanje broja mašina koje pomažu radniku, novi izumi i efikasnije upravljanje

“Stimulacija tehnološkog unapređenja proizvodnje, korištenje IT tehnologija i lasera, odnosno opreme koja daje mnogo viši nivo efikasnosti rada i produktivnosti, kao rezultat može imati povećanje plaća”, dodao je Pavlović, dodajući da vještačko povećanje plaće ne može biti realno, budući da je nemoguće dijeliti novac prije nego ga zaradimo.

“Šta je to uradio neko da bi zaradio plaću koja je 10 posto veća i da li je unaprijedio posao za 10 posto – nije. Jedino ispravno povećanje plaća treba doći sa povećanjem produktivnosti i rada”, rekao je Pavlović.

Međutim, da bi podigli produktivnost nužno je investirati u opremu, jer je nemoguće povećati produktivnost na starim mašinama. Doslovno, nije moguće starom lopatom iskopati više nego što to radnik fizički može uraditi u radnom danu.

“Ako pokušavate povećati produktivnost sa istim osnovnim sredstvima, to je uvijek na štetu radne snage. Problem je što se realni sektor ne stimulira kako bi uveo nove tehnologije”, rekao je Pavlović za Business magazine.

Upravo je investiranje u opremu ono što prvenstveno stimuliraju Njemačka, Kina, Japan.

 

 

PREKOMaja Hadžić
IZVORBusiness Magazine
PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here